1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Vitezovi i Viteški Redovi Kroz Povijest

Rasprava u 'Povijest i Mitologija' pokrenuta od Nazgul_rulez, 23. Siječanj 2007..

  1. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Viteški red je udruženje vitezova stvoreno u srednjem vijeku sa nekim humanim ciljem (zaštita hodočasnika,lječenje ranjenika,...) na kršćanskim tradicijama.
    Prvi redovi su nastali u Jeruzalemu poslije prvog križarskog rata,ali su ubrzo dobili jasno vojno obilježje tako da su kasniji redovi stvarani sa ciljem borbe protiv nekoga (muslimana,heretika,pagana) ili radi zaštite nečeg.
    Srednjevjekovni viteški redovi su danas ili prestali postojati ili su se pretvorili u organizacije humanitarnog karaktera.
    Noviji viteški redovi su osnivani na tradicijama viteštva i sa jasnim kršćanskim obilježjem,a mogu se podijeliti na grupe koje se bave srednjevekovnim veštinama (mačevanjem,streličarstvom,jahanjem,...) i na one čiji je osnovni cilj bavljenje humanitarnim radom u okviru neke od kršćanskih crkava(rimokatoličke,pravoslavne,...).


    Neki od viteških redova

    Ivanovci - Malteški vitezovi su viteški red osnovan 1070 godine u Jeruzalemu,priznati po okončanju Prvog križarskog rata.
    Templari (Red siromašnih vitezova Krista i Solomonovog hrama, Vitezovi Templari)su prvi vojni viteški red, osnovani 1118.
    Teutonci (Teutonski red) (Njemački: Deutscher Orden) bio je njemački križarski vojni red pod okriljem rimokatoličke crkve stvoren krajem 12. stoljeća u Accri, Palestini.
     
  2. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Templari

    Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog križarskog rata s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime.

    Red se dijelio na vitezove i služeću braću , a na čelu reda je bio Veliki meštar i Generalni kaptol. Bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo su postali značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostalog pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Rezultat takvog položaja je bio njihov brzi uspon.

    Vojni dio reda se dijelio na vitezove opremljene kao oklopno konjaništvo, i drugi dio koji su činili pripadnici iz nižih društvenih slojeva i sačinjavali su laku konjicu.

    Služeća braća su se, opet, dijelila na ekonome, koji su brinuli o upravljanju imovinom reda i svećenike, koji su skrbili za duhovne potrebe pripadnika reda.

    Pored svojih redovnih, uglavnom vojničkih aktivnosti, bavili su se i nekim oblikom bankarstva, jer je velik dio križara njima povjeravao svoju imovinu na čuvanje.

    [​IMG]

    Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice - kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u Španjolskoj i u oslobađanju Portugala.

    Prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima.

    Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg velikog meštra Templara, Jacques DeMolaya.

    1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom ivanovci i vitezovi od Malte.

    Neki su Templari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice pod nazivom "Oprostite Templari" u kojemu Papa Klement V. utvrđuje kako nije pronađeno nikakvih dokaza protiv Templara, te kako odrješuje sve čelnike Templarskog Reda.

    Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe

    Posljednju i povjesno najuvjerljiviju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu Klementa V., , francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata.

    Tijekom druge polovine 12. stoljeća Templari dolaze u Hrvatsku i srednjevjekovnu Slavoniju i tu dobijaju nadimak božjaci (od ubogi). Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih mjesta su imali svoje kuće-podružnice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih županija. Imali su vrlo veliki utjecaj na javni i politički život na tim područjima, ali su i dolazili u sukob s plemstvom i pukom. Nakon njihovog ukidanja 1312. Papa dodjeljuje njihove posjede ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat.
     
  3. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Ivanovci

    Ivanovci su spočetka bili redovnici čija je služba bila u njezi bolesnika, a od 1137. polaze u križarske vojne protiv muslimana. Od 1340. se zovu rodski vitezovi, od 1530. malteški vitezovi. Ivanovci su djelovali u Hrvatskoj sve do 17. stoljeća.

    Početkom XVI. stoljeća Maltu u posjed dobivaju vitezovi Reda svetog Ivana Jeruzalemskog, koji su se iskazali u križarskim ratovima u Svetoj zemlji. Zajedno sa starosjediocima odbijaju turske pokušaje osvajanja koji su potrajali puna tri mjeseca. Neki izvori spominju brojku od gotovo 30 000 Turaka naspram 9000 branitelja. Bilo kako bilo, Malteški vitezovi odbijaju napad, a kao nagradu dobivaju Valettu, glavni grad ove otočne državice.

    U vrijeme križarskih ratova, osnovan je samostanski red vitezova hospitalaca (poznat i kao vitezovi ivanovci, kasnije malteški vitezovi) čija je osnovna zadaća bila rad u hospitalima za skrb oboljelih i ranjenih križara i hodočasnika. Kasnije je druga zadaća, borba protiv muslimana i kršćanskih heretika, prevladala nad hospitalstvom. I hospitalci i najstariji vojnički samostanski red, vitezovi templari, su u hrvatske krajeve došli polovicom 12. stoljeća. Početkom 13. stoljeća, hospitalci su osnovali samostan s hospitalom u Varaždinu. Templari su također osnivali hospitale/hospicije, poput onih u Istri: u Puli, zatim uz rijeke Mirnu i Rizanu, uz Limski kanal, te na brežuljku Božje polje kraj Vizinade. Samostan s hospicijem uz Vransko jezero u Dalmaciji je prvo bio u rukama templara, pa zatim hospitalaca.

    Nakon pada Jeruzalema te ukinuća templara i povlačenja hospitalaca na Rodos u prvoj polovici 14. stoljeća, njihovi su hospiciji/hospitali počeli propadati odnosno dolaziti u ruke drugih samostanskih redova poput franjevaca. Samostani su i dalje imali važnu ulogu u osnivanju, a posebice upravljanju hospitalima, kao što možete vidjeti i na sljedećim stranicama. Također, samostanski hospitalski redovi, poput reda sv. Duha ili sestara milosrdnica sv. Vincenta Paulskog, su osnivani neprekidno kroz srednji i novi vijek. Pa ipak, težište hospitalstva u razvijenom srednjem vijeku prelazi u nova kulturna središta - gradove

    [​IMG]

    Malteški red - ili punim imenom Suvereni malteški viteški red hospitalaca sv. Ivana Jeruzalemskoga, generalat Rodski, generalat Malteški - vrhovni je vojni red što ga je osnovao učitelj Gerard (umro je 1120.) u prihvatilištu u Jeruzalemu kao redovničku zajednicu koja se brine za bolesne i slijedi pravilo sv. Augustina. Red je dobio papinsko odobrenje 1113, a ubrzo se uključio u vojne aktivnosti, jer je pomagao braniti kršćanske hodočasnicke u Svetu Zemlju protiv islamskih napada. Kako ističu Opći religijski leksikon i Suvremena katolička enciklopedija, red je brzo rastao, dobivao zemlju i poprimao viteško obilježje postavljajući vitezove i naoružane narednike u svojoj organizaciji. No, valja znati da su svi članovi reda bili redovnici, i da su polagali tri tradicionalna redovnička zavjeta: siromaštvo, poslušnost, čistoću. Nakon križarskih ratova, red je dobio u posjed otok Rodos, gdje je osnovao neovisnu državu, a kasnije su ga morali napustiti, ali su dobili Maltu. Nakon niza spletaka kojima im se oduzimala moć, vitezovi su 1834. uspostavili svoj stožer u Rimu. Danas su članovi reda podijeljeni u tri staleža uključujući redovnike, laike plemiće i neplemiće. Prisutni su u više od stotinu zamalja i uključeni u humanitarnu pomoć, a osobito skrbe za bolesne. Neke države - među njima je i Sveta Stolica - priznaju malteške vitezove kao suverenu političku cjelinu. Danas Malteški vitezovi imaju diplomatske odnose sa 75 država, te su trajni promatrač pri Ujedinjenim narodima. Malteška pomoć po kojoj su »maltežani« poznati po cijelome svijetu karitativna je udruga koja je utemeljena 1953. od ogranka Malteškog reda i katoličkoga Caritasa.
     
  4. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Teutonski vitezovi

    Teutonski vitezovi ili Teutonci . Bili su povezani sa Templarima i Ivanovcima. Neki ljudi misle da su bili religiozni. Ovi su nosili simbole kao sto je crni Križ, na bijeloj podlozi. Također im je bio simbol crni orao. Religiozni božji vojnici koji su izvodili krvne rituale sa žrtvama. Najomiljenija žrtva u ritualu su bila djeca. Također su ponekad pribjegavali kanibalizmu. Ovi rituali potiču iz središnje Azije i od Khaazara, koji imaju veze sa Sumeranima.

    [​IMG]

    Židovi u Njemačkoj oko 850. godine dolaze kao elitni Cionistički kult . Oni nisu bili pravi Židovi, jer potiču od Khaazara koji su uzeli židovsku religiju oko 800 god. da bi izbjegli potpadanje pod rimski imperij. Ovi ljudi su razvili odnose sa Germanima, točnije Prusima i Bavarcima. U to doba ljudsko žrtvovanje je bilo sasvim normalno među germanskim plemenima pa su se Cionisti brzo uklopili i osnovali savez sa germanima.

    Ritual Cionista i Teutonaca je skoro isti. The rite of consecration of the Kohen. Kohen je ritualni svećenik . Kohen uđe u jednu rupu koja nije toliko duboka. Pored njega se nalazi oltar za žrtvovanje, koji se zove altair of holocaust ili shoah na hebrejskom. Preko rupe se stavi nešto na čemu žrtva može stajati. Žrtva je uglavnom dječak židovske krvi . Mogla je poslužiti i djevojčica ali je preferiran dječak. Uglavnom su žrtvovana djeca do svoje 13. godine . Dakle odabrana žrtva se skine gola , okrene prema sjeveru i stane na postolje za žrtvovanje. Za glavu je tada hvata drugi svećenik koji joj presjeca vratnu žilu tako da krv curi na Kohena koji mora popiti sve što iscuri na njega . Glavni svećenik tada umoči prste u žrtvinu krv i hodajući u smjeru obrnutom od kazaljke na satu radi znakove po oltaru dok ne dođe do vrha oltara gdje se nalaze rogovi i njihov vrh natapa krvlju žrtve. Tada se vraća do žrtve i ispije malo njene krvi . Onaj svećenik koji je bio u rupi izlazi i svi prisutni se tada moraju poprskati krvlju po ustima. Sada ta osoba koja je bila u rupi postaje Kohen svećenik višeg reda . Tada počinje onaj ogavni dio rituala , naime žrtva je još uglavnom živa ali na izmaku snaga , tada joj se na živo raspori utroba i počnu vaditi unutarnji organi . Samo se bubrezi , jetra i masni tkivo ostavljaju da se zapale prije zalaza sunca , ostatak organa i meso žrtve se mora pojesti prije zalaska sunca , a svi članovi moraju pojesti bar komad tog mesa .

    Teutonski ritual je ponešto drugačiji , nije bilo rupe za žrtvovanje nego samo ritual . NA oltaru je ležao gol svećenik , a žrtva također gola se okreće prema istoku i tada dolazi do spolnog odnosa tijekom kojega se također prereže vratna žila i krv oblijeva i žrtu i svećenika . Svećenik popije malo krvi i tada ostali svećenici spolno opće sa žrtvom dok ne umre ... razlika je jedino što kod teutonaca nije bilo žrtve mlađe od 12 godina i bilo je svejedno da li je ženskog ili muškog roda .

    Teutonski vitezovi je jedan od tri viteška reda nastao u 12. i 13. stoljeću uz Templare i Ivanovce.
    Da bi se bolje shvatila situacija treba se vratiti u 7. stoljeće . Tada su mnoge paganske frakcije i plemena shvatile da se crkve nemože uništiti ognjem i mačem pa su stoga djelomično neki od njih stali uz crkvu i pokrštavali se . Južna plemena na čelu s Francima su prva prihvatila kršćanstvo i stala uz crkvu . Sjeverna frakcije , Teutonci , Germani , Goti i Nordijci su bili protiv crkve i prva stvar koju su napravili je bila to da su sklopili savez sa muslimanima koji su izbačeni iz Španjolske . Na krfu su osnovali bazu idjelovali kao gusari . Rmsko Etrušćanska frakcija je osnovala kao odgovor na to red sv. Marka iz Venecije kao odgovor na gusare . tada se pojavljuju Cionisti , ti lažni židovski sektaši su vjervali da su najmoćniji i najbogatiji , ali nisu prihvatili židovsko vjerovanje. Smatrali su židove običnim građanima i da su ispod njih . U to doba su počela velika previranja u Rimu i biskup Ivan VIII je morao uskladiti crkvu sa Rimljanima zbog zaštite.No nije postupio kako su rimski rojalisti htjeli pa je ubijen 882. godine . Slijedeći m papam je dano do znanja da morau služiti ciljevima rimskih rojalista inače će završiti na isti način ... otada je biranje pape i kardinalskog zbora pod kontrolom južnih frakcija .

    Nakon ubacivanja sjevernjačkih agenata u Vatikan i curenja vijesti o novootkrivenim zemljama počela su ponovna previranja među frakcijama , to je sve kulminiralo u stvaranje Order Of The Knights Hospitallers Of St. John. Tada je došlo do borbi meu samim frakcijama , a u jeku rata muslimanski gusari su se ohrabrili i počeli znatno jače napadati papa Urban II je pokrenuo prvi križarski rat , tada se osniva prvi pravi vojni red , Red vitezova Templara koji su uz vojnu zadaću imali i zadaću bankarstva što je dovodilo do sukoba unutar samog reda.
    U ovo vreme počela je borba za moć između obitelji Welf i Hohenstauffen koji su se zvali Guelphs i Ghibellines. Ova borba je započela 1125 god. Pobjednici su bili Hohenstauffeni i u sjevernoj frakciji je dominirala Sjeverno Njemačka Cionistička frakcija. U to vrij eme su se Teutonci ujedinili sa Livonian Brothers Of The Sword ili Livonijskim Vitezovima. Ovo je bio Njemački vojno- religiozni odred kojeg je osnovao biskup Albert da Forsira kako bi pokrstili baltičke zemlje. Oni su nosili crveni križ. Livonia je bila regija koja je danas Estonija i Latvija.

    U jeku borbi sa muslimanima a i međusobnoj borbi između Templara i Ivanovaca Teutonci vide svoju priliku , 1212. godine pokreću "childrens crusade" u kojem su masakrirali veliki broj djece, a dva puta više su prodali muslimanima. Oko 1256. Order Of The Assassins, ili Ishmaeli od Hasan Bin Sabbah koji su preživjeli poslije napada Mongola su posli prema Europi i otišli su kod Teutonca. Sada su Teutonci imali dovoljno ljudi da preuzmu potpunu kontrolu nad sjeverom a imali su i muslimanske fanatike u redovima. . 1326. Teutonski Vitezi su ušli u Poljsku. Kada su uhvaćeni, Poljaci su saznali za njihove rituale. Pošto su Poljaci uspjeli da se obrane od Teutonaca 1333-34 uspjeli su napraviti privremeni krah tog reda .

    Nakon kraha Teutonaca i neuspjelog pokušaja da vrate svoje Cionističke saveznike natrag u soje redove , njihova moć polako počinje opadati . Gube prioritet u sjevernoj frakciji , polako gube i saveznike , a uskoro i kontrolu u Vatikanu koju su stekli agentima .
    Dolaskom Marthina Luthera i njegovog programa reformacije Teutonci se raspadaju i uskoro od njih ostaje samo mala skupina koju je koristila obitlej Borgghia za svoje potrebe kao plaćene ubojice , a dio njih prelazi na kršćanstvo skupa sa preostalim vitezovima Templarima osnivaju Red Križa ...

    Teutonci su kao simbol imali crni križ ili crnog orla . Zapamćeni su kao neustrašivi ratnici , ali isto tako i nemilosrdni . Štovanjem paganskih bogova nisu nikada stekli poštovanje među drugim viteškim redovima , a jedno vrijeme ih se povezivalo i sa iluminatima
     
  5. Merlin

    Merlin Novi Član

    Viteški Turniri
    U srednjem su vijeku nastale ratne igre koje su se održavale u doba mira. U 11. su stoljeću dobile ime turniri (od starofrancuskog torneiement, tornei). Sredinom 12. st. pojavili su se prvi organizirani i detaljni zapisi o turnirima i njihovim pravilima.
    Kako ne bi izazvali božansku srdžbu, turniri nisu održavani u petak, subotu ili na prvi dan Korizme. Vrijeme turnira bi se odredilo, a mjesto se trebalo najaviti 2 tjedna prije. Turnir bi trajao dva dana, ali gozbe koje bi ga pratile trajale su puno duže.
    Sam turnir sastojao se od joustinga (borbe kopljima jedan-na-jedan) i meleea, odnosno kreševa. U jousting terenu je postojala samo drvena pregrada između dvije strane duguljastog terena. S jedne strane bi jahao jedan, a s druge drugi vitez, koji bi se sukobili svojim kopljima. Cilj je bio onesbosobiti ili izbaciti iz sedla svog "protivnika". Koplja za joust bila su teška i drvena, s "nesmrtonosnom" kuglom umjesto šiljka na vrhu. Ciljalo se najčešće u štit, a rijeđe u glavu, iz jednostavnog razloga:glavu je bilo teško pogoditi.
    Oklop za joust nije se baš previše razlikovao od običnog oklopa, jedina razlika bio je kožni oslonac u koji bi se koplje uglavilo ispod pazuha ruke.

    [​IMG]


    Ipak, joust je na srednjovjekovnom turniru bio samo "priprema" za glavni događaj, a to je bio melee, odnosno kreševo. Ta je disciplina u nedostatku pravila bila istovjetna pravom ratovanju. Na poljani bi se u dvije skupine podijelili vitezovi, a na znak trublje bi skupine zagalopirale jedna prema drugoj i nastao bi kaos. Zbog goleme brutalnosti meelea, u 14. stoljeću održavale su se samo jousting borbe, a poslijedni turnir s dvije discipline održan je 1379.-e godine u Brugesu u Francuskoj.
    Turniri su, bez obzira na svoju opasnost, bili veoma popularni među vitezovima, a bili su i vrlo unosni. Stoga su imali mnogo sudionika i gomilu posjetitelja.

    [​IMG]

    Edited by Freya:
    Post je premješten iz topica Vitezovi.
     
  6. Replica

    Replica Novi Član

    TEMPLARI

    ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime.

    [​IMG]

    Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice - kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protivSaracena u Španjolskoj i u oslobađanju Portugala.

    Prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima.

    Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg velikog meštra Templara, Jacques DeMolaya.

    1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom ivanovci i vitezovi od Malte.

    Neki su Temlari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice pod nazivom "Oprostite Templari" u kojemu Papa Klement V. utvrđuje kako nije pronađeno nikakvih dokaza protiv Templara, te kako odrješuje sve čelnike Templarskog Reda.


    Templari na području Hrvatske

    Tijekom druge polovine 12. stoljeća Templari dolaze u Hrvatsku i srednjevjekovnu Slavoniju i tu dobijaju nadimak božjaci (od ubogi). Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih mjesta su imali svoje kuće-podružnice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih županija. Imali su vrlo veliki utjecaj na javni i politički život na tim područjima, ali su i dolazili u sukob s plemstvom i pukom. Nakon njihovog ukidanja 1312. Papa dodjeljuje njihove posjede ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat. Hrvatska Dubica Templarski grad u Hrvatskoj. Dubicu su izgradili Templari i uredili prema svojim zakonima, spominje se da je 1239. godine prilikom izmirenja kralja Kolomana s Templarima i vraćanja posjeda oko Dubice Templarskom redu. Mjesto Dubicu spominje povelja izdana 1240. godine u Dubici, u kojoj meštar Templara Jakov nastupa kao svjedok u prodaji neke zemlje kraj Dubice. Uređenje Dubice kao grada donosi povelja izdana u Dubici 1244. godine u kojoj dubički sudac Ernej sa svim došljacima dubičkim daje i omeđuje Pavlinima zemlju, pokoravajući se molbi kralja Kolomana.

    Templarski pravilnik ponasanja:

    Prekršaji koji su podrazumijevali izopćenje
    - ubojstvo Kršćana osim u samo odbrani
    - sodomija [pod njom se podrazumijevaju homoseksualnost i zoofilija]
    - kukavičluk iskazan u borbi ili napuštanje bitke dok je stijeg – Boasan, još uvijek podignut
    - zavjera i izmišljanje lažnih optužbi usmjerenih ka drugoj Braći ili pojedinačnom Bratu
    - napuštanje ratnog logora, stožera, utvrde ili Hrama na period duzi od 48 sati bez dozvole nadređenog



    Prekršaji koji su podrazumijevali pokoru i gubitak čina
    - dvoboj i tuča sa drugim Bratom
    - uvreda ili poniženje Kršćana
    - gubitak konja, mača ili ogrtača
    - namjerno bacanje ogrtača na zemlju
    - spominjanje mogućnosti izdaje, predaje ili pridruživanja Saracenima
    - gubitak ili ubojstvo zarobljenika
    - laganje i nepristojno ponašanje
    - napuštanje logora, stožera ili utvrde noću bez odobrenja
    - seksualan odnos sa ženom
    - objedovanje nedolično obučen, tj. bez pune opreme
    - korištenje bilo kojeg dijela imovine Hrama bez dozvole
    - posjedovanje osobnih stvari, novca ili opreme


    Edited by Freya:
    Post je premješten iz topica Vitezovi. Iako se u nekim dijelovima podudara s Theodenovim postom o Templarima, ostavljam ga u integralnom obliku.
     
  7. Nea

    Nea curica

    HRVATSKI VITEZOVI KRAJIŠNICI U 16. I 17. STOLJEĆU

    Prije nego prijeđemo na opis,trebamo prikazati narodni običaj kod predaje oružja mladiću, kad bi stupio u muževne godine.

    Taj bi se čin svečano obavio. Kućedomaćin pozvao bi rođake, prijatelje, te bi priredio gostbu. Svečar, odjeven u svečano narodno odijelo, pozvan, stupio bi pred kućedomaćina i poljubio mu ruku. Nato bi mu on predao toke i ilike te spone, obično izrađene od dragih kovina, koje su se kao obiteljske dragocjenosti čuvale u mužkom koljenu. Kad bi mladić primio nakit i stavio ga na se, odveo bi ga otac ili starješina k stolu, na kojem su bile pripremljene dvie kubure, a među njima handžar, jatagan ili pala, uz ostali pribor određen za podpašaj.

    Kućedomaćin bi poškropio ovo oružje svetom vodom, nabio kubure blagoslovljenim barutom i izpalio nad svečarovom glavom. Tada bi zazvao S.Iliju i kazao: "Na pomoć ti bio!" i nadodao: "Blagoslovio te Bog i Bogorodica. Kuda hodio, ruga nam ne činio. Evo ti svietla oružja. Kad ti srdce zlo poželi, ove ti ga kubure smrvile. Kad ti ruka vjeru slomi, neka očuti ovo gvožđe. Kad god trgao ovo oružje, neka padaju dušmanske glave, a ako ga ikad podigneš na brata, nerođena ili rođena, osušila ti se ruka. Od danas si čovjek i budi!" Poslije toga čina poljubio bi domaćin svečara u čelo, a on njega u ruku.

    Svi nazočni mužkarci izljubili bi se s mladićem i napravili mu mjesto kod stola. Taj se trenutak duboko doimao svakog mladenačkog srdca. On ga je kroz cieli život sokolio i ulievao mu u dušu ljubav za oružje, te bi volio prije izgubiti glavu negoli ga kome nečastno predati. Te osjećaje liepo opisuje narodna pjesma. Taj čin obilježuje značaj oružja, etiku ratnika, borbu protiv zla i ideju vjernosti.

    U 16. i 17. stoljeću razlikujemo tri vrste hrvatskih vitezova.

    Nakon Mohačke bitke (1527.) bila je obranbena linija Hrvatske na Vrbasu napuštena, te su bosnaski beg Husref i hercegovački Muratbeg Tardić sve to više prodirali u Hrvatsku.
    U žestokim i očajnim bojevima uništili su Turci mnoga plemićka dobra, koja su se nalazila oko bosanske granice, te su im vlastnici pali na prosjački štap. Da sebi pribave sredstva za život i dalje posluže svojoj zemlji, stupiše neki u krajišku vojsku, koju je osnovao g. 1552.-1559. kralj Ferdinand I. da štiti granice Hrvatske.
    Zato na granici nailazimo na slavna imena hrvatskih porodica, kojih su članovi služili kao častnici, a poglavito u carskoj konjici u Bušću.Oni su nosili po vojnom propisu navalno i obranbeno oružje, koje možemo naći sačuvano u povjestničkim djelima i slikama.To je prva vrsta vitezova ovog vremena.

    Druga vrsta ratnika su bili oni, koji nisu mogli kod kuće naći sredstava za doličan život, te su stupili u vojne službe stranih država. Borili su se ponajviše u svojim narodnim odorama, a služili su se oružjem one države,u kojoj su vršili službu, ako je ovo oružje bilo bolje od onoga koje su sobom ponieli. Obično nisu nosili strane mačeve, već su se služili svojim hrvatskim sabljama.

    Treća vrsta vitezova jesu oni, koji su mogli sačuvati djedovska imanja te su na svoju ruku i na svoj trošak vojevali s Osmanlijama. Borili su se u svom narodnom odielu. Zadržavali su narodnu ratnu opremu, a način naoružavanja su udesili prema turskom. Da su zadržali oblike raznih česti oružja po narodnom uzorku, svjedoče osobito balčaci mačeva, sabalja, noževa i bodeža, dok su oštrice, koje su se većinom nabavljale iz stranih zemalja (Perzije, Španjolske, Njemačke, Italije...) zadržale karakteristična svojstva pojedinih kovača tog oružja.Ako pogledamo slike krajiških junaka, začudit ćemo se koliko je vrsta oružja imao na sebi junak i njegov konj iz onoga doba.

    Ratnička oprema Hrvata u 16. i 17.stoljeću udešavala se prema opremi glavnih protivnika, a to su bili u ono doba Osmanlije.Turci su bili majstorski opremljeni. Imali su bogato ukrašeno oružje, koje je bilo vrlo prikladno za boj, te je bilo izrađeno od najboljeg tvoriva rukom majstora svjetskog glasa.

    Naši ratnici muslimani, vojskovođe i vojnici turske carevine bili su i vojnom službom pod utjecajem prokušane turske bojne tehnike i orientalnog oružanja; ratnici neosvojene Hrvatske, da ne zaostanu za svojim protivnicima, naoružavali su se i radi poznate vrstnoće njihova oružja i radi junačke slave i časti slično Turcima.

    Bilo je načelo vojevanja, da ratnik bude što lakši, što okretniji i spremniji u upotrebi pojedinih vrsta oružja, što vještiji u upravljanju konja od mejdana, te što oštroumniji, da se okoristi slaboćom protivnika i da ga zavara i zavede.Ratnik, koji je imao ta svojstva i vrline, sticao je slavu i poštovanje, pa i kod samog neprijatelja.
    Hrvatski rartnik, da postigne lakoću u kretanju, nije nosio težkog oklopa. Nije volio nositi ni kacige, jer je više cienio okretnost od pasivne zaštite.

    Budući da je njegovo oružje bilo izrađeno da odgovara spomenutim zahtjevima, to ga ono nije u kretanju smetalo.
    Način vojevanja starih Hrvata zavisio je od snage i načina vojevanja samoga neprijatelja. Poznato je da su Turci navaljivali velikom silom na slabo zaštićene naše granice, koje su branili naši djedovi, brojno puno slabiji od Turaka.
    Jače i bolje oružan neprijatelj bio je siguran, da će pobiediti. Odoljeti mu se moglo samo istovrstnim oružjem.
    Da se mogu uspješno boriti, morali su naši pređi prihvatiti taktiku vojevanja pretežnijih Turaka i njihovu bojnu vještinu. S tom vještinom bila je uzko skopčana oprema junaka i konja.Kod stalnog dodira u miru i ratu razumljivo je, da su tako u hrvatski jezik ušli i turski nazivi za pojedino naše nacionalno oružje, koje smo upotrebljavali i prije turske najezde u naše krajeve.

    Hrvatski su nazivi sada riedki; možemo ih naći sačuvane još u starim poveljama i drugim poviestnim spomenicima, a rjeđe u živom narodnom govoru.
    Prikladna bojna oprema morala je biti takva,da ne smeta ratnika u pokretima borbe i obrane;on se u njoj vježbao i za navalu i za obranu. To je i narod liepo izrekao pjesničkom metaforom:

    Nisu težka u sokola krila,
    Njemu nigda krila ne smetaju.


    M.Praunspreger - Oružje starih Hrvata

    http://thephora.net/forum/showthread.php?t=29502
     
  8. Freya

    Freya goddess of eydis

    Vrlo zanimljivo!! Super mi je taj starinski način izražavanja!! :laugh:
     
  9. zmay

    zmay Zmay

    ne znam jel pravo mjesto (nadam se da je).
    Princ i Veliki meštar Malteških vitezova u službenom posjetu Hrvatskoj

    Na poziv Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, Fra' Matthew Festing, Princ i Veliki Meštar Suverenog viteškog Malteškog reda boravit će u službenom posjetu Republici Hrvatskoj od 24. do 27. studenog ove godine.
    Tijekom službenog posjeta Hrvatskoj Veliki Meštar će razgovarati sa svojim domaćinom predsjednikom Mesićem i s najvišim dužnosnicima Republike Hrvatske. Tijekom boravka u Hrvatskoj, Veliki Meštar će, osim Zagreba, posjetiti Slavoniju i Dalmaciju gdje će se susresti s predstavnicima lokalnih vlasti i vjerskim dostojanstvenicima.
    U prigodi posjeta, član službenog izaslanstva, ministar zdravlja, društvenih pitanja i suradnje Nj.E. Albrecht von Boeselager će u Preporodnoj dvorani Palače Narodnog doma održati predavanje na temu «Misija Suverenog viteškog Malteškog reda danas i njezin angažman u regiji» u organizaciji Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH.
    Suvereni viteški Malteški red vrlo je aktivan na polju dobrotvorne humanitarne i medicinske pomoći širom svijeta u područjima zahvaćenima ratom ili prirodnim katastrofama. Tijekom Domovinskog rata, njegovi pripadnici su bili vrlo angažirani i u Republici Hrvatskoj na ublažavanju posljedica ratnih stradanja i razaranja.

    Izvor: Službena stranica Ureda predjsednika Mesića
     

Podijelite ovu stranicu