1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Wolfenburg

Rasprava u 'PBF Arhiva' pokrenuta od Ivanhoe, 30. Travanj 2007..

  1. Ivanhoe

    Ivanhoe Dr. Disco

    Svi koji putujete ovamo ili ste u samom gradu prebacite se ovdje.

    Napomena: Od Plave kamenice do samoga grada je nešto više od 4 sata hoda.
     
  2. Dremora

    Dremora Kreegah Bundolo

    Došla sam pred grad, smrdi, al je živo, u gradu uvijek ima života rekoh dolazeći pred gradska vrata. Na ulazu su me stražari malo čudno pogledali, no nisu se usudili postaviti pitanje, i bolje im je. Kako sam ušla kroz gradska vrata ispred sebe vidjeh dugu glavnu ulicu koja vodi do središta grada, zaputih se njom u nadi da ću što prije doći do nekakvog konačišta, ili mjesta gdje mogu tražiti informacije, ljudi izgledaju sumnjičavo. nažalost ne uspijevam skroz prikirti izgled, pa privlačim poglede. Podignuvši više glavu, ugledam lokalno konačište, zvano "Jednorogov rog", zaputim se prema njemu i uđem nepirmjetno.


    Ispred mene miran prizor nekoliko gostiju, koji sjede za stolovima i mirno se brinu za svoje posle. Nitko me ne primjećuje, odlično rečem sama sebi. Zaputih se prema šanku, naručim crno vino i stadoh promatrat oko sebe. Ništa posebno, odlučih se izaći van, pošto se krčma stala zatvarat. Odoh u mrak grada.
     
  3. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Ovdje ću stati i prespavati, nikamo mi se ne žuri. Sjahala sam s konja i umirivala ga nježno ga gladeći. Bila sam još dosta daleko od Wolfenburga. Nešto sjevernije od Bohsenfelsa. Barem su se sjetili poslati mi konja. Još uvijek mi je kroz misli prolazio razgovor kojeg sam vodila u krčmi:

    "Bilo je već i vrijeme. Počela sam već misliti da ste zaboravili na mene." Ali osoba nasuprot meni se nije dala isprovocirati, te mirno odgovorila "Samo sam sljedila naredbe svojih nadređenih."
    Potpuno sam ju razumjela. Ni ja ne bi došla do položaja gdje danas jesam da sam preispitivala, a kamoli ignorirala čak i najmanju naredbu nadređenih.
    "Je li zadatak obavljen?", pitala me željeći čim prije prijeći na posao.
    Potvrdno sam kimnula glavom. Ionako već zna odgovor.
    "Očito si uspjela pridobiti svu njegovu vjeru i pouzdanje kad si mu se uspjela toliko približiti. Čak ni ne znaju da je zapravo otrovan, misle da je umro prirodnom smrću...", izrecitirala je.
    Znala sam da te riječi nisu njezine, nego da ona samo prenosi riječi nadređenih. "I? Si mi donjela novac?", upitah ju prekidajući. Trebala sam taj novac. Žrtva koju sam ubila je bila prilično bogata, ali ju nisam smjela okrasti. Da sam joj samo jedan zlatnik uzela, zadatak bi bio smatran neuspješnim i bila bih kažnjena zbog toga.
    Odgovor kojeg sam dobila je bio sve drugo no što sam očekivala. "Ne", rekla je.
    "Dogovor je bio da će me se odmah isplatiti nakon izvršenja zadatka. I to 500 zlatnika ako me sjećanje još dobro služi", ljutito sam prosvjedovala.
    "To je točno. No sestra Ellaeyn je inzistirala da ti osobno preda novac i njen poseban dar u čast tvoga preimenovanja kad se vratiš.", brzo mi odgovori.
    Ovaj dan je pun iznenađenja...

    Udobno sam se smjestila podno velikog hrasta. Sjajne zvijezde su se kilometrima prostirale nebeskim svodom. Gledala sam ih sa novim žarom u očima. Ubrzo sam uronila u svijetu snova...
     
  4. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Umivala sam se u rijeci. Vrijeme je bilo predivno, svijež zrak mi je godio. Na vatri se već pekao zec koji se zatekao u krivo vrijeme na krivom mjestu i tako postao mojim ručkom. Otišla sam provjeriti je li Sin još uvijek na svojem mjestu, no to je bilo više iz navike, jer je konj bio poslušan kao pas. Sjela sam kraj njega gladeći ga i osluškujući pucketanje vatre. Nema ničag ljepšeg od dobre zečevine. I bila je dobra. Meso je bilo jako začinjeno i ukusno. Ubrzo su ostali samo neraspoznatljivi ostaci od nesretnog zeca...
     
  5. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    "Bilo mi je drago, kao i uvijek", nježno me pogladio po kosi prekrivajući svoje nago tijelo ogrtačem. Bio je lijepo građen, predivna lica s dugim plavim kovrčama.
    "Vrati se u krevet ljepotane. Želim te još malo imati." Ustala sam puštajući da plahta napola otkrije moje tijelo njegovom pogledu.
    Svojim snažnim rukama privio me k sebi. Lagano me spustio na krevet nježno me ljubeći. Bio mi je odan rob i nevjerojantan ljubavnik. Uživala sam u noćima provedenim s njim. Polako se već spuštao mrak kad sam došla u Wolfenburg pa sam odlučila obaviti važne stvari sutra, a danas malo uživati u udobnosti svoga doma.
    Njegov vruč dah uzbuđivao mi je srce. Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše.
     
  6. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Hodnik se protezao kilometrima, bar mi se tako činilo. Zidovi su se polako počeli urušavati zbog mnogo godina zapuštenosti i nemara. Zemlja je već gotovo prekrila nekad lijepe mramorne podove. Bila sam duboko ispod zemljine površine.
    Stajala sam ispred velikih drvenih vratiju čekajući da me pozovu. Najednom se vrata u tišini širom otvore. Prostorija je bila okrugla sa uzdignutim koncentričnim kružnicama u sredini gdje se uzdiglo veliko prastaro drvo. Gole grane su se protezale cijelim svodom i izlazile tko zna kamo kroz razne otvore po zidovima i stropu. Na samom kraju prostorije, među gustim korjenjem, čekale su tri osobe.
    Polagano sam krenula unutra. Sestra Ellaeyn me dočekala sa osmjehom i zagrljajem, te me držeći za ruku povela do drvene klupice na kojem se sklupčala malena djevojčica.
    Otvorila je svoje slijepe oči, okrenula glavu prema meni i slatko se nasmijala: "Imaš moje zahvale, neću te više trebati neko vrijeme."
    Nitko nije znao koje joj je pravo ime ni što je zapravo, predstavljala se sa Norxellarea. Bila je stara tisučljećjima, osnovateljica ovog "reda", iako ja nebi ovo nazvala redom. Pored nje je bila sestra Reea, njezina zaštitnica. Nije se ni pomaknula otkako sam ušla u prostoriju. Ni za njezino podrijetlo nisam bila sigurna. Njezino držanje i crte lica su bili vilenjačkog podrijetla, ali tijelo joj je bilo čudne boje. Točnije, mogla je mijenjati boje.
    Norxellarea je zatvorila oči, bilo je vrijeme da odem.
    Zajedno sa sestrom Ellaeyn otišla sam do njenih odaja. Imale smo toliko toga za razgovarati...
     
  7. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Glava mi je pucala od višednevnog opijanja. Skoro polovinu od zarađenog novca sam već potrošila na hranu, piće i muškarce. Nisam žalila za novcem, imala sam sposobnost umijeća brze zarade kad zagusti. Ili bolje rečeno, uvijek bi imala sreće i naletjela na neki laki zadatak na kojem bi dobro zaradila.
    Ispraznila sam ostatak flaše s vinom milujući svoj novi "dar". Nikad ne bi pogodila da ću ikad dobiti ljubimca na poklon. Moj šok je bio još veći kad sam otkrila da se još ne može ni samostalno kretati i da ga moram nositi dok ne sazri. Ako ikada sazri, ogorčeno sam prokomentirala.
    Ako ništa drugo bio je mali, duljine prsta, i lagan pa mi nošenje tog stvorenja nije predstavljalo neki problem. Njegovo predenje je bilo jedino što me podsjećivalo na to da je samnom.
    Imao je samo malu glavicu, rućice i dugi repić i čvrsto se držao na mojim prsima. S vremenom mi je to sve postalo na neki način i slatko. Nazvala sam ga Elijen.^^
    Još samo kad ne bi ta cijela situacija s ljubimcem imala i jednu nepovoljnu stranu za mene...

    Još poprilično mamurna isteturala sam na cestu tražeći svog konja.
    "Sine!!! Dođi k meni dečko!!!", derala sam se iz sveg glasa.
    "Kaj se dereš, zaboga, kurvo!" Pristizali su gnjevni povici prolaznika.
    Znala sam da je teško moguće da će moj konjić veselo doskakutati na prvi zvuk moga glasića, ali stvarno nisam imala pojma gdje sam ga ostavila. Budući da sam bila pijana ko letva samo sam se nadala da ga nisam u svoj toj opijenosti alkoholom nekome prodala.
    Ne, nisam ga prodala. Nadam se da je dobro. Naći ću ga...
    Krenula sam ga tražiti po gradu. Napravila sam korak, dva... i našla se ispružena na podu.
    "Koji kreten se sjetio raditi ovako glupu stepenicu!!!" Trebalo mi je vremena da shvatim da se zapravo opet derem na sav glas. Opet se začuše ljutiti povici, no ovaj put nešto brojniji.
    Bolje mi je da ga čim prije pronađem...
     
  8. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    "Odveži me glupa kurvo! Platit ćeš svojim životom za ovo!!"
    Nisam se obazirala na njegove riječi. Ostavila sam ga golog, zavezanog za krevet i poprilično umanjena bogatstva. Nisam mogla vjerovati koliko su samo ti mladi dječaci-plemići naivni. Sada sam imala dovoljno novaca da otkupim svog Sina za kojeg sam doznala da sam ga ipak prodala. Još uvijek me malo savjest grizla zbog toga, ali glavno je bilo da nije bio povrijeđen. Jako sam voljela tog konja...
    Moram mu se na neki način odužiti.
     
  9. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Nakon pola sata pregovaranja izvukla sam katanu.
    "Jeste li sigurni da nećete spustiti cijenu?", ljubazno sam upitala.
    Brzo je pogledao vrh moje katane pa natrag mene i rekao: "Pa, zapravo možete ga dobiti za 600 zlatnika, ne mogu vam ga za manje dati. S obzirom da je konj malo povrijeđen te aaaaaah..." Zacivilo je kada ga je moja katana blago porezala po vratu.
    "Nemojte me, ak vam je život mio, podsjećati na to da ste mi povrijedili Sina!", gorjela sam od bjesa.
    "Nisam ja kriv što je životinja bila divlja i nije se dala jahati..." tiho je promucao.
    "Dobro, 600 zlatnika. A sad mi se miči s očiju." Elijen mi se migoljio po odječom osječajući moju uzrujanost.

    Konj nije bio toliko povrijeđen koliko iscrpljen. "Oprosti", šapnula sam mu u uho.
    "Idemo, dobiti ćeš nešto finog za jesti i bit ćeš sutra kao nov." Za par sekundi već je bio na nogama.
     
  10. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Zatvorila sam debelu knjigu i bacila ju na poveću hrpu drugih knjiga na stolu, na što me knjižnjičar ljutito pogledao.
    "Odustajem... Pa negdje valjda mora pisati čime se ti hraniš.", tiho sam rekla Elijenu. On je i dalje samo nepomično spavao. Jučer sam cijeli dan jahala kroz obližnju šumu i tražila različite kukce i trave za koje sam mislila da bi mogao jesti. No to se pokazalo neuspješnim, ništa nije htio ni probati, a kamoli pojesti. Na kraju sam se vratila u grad u nadi da bi neki učenjak mogao znati odgovor na moj mali problem. Ali i ta nada je ubrzo nestala.
    Izašla sam iz knjižnice sva ogorčena, te otišla u obližnju krčmu i radila ono što najbolje umijem - alkoholom ubijala srdžbu.
     
  11. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Iznenadan ugriz na trenutak me zbunio i prekinuo me u poslu sakupljanja raznih trava.
    "Ej!", uskliknula sam iznenađeno. Sam ugriz me nije toliko bolio koliko me preplašio. No Elijen je samo mirno dalje nastavio piti moju krv ne obraćajući pažnju na mene.
    Bila sam presretna kad sam prije par dana čula da je Ellaeyn saznala što točno moj ljubimac jede i otkrila mi neke pojedinosti o njemu. Saznala sam da on pije krv, što me nije previše smetalo, no Ellaeyn mi je namjerno prešutila da kad jednom proba nečiju krv pije samo tu krv. Sada sam bila zauvijek obilježena kao njegovo hranilište, što je sestri Ellaeyn još uvijek jako smiješno. Da mi se ipak nekako iskupi, obećala je da će mi složiti neko ulje za rane od ugriza na tijelu što i ne bi bilo loše da me nije poslala po trave negdje u šumu bogu iza leđa...
    Osjetila sam da se Elijen zasitio, prestao jesti i ponovo počeo zadovoljno presti na mojim prsima. Kako je samo bio sladak.^^
    Hvala bogu da je malen i ne treba puno krvi da se zasiti...
     
  12. poison_angel

    poison_angel Novi Član

    Napokon sam stigao u grad ... pitam se zašto mi je tako dugo trebalo ... Još je jutro ulica je prazna ... za ovaj grad se nisam posebno prerušavao ... čini mi se prilično mirno ... a možda ću zapravo baš ovdje naći ratnike za svoju malu ekspediciju ... baš se pitam ... mislim da će mi trebat i konj ... da to bi pomoglo kada bi našao i konja ... mislim da ću ostaviti oglase o potražnji ratnika za ekspediciju ... hmm... kako bih mogao sastaviti oglas ... ovako zapravo prva destinacija nam je Jezero sjena tamo nas po legendi čeka prvi izazov ali i karta za krenut dalje ... nadam se da ću nekoga naći ...






    ....OGLAS....

    TRAŽE SE 4 RATNIKA KOJA SU VEČ IMALA ISKUSTVA U BORBI
    ILI POSJEDUJU NEKAKVE VJEŠTINE , TRAŽE SE ZBOG EKSPEDICIJE
    ZA IZGUBLJENO BLAGO PRVA DESTINACIJA JE JEZERO SJENA ...
    TKO SE ŽELI PRIKLJUĆIT TIMU NEKA SAMO IZREZBARE
    SVOJE IME ISPOD OVOG OGLASA I NE SAMO IME VEČ VJEŠTINE KOJE POSJEDUJU
    ZA ONE KOJE ZANIMA POČETNE PLAĆE NEMA ALI KAD NAĐEMO IZGUBLJENO BLAGO SVE
    DJELIMO NA 4 DIJELA ... :cocky:
     
  13. poison_angel

    poison_angel Novi Član

    Izgleda da ovaj grad nema ratnika ... I tako razočaran nastavim ... dalje u smjeru kamenice ...
     
  14. Sin

    Sin Paladin of Eydis

    Ujahao sam u punom galopu u grad i uputio se do obližnje krčme. Sada mi samo preostaje čekati... Grad je vrvio od užurbanih priprema... nadao se da će sve biti dobro i da će se uspješno održati turnir...
     
  15. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Ležala sam na krevetu polako gladeći Elijena. Još je uvijek bio tako sitan i nepomičan kao i onog dana kada sam ga dobila.
    "Si čuo? Turnir će biti održan u gradu. Zabaviti ćemo se danas."
    Neznam zašto sam nedavno stekla naviku da govorim svom ljubimcu, ali činilo mi se da voli zvuk mog glasa.
    "Idemo se opet zajedno malo otuširati prije nego krenemo u šetnju gradom."
    Začulo se odobravajuće Elijenovo predenje.
     
  16. Sin

    Sin Paladin of Eydis

    Ubijao sam se od dosade... Već sam iskapio peti vrč medovine i baljezgao nešto sa starim ratnikom. Bio je cijeli izbrazdan ožiljicima i glas mu je bio hrapav i snažan. Raspravljali smo se o najboljim tehnikama mačevanja i baratanja sjekirom. Mladi paladini su njuškali okolo, ali tko bi pomislio da sam ja odmetnuti paladin kada sam u takvom blistavom vilenjačkom oklopu, znajući moju prošlost i moj posvemašnji prjezir prema vilenjacima nisu ni pomislili da sam to ja, a još sam se i obrijao. Tako siguran u sebe i u činjenicu da sam se rješio progonitelja sa nestrpljenjem sam čekao turnir i unio malo veselja u život toga starca, jer po njegovim rječima svi danas vole magije i svi su neki skakutavi pederčići, te da dugo vremena nije vidjeo pravoga ratnika. Na tu izjavu smo se grleno nasmijali i u hipu iskapili vrč i naručili svaki po još dva...
     
  17. Elar-Ti

    Elar-Ti Personal Jesus

    Predivno. Razmišljala sam dok sam se gurala kroz rulju. Gdje god sam pogledala neko je mlatio po zraku sa nekim oružjem. Ovaj turnir možda i bude prava stvar za mene, smijuljila sam se dok sam gledala blještave oklope ovdje okupljenih. Što me podsjeti... Izvadila sam svoj mač iz korica i pogledala ga. Nije bio oštećen od zadnje borbe, ali malo glancanja mu neće škoditi. Sjela sam na jedan dovratak i izvadila sam mali komad brusnog kamena. Zvuk koji je oštrica proizvodila dok ju je kamen dodirivao jednostavno mi je tjerao osmjeh na lice.
     
  18. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Pripreme za turnir su već bile davno počele. A s time nažalost i nepodnošljiva gužva. Svako malo našao se netko tko me probijajući se kroz gužvu gurao i time kvario moje raspoloženje.
    Opet... ovo bu već treći put danas. Osjetila sam kako mala ruka poseže u dubinu moga džepa.
    Naglo sam se okrenula i uhvatila ruku u povlačenju. Ovaj put je to bila djevojčica. Preplašila se i stala se ispričavati namjerno mi odvlačeći pažnju od još grupice dječaka koje sam već prije vidjela kako su opelješili par naivaca.
    "Ajd bježi, povedi i svoje prijatelje."
    Nije im dugo trebalo...
     
  19. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Turnir uvod

    Vika, galama i metež na sve strane... turnir je napokon počeo. Zastala sam kraj gomile ljudi da vidim što to tako zanimljivo slušaju. Debeli lik se derao u sredini: "Sudjelujte i zabavite se. Turniru mogu prisustvovati i stari i mladi koji misle da imaju talenta. Još se možete prijaviti..."
    Nije me to previše interesiralo, dovoljno pjevam i plešem u životu... biti zabavljačica mi je već polako postalo preodvratno da bi išla sudjelovati u takvom natjecanju.
    "Arilyn, čekaj!" dopirao je glas iz gomile. Bila je to Ellaeyn obučena u raskošnu haljinu. Glomazan nakit visio joj je na vratu i rukama.
    Obućena je kao plemić, to ne sluti na dobro. Ako brzo pobjegnem neće me moć naći u onoj rulji ljudi...
    No bilo je prekasno. Obgrlila me, primila me za ruku i odvukla do onog debelog lika od kojeg sam maloprije otišla. "Prijavljujem Arilyn za turnir, kategorija zabava" rekla je debelom tipu. Nisam se stigla ni pobuniti, a već me zapisao za turnir.
    "Ali ja ne..." počela sam uzaludnu borbu.
    "Moraš. Sjećaš se što si mi prošle godine obečala? Da te podsjetim? Oklada, eto što. Sjećaš se?"
    "Pa i ne, ali..."
    "Ali ja da. Natjecat ćeš se samnom u turniru i točka. Ali prvo ti moramo naći neku haljinu, jer ćeš inače u ovoj jadnoj odjeći u čemu si sada odmah izgubiti."
    Nije mi preostalo ništa drugo nego ići s njom po novu haljinu...
     
  20. Elar-Ti

    Elar-Ti Personal Jesus

    Turnir uvod

    Nekoliko trenutaka sam stajala ogledajući se oko sebe. Gomila se gurala kao hipnotizirana prema nekom debelom liku koji je vikao ''Sudjelujte i zabavite se!'' Aha znači tamo trebam ići. Progurala sam se između ljudi što su neki dočekali negodujući. Poravnala sam kosu i košulju te sam popipala po glavi da vidim da li mi je šnala na svom mjestu. Zadovoljno sam se nasmješila i došetala do debeljka.
    ''Prijavljujem se za turnir, kategorija spretnost. Moje ime je Hanati.'' namignula sam mu i najmilije se nasmiješila.
     

Podijelite ovu stranicu