1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Vještice

Rasprava u 'Povijest i Mitologija' pokrenuta od Elvenstar, 2. Listopad 2007..

  1. Elvenstar

    Elvenstar missing

    [​IMG]

    Najvjerojatnije, u 15., 16. i 17. st. u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500 000 vještica. Njihovi zločini su bili: savez sa Sotonom, let na metli u daleke krajeve, nezakonita okupljanja na Sabat, obožavanje i ljubav prema Sotoni, seksualni odnos s inkubima seksualni odnos sa sukubima (ženski vragovi). Na to se nadovezuju i ovozemaljske tužbe: ubijena susjedova krava, zazivanje nevremena, krađa i jedenje novorođenčadi. Cijeli bizarni kompleks saveza s vragom, let na metli na Sabat, itd. smatra se izmišljotinom, ne zbog spaljivanja vještica, već zbog onih koji su ih spaljivali.
    Nevolja sa "priznanjima" je u tome što su dobiveni mučenjem. "Vještice" su uglavnom bile mučene sve dok nisu priznale da su "sklopile" savez sa vragom i letjele na Sabat. Mučenje se produživalo sve dok vještice nisu imenovale druge prisutne na Sabat.Tako su osobe osuđene na vještičarstvo mogle birati da li će otići na kladu jednom zauvijek ili će biti vraćene u mučionicu.
    Kao nagrade su mogle birati da li će prvo biti zadavljene od krvnika, a tek potom zapaljene.
    Lovci na vještice su koristili čavle sa zagrijanim šiljcima, cipele iznutra postavljene čavlima, zavoj sa iglama, užareno željezo, izgladnjivanje, nesanicu...
    Kritičar lova na vještice piše da bi dao sve na svijetu da zaboravi što je vidio u sobi za mučenje; "Vidio sam rastrgane udovice, očne jabučice iskopane iz očne šupljine, stopala otkinuta od noge, mišići istrgani sa zglobova, izvađene kosti, dubinske vene otečene, površinske vene potonule u dubinu, vidio sam kako je žrtva podizana i spuštana da padne sa glavom nadolje. Vidio sam kako ih egzekutor bičuje, udara palicama, steže kliještama, opterećuje utezima, bode iglama, zateže užad, baca sumpor, zalijeva naftom i prži ih na baklji..."
    Povijest za isti slučaj koristi istu formulu za navodno "slobodnu volju" i iznuđeno priznanje.
    Svako društvo na svijetu ima neki oblik vjerovanja u vještice. Ali europsko vještičje ludilo je bilo najbrutalnije, najduže i dalo je najviše žrtvi. Katolička crkva prvotno je čvrsto zastupala stav da vještice koje lete, ne postoje. Oko 1000. g. je bilo zabranjeno vjerovati da se takav let dogodio, a poslije 1480. g. bilo je zabranjeno vjerovati da to nije moguće. 1000. g. službeni stav crkve je da je vještičji let iluzija, vražje djelo. Petsto godina poslije, njezin stav je da su oni koji tvrde da je vještičji let iluzija, vražji štićenici. Staro gledište se zasniva na "Canon episcopi". Bilo je potrebno nekoliko stoljeća da se C.E. pretvori u svoju suprotnost.
    Mučenje u to vrijeme podrazumijeva množenje geometrijskom proporcijom, kao u naprednim nuklearnim reaktorima, svaka spaljena vještica automatski nosi sa sobom dvije ili više potencijalne kandidatkinje za spaljivanje. Kako bi glatko funkcionirao sistem, uvedena su i druga usavršavanja. Troškovi su minimalni, tako što su usluge mučitelja i egzekutora naplaćeni obitelji vještice, kojoj je bila nametnuta račun za gozbu, koju su suci održavali poslije pogubljenja. Među lokalnim predstavnicima vlasti se probudilo oduševljenje za lov na vještice zato što su imali pravo da konfisciraju cijelo imanje osuđene vještice. Primjenu metode mučenja, crkva je prvi puta dozvolila, ne protiv vještice, već protiv nezakonitih crkvenih organizacija koje su nicale diljem Europe s ciljem da sruše monopol Rima. Zato je papa pozvao na svjetski rat - križarske pohode. Zbog suzbijanja subverzivnih udruženja, heretičkih sekti, crkva je malo po malo izgradila Inkviziciju. Sistem lova na vještice, širom Europe, sa razornim posljedicama su primjenjivali i katolici, i protestanti.


    iz knjige "Krave, svinje, vještice i ratovi" autora Marvina Harrisa


    [​IMG]

    Mene u biti zanima što danas crkva misli o tome.
     
  2. Dremora

    Dremora Kreegah Bundolo

    Evo par izreka prikladnih za ova topic:

    ˝Prayer cleanses the soul, but pain cleanses the body.˝

    ˝Suffer not the witch to live.˝

    ˝Light your way in the darkness with the pyre of burning heretics.˝

    ˝Thought begets Heresy; Heresy begets Retribution.˝

    ˝Innocence proves nothing.˝

    ˝Cast out the mutant, the traitor, the heretic. For every enemy without there are a hundred within.˝


    [​IMG]

    Fear me Heretics!

    Mislim da je ovo dosta približno razmišljanu iz toga vremena. Neki će možda i znati od kuda sam ovo izvukao :unsure: .
     
  3. Vanaleto

    Vanaleto Aktivan Član

    Ako ima imalo želje da se u pogledu Inkvizicije bude objektivno prvo je potrebno razumijeti neke stvari.

    Postoje 3 vrste inkvizicije:

    a) biskupska inkvizicija (12./13. st) < Papa ovlašćuje biskupe da u svojim biskupijama pronađu i iskorijene sve heretike kako znaju i umiju (u ovom povijesnom kontextu heretici su albignezi, valdezi i patreni); još nije uvedeno mučenje kao ispitivačka tehnika.

    b) papinska inkvizicija (13/14. st) < Papa zaključuje kako biskupska inkvizicija nije dovoljno efektivna i osniva svoju Inkviziciju sastavljenu od dominikanaca i franjevaca s Državom (ovisno na čijem su teritoriju bili heretici) kao vojnom potporom i onom koja je vodila mučenja (državni mučitelji su radili posao, a inkvizitor je "nagovarao" optuženog da prizna jer će samo tako mučenje prestati). Albignezi, patreni i valdezi (južna Francuska i sjeverna Italija) su istrebljeni 95% križarskom vojnom francuskoga kralja na početku 14. st u kojoj je gospodin kralj pobio sve heretike i pravovjerne katolike na tom području i prisvojio njihov imetak.
    Isto se dogodilo s templarima, a pape su proveli više od 2/3 14. st kao "sužnji" kralja u Avingnonu.
    Progon vjesštica je uglavnom prestao do kraja 15. st., ali su ih prostestanti nastavili proganjati sve do 1730. godine, posebno u Njemačkoj. Spaljivanje vještica je protestantski običaj, katolici su se uglavnom zadovoljavali javnim poniženjem dotične i žigosanjem "vještice".

    c) španjolska inkvizicija (15/16. st) < kako je rekonkvista u Španjolskoj dovršena mnogi su se židovi i mulsimani preobratili kako ne bi morali u progonstvo. Španjolski kralj je bio uvjeren kako je formula za uspješnu državu: "Jedan kralj, jedna vjera, jedna kraljevina". Tako si je lijepo organizirao svoju Inkviziciju koja je bila paravan za genocid židova, muslimana i kraljevih političkih neprijatelja. Ova je Inkvizicija bila najkrvavija i procijenjuje se kako je ubijeno oko deset puta više ljudi nego u papinskoj inkviziciji.


    Inkvizicija je laički naziv za organizaciju koja je 1585. godine za pape Siksta V reorganizirana u Kongregaciju za nauk vjere ili Sv. Oficij, od tada koliko znam nije bilo mučenja i sl. Ova Kongregacija (kongregacija = ministarstvo) postoji još i danas, najvažnija je od svih kongregacija (ima ih deset), a bavi se proučavanjem rada teologa svih kršćanskih konfesija te identificiranjem krivovjernih tvrdnji objavljivanjema takvih da se zna te drugim poslovima vezanim uz teologiju. Prefekt ove Kongregacije je drugi po važnosti čovjek u Vatikanu, u ovom stoljeću dva najistaknutija prekfekta bili su hrvatski kard. Franjo Šeper i kard. J. Ratzinger.
     
  4. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Ovdje će biti preseljeni postovi već napisani na ovu temu ... hvala Nea :w00t:
     
  5. Nea

    Nea curica

    @Nazi - :evil:

    Amir Muzur: VJEŠTICE LIBURNIJE I ISTRE

    »Sredinom 15. stoljeća, dakle na izmaku srednjega vijeka, prilično nenadano vještice postaju preokupacija cijele ’kulturne’ Europe, a socijalna se zbivanja svode na njihov paničan progon i dokazivanje vlastite ispravnosti. Stvar se može objasniti samo poznavanjem vremena: u staroj dobroj Europi javljaju se tada, naime, najžešći simptomi bolesti zvane hereza. Valdenzi i hugenoti, husiti i napokon luterani, otimaju se iz krila Katoličke crkve i oformljuju vlastite zajednice. Kako bi se puku objasnilo zašto se ne smije slijediti te nove ideje koje propagiraju oslobađanje od korupcije Rima, svećenici s propovjedaonica bacaju prokletstva na krivovjerne i dovode ih u vezu sa svim raspoloživim nedaćama (kojih uvijek, a napose tada, ima u izobilju): kugom, sušama, nevremenima i ratovima. Heretici tako postaju čaratelji i zlikovci, ubojice i trovači koje treba pobiti i spaliti, postaju vješci i vještice. Dobar dio puka iz tih je amvonskih tirada prvi put saznao za vještice, ali je ideju dosta brzo prihvatio, po logici da je uvijek dobro imati kakvog krivca pri ruci, ako ništa drugo da bi se eliminiralo konkurenta, objasnilo sebi čudnovate zgode ili priskrbilo satisfakciju za stare nenamirene račune sa susjedom. I tako je krenuo val u koji će biti povučeno manje-više sve kršteno od Atlantika do Crnog mora i od Baltika do Sredozemlja. Bilanca: najmanje 110 000 procesuiranih i oko 60 000 smaknutih. Pri tome je bilo pogođeno 82% žena, možda zato što svi dobro znaju da je Eva kriva za sve.«

    Što od svega toga nalazimo u nas?

    Da se malo našalimo, »Štriga jena!«, u ovome je kraju dobrosusjedska formula kojom naš narod časti zle žene. No, nerijetko se u toj kvalifikaciji krije benevolencija ruganja, čak i kompliment upućen ženskoj inteligenciji ili pronicljivosti, pa se tako zna čuti: »štriga j’ točno rekla ča će se dogodit« ili »ma kako samo šparugu najde, štriga jena«. Inače narod ovoga kraja oduvijek je vještice doživljavao kao babe koje bacaju uroke, dakle kao praktikantice crne magije.

    Što nam kazuju povijesni podaci?

    Primjeri koje sam proučavao vezani su za liburnijski, odnosno istarski kraj. Bilo je to djelomično zbog toga što njegujem zanimanje za povijest ovoga kraja, ali, kao što sam već spomenuo, i iz razloga što nam ti fenomeni pokazuju da je i ovaj kraj robovao svim onim lošim i dobrim stranama kao i Europa svoga vremena. Tako kada govorimo o vješticama, a to je fenomen koji se u Europi pojavio vrlo rano, govorimo o arhetipskom načinu prikaza drugoga ili progona različitoga. No, kao masovna pojava, gotovo histerija, taj je fenomen zabilježen tek negdje od sredine 15. stoljeća, da bi gotovo potpuno iščezao u 18. stoljeću, s prosvjetiteljstvom i nekim potezima prosvijećenog apsolutizma.

    Kako danas govoriti o vješticama i njihovu progonu?

    Kada govorimo o vješticama, ključno je, dakle kada govorimo o fenomenu, a ne o konkretnim slučajevima, da je njihova pojava, njihovo detektiranje u okružju u kojemu se živi, nešto što je karakteristično za čovjeka u najopćenitijem smislu. No, progon vještica je specifična pojava koja gotovo uvijek u svojoj pozadini ima neku političku crtu. Upravo zbog toga je progon vještica nešto živo, jer se ponavlja u svim vremenima. Mi u svakome dobu imamo progon vještica, samo što se vještice ne zovu uvijek vješticama, nego se nekad zovu imenom drugoga naroda, druge političke stranke i slično.

    Znači li to da i povijesni slučajevi progona imaju političku pozadinu?

    Čak i u tim takozvanim povijesnim slučajevima progona vještica, kao što je slučaj, recimo, u prvoj polovici 18. stoljeća u nama bliskom Segedinu u Mađarskoj ili, pak, u slučaju iz 1716. u Kastavskoj gospoštiji u našem susjedstvu, čak i u tim slučajevima, dakle već u 18. stoljeću, u doba kada vještice polako gube svoju fenomenološku snagu u Europi, čak i u tim slučajevima mi, poprilično vjerojatno, možemo detektirati političku pozadinu progona.

    Što se konkretno dogodilo u spomenutom kastavskom slučaju?

    U travnju 1716, u Kastvu iznad Rijeke, sedam lokalnih i autohtonih muškaraca i sedam žena osuđeno je zbog vještištva pred takozvanim vijećnicima, odnosno starejima u Kastvu. Tada su im imputirana tipična vještičja djelovanja na koja se nailazi i u Europi od 15. stoljeća, a to znači bacanje uroka, uzrokovanje neplodnosti u žena, u životinja, i ostalog blaga, neurod grožđa, plodova stabala i zemlje, uzrokovanje suša, nevremena i svih vrsta nedaća. Nadalje, optuženi su za sastajanje noću, nijekanje Svetog Trojstva, kršenje sakramenata, obraćanje zlom duhu, kojemu su davali komade odjeće i upisivanje svojih imena u strašnu knjigu crnih listova. Nesretnim Kastavcima još su se imputirala i umorstva, osobito djece, iskapanje mrtvaca i njihovo sakaćenje na mjestima vještičjih susreta. Optuženi su da su glave davali đavlu, sami jeli njihovo kuhano ili, češće, pečeno meso, a od masti spravljali smrtonosne otrove. Optuženi su da su đavla obožavali kao Boga, na koljenima, paleći mu zublje i vatru, a on bi se pojavljivao, čas kao prljavi jarac, čas kao crni pas. A onda bi, nakon veselja i plesa, muškarci s vampiricama, a žene sa zlodusima u liku muškaraca i s demonskim psima, bijedno počinjali najcrnju i najizopačeniju protuprirodnu sodomiju i činili druga zla, trovanja i čaranja. Presuda kastavskih sudaca bila je strašna: »I zato vas našom presudom proglašavamo otpadnicima, obožavateljima đavla, ubojicama djece, hereticima, ljudožderima, sodomitima, bludnicama, čarateljima, huliteljima, krivokletnicima i najgnjusnijim sjemenom koje se podalo đavlu. I stoga, osuđujemo svakoga od vas da bude prvo zatučen sabljom na smrt, a onda spaljen dok se ne pretvori u pepeo«. Osuđeni su spaljeni na kastavskoj kuli Žudika.

    Iz kojih izvora potječu te optužbe?

    Ono što je zanimljivo, i što se spominje kao povijesni kuriozum, jest taj set optužbi kojima su vješci i vještice izloženi. On se ponavlja, on je stereotipan i u svim tim slučajevima nalikuje jedan drugome kao jaje jajetu. Takvo je ono što su osumnjičenim vješticama imputirali intelektualci, da ih tako nazovemo, puni teoloških i filozofskih znanja — a to je satanizam, dakle kontakt s đavlom, koji se manifestira spolnim odnosom s njim, budući da se narod, sigurno, toga ne bi mogao u tako sofisticiranom obliku dosjetiti. Dakle, upravo onako kako stoji u slavnom priručniku za detektiranje i kažnjavanje vještica, koji je doživio 14-ak izdanja u 15. i 16. stoljeću — Malleus maleficarum, doslovno prevedeno Čekić protiv zlikovki, autora Krämera i Sprengera. U njemu je do u detalje opisano kako prepoznati vješticu — skriveni je madež znak pripadnosti đavlu, odnosno znak pakta o prodaji duše i tako dalje. Vidi se da je iza svega toga stajao možemo čak reći jedan duhoviti um, koji je želio spriječiti da nekoj maloj prostodušnoj ženskoj duši možda postane privlačna ta ideja spolnog sjedinjenja s vragom, pa je dodano da je ta penetracija vraga strahovito bolna i da je sperma vraga ledena, tako da je i to odbije.

    Iz takvih se izvora moglo neiscrpno napajati novim idejama o prepoznavanju vještica.

    Dakako, a napose njihovom prisiljavanju na priznanje. Da bi dokazale nevinost, žene su morale uhvatiti užareno željezo ili gurnuti ruku u kipuću vodu i nakon nekoliko dana potpuno izliječiti opeklinu. Osim toga uobičajena provjera bila je i da progutaju golemi komad kruha, a da se, pri tome ne uguše. Tijelo im je katkad, s kamenom oko vrata, bacano u hladnu vodu, pa ako bi potonulo, nevinost bi se dokazala, a ukoliko bi isplivalo, dakako s demonskom pomoći, bilo bi spaljeno. Spaljivanje, primjenjivano posvuda osim u Engleskoj i Novome svijetu, označavalo je tipičnu kaznu za heretike — pročišćenje vatrom.

    Koja je, osim već navedenog, klasična vještičja ikonografija?

    Vještice su, kao i sve čega se bojimo, aktivne noću, a u zoru gube moć. Na svoje sastanke, takozvani »vještičji šabat«, izraz koji odaje i antisemitistički moment, putuju na metli, dakle, ženskom, kućanskom, ali falusnom simbolu. Vještice se na svojim sastancima, kazuju nam stereotipi, opijaju i orgijaju, ubijaju otetu djecu i proždiru ih, gole plešu i napokon se sjedinjuju s vragom u divljem snošaju. To je taj zanimljivi sustav, ikonografija koju vidimo i u slučajevima druge, rekli bismo, gotovo bijelomagične strane, u pandanu dobrih vještaca i dobrih vještica, koji su se u ovom kraju, u Istri, nazivali krsnici; u Mađarskoj, recimo, táltos,3 u Furlaniji benandas i tako dalje. To su, dakako opet, obilježeni pojedinci koji se rađaju s posebnim znamenjem, u takozvanoj košuljici, odnosno tragovima amniomske vreće na sebi. Rađaju se vrlo često sa spojenim obrvama i još nekim drugim znacima. Kod dobrih vještaca i vještica nalazimo još nakićenije biografije i elemente u koje se vjeruje, pa tako, na primjer, kada se ti dobri vješci ili krsnici bore sa zlim vješcima ili vješticama — štrigunima, onda se to, u pravilu, događa noću, na raskršćima, s tim da krsnici, dakle oni dobri, uzimaju oblik bijelih pasa, a štriguni crnih pasa. Na mjestu gdje ranjeni krsnik ispljune krv izrasta biljka koja liječi sušicu, ali je on u stanju i namiještati ruke i iscjeljivati druge boli i tako dalje, već prema bogatstvu »arsenala« lokalnoga puka. O ishodu borbe krsnika i štriguna ovisi i hoće li biti grašice ili ne, hoće li polje roditi dobro ili slabo i slično. Stoga nije čudno kada u literaturi naiđemo i na teoriju o vješticama kao o krivo interpretiranom starom kultu plodnosti.

    Spomenuli ste političku pozadinu progona vještica. Zna li se ona i u kastavskom slučaju?

    Ta politička pozadina ponekad je vrlo očita. U već spomenutom slučaju iz Segedina bio je to sukob između njemačkih doseljenika i autohtonog mađarskog stanovništva. Za naš kraj, u kastavskom slučaju, možemo pretpostaviti da se radilo o obračunu, u to vrijeme novih gospodara Kastavske gospoštije, a to je bio jezuitski red — isusovci, s lokalnim pukom koji je upravo tih godina gotovo svake dvije-tri godine dizao bunu protiv njih, jer nije bio spreman na nove namete koje su uvodili, pa i neke druge znake diktature, kao na primjer: promjenu jezika bogoslužja iz hrvatskog u latinski i neke druge stvari na koje se lokalni puk nije mogao naviknuti. Prema tome, nije isključeno da je optužba za vještištvo došla na pamet jezuitima koji su bili, dakako, vrlo dobro upućeni u problematiku detekcije i progona vještica kako bi se riješili lokalnih bundžija te da im prilijepe etiketu koja je onda i u narodu bila prihvaćena sa zazorom. Postoje spekulacije da je to bio obračun s pristašama Frankopanske stranke, no kako se radi već o 1671, kada više nema ni Zrinskih ni Frankopana, mislim da je to manje vjerojatno.

    Koliko je fenomen vještištva raširen, u to doba na području Liburnije, odnosno Istre?

    Kastavski je slučaj najpoznatiji, jer o njemu postoje pisani podaci ali, dakako, taj slučaj nije izdvojen. Vjerojatno se i u drugim slučajevima radilo o istom obrascu optužbe, suđenja i kazne. U to vrijeme Kastavska gospoštija se protezala od Brseča pa sve do Kastva, odnosno cijelim prostorom Liburnije kako je znamo. Nije ni čudo da je taj kastavski slučaj jedini zabilježen, jer su mjesta gdje se sudilo mogla biti samo Kastav — za cijelu Gospoštiju, odnosno u nekim manjim procesima Veprinac i Mošćenice. U Istri su također zabilježeni slučajevi vještištva. Tako se, na primjer, pouzdano zna, prema pisanim podacima, o spaljivanju jedne vještice u Svetvinčentu na jugu Istre 1632. godine. To je već doba kada vještice u Europi polako, kao kult, odnosno kao fantazija, zamiru.

    Preuzeto sa: http://www.matica.hr/HRRevija/revija302.nsf/AllWebDocs/muzur

    P.S. Znam da je dugo, ali to su naše vještice pa vrijedi pročitati :laugh:
     
  6. Gost

    Gost Iluminata Ultima

    Evo nešto s mojeg foruma by Mr.No:

    operativa
    [​IMG]


    društvena BRIGA i samozaštita
    [​IMG]


    nakon tehnološke revolucije i izlaska iz rezervata
    (kada piješ ne vozi)
    [​IMG]


    neo-fantazija
    [​IMG]


    past-master
    [​IMG]
     
  7. Vispen

    Vispen Novi Član

    Ehh pa mislim da nema puno smisla dodavati jos nesto ovoj temi kada je vec toliko toga izneseno.

    Svakako je vrijedilo citanja :)
     
  8. zmay

    zmay Zmay

    Za one koje zanima, doznao sam kroz čitanja knjiga, proučavanja nekih zapisa - da su se u Zagrebu vještice spaljivale na početku tuškanca koje su se tamo dovodile kroz mesničku. U muzeju grada Zagreba stoji popis zagrebačkih vještica. Slikao sam taj popis, kad sliku/popis nađem postam tu..
     
  9. Freya

    Freya goddess of eydis

    Ehh pa mislim da nema puno smisla dodavati jos nesto ovoj temi kada je vec toliko toga izneseno.

    Svakako je vrijedilo citanja :)

    Uvijek se može i ima smisla dodati još nešto. Ovdje nije rečeno baš sve o vješticama. :laugh:


    Za one koje zanima, doznao sam kroz čitanja knjiga, proučavanja nekih zapisa - da su se u Zagrebu vještice spaljivale na početku tuškanca koje su se tamo dovodile kroz mesničku. U muzeju grada Zagreba stoji popis zagrebačkih vještica. Slikao sam taj popis, kad sliku/popis nađem postam tu..

    :rocks: Hajde nađi ga što prije!!

    I nemoj zaboraviti!
     
  10. zmay

    zmay Zmay

    Evo tog popisa, malo je tamnije jer nisam smio koristiti blic
    [​IMG]

    I ako želite pročitati imena a ne vidite - zumirajte si malo.. :rocks:
     
  11. Freya

    Freya goddess of eydis

    Pa bilo ih prilično puno!
     
  12. Vispen

    Vispen Novi Član

    Jos kad bi znali koje su im od navedenih "prekršaja" odlucili prišiti... :D
     

Podijelite ovu stranicu