1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Rani Dani Fantasyja

Rasprava u 'Knjižnica' pokrenuta od Alis Wronsky, 14. Listopad 2007..

  1. Alis Wronsky

    Alis Wronsky Kič-magičar, Lažni prorok, Čuvar Oltara tajni

    Kao uvod ide moj kratki pregled u obliku esejčića za one koji ne znaju na što se odnosi ova tema,a kasnije bih voljela znati tko je od vas čitao neke od navedenih autora,što misli o njihovim djelima i, dakako,ukoliko nekog pisca nisam spomenula,slobodno dodajte sve što smatrate propuštenim.Isto tako se nadam da ću bar nekoga navući na stare,ali meni jako drage barde :book: Isto tako,slobodno ispravljajte ako sam nešto krivo napisala jer mi se nije dalo konzultirati s literaturom,pa sam pisala iz glave.


    RANI DANI FANTASYJA



    (kratki osvrt na začetak fantasyja i pionire žanra)



    Ovakav je tekst itekako potreban jer ono što me do dana današnjega
    nije prestalo šokirati u razgovorima s obožavateljima fantasyja jest nepoznavanje začetaka. Većina obožavatelja , zanimljivo, misli da je fantasy započeo s Tolkienom, a čak i sama imena pionira žanra, a kamoli djela, posve su nepoznati našem fantasy svijetu. Da bih dočarala situaciju, pokušajte si zamisliti da netko tko je obožavatelj stare rock muzike nikada nije čuo za Doorse, Led Zeppelin i tome slično. Pa, da mi se ne bi više događalo da u krugovima fantasy freakova spomenem da je moj omiljeni pisac Lord Dunsany i dobijem izraze lica kao da sam izgovorila nešto na staro-perzijskom, molim vas, obratite pozornost na ovo što slijedi :nice:



    Dakako,literatura s fantastičnim elementima prisutna je kroz srednjovjekovne epove,od onih nacionalnih i anonimnih kao što su Beowulf, Kalevala, ,Saga o Nibelunzima(Volsunzima), Edda, Gilgameš itd., pa kroz kasnija umjetnička djela kao što su Sanazzarova Arcadia, Tassov Oslobođeni Jeruzalem, Danteova Božanstvena komedija, Rabelaisov Gargantua i Pantagruel i da ne nabrajam dalje,svi ste čitali lektire(barem iz Vodiča :whistle: .). No, ono što nazivamo fantasyjem počelo je otprilike ovako:


    Dveri fantasyja zacijelo su odškrinuli romantičari, što je, svakako, općepoznata činjenica, i to ne isključivo horror majstor E.A.Poe, već i Mary Shelley (Frankenstein), Bram Stoker (Dracula), Hoffman (Đavolji eliksiri)...

    No, međutim, u pitanju su romani koji graniče s natprirodnim, ali domena je još uvijek u ljudskome svijetu, tako da bismo ih prije mogli nazvati horror pričama ili gotičkim romanima (čiji su ipak najznačajniji protagonisti gospođa Ann Radcliffe (The Italian, Mysteries of Udolpho) , Mathew Gregory Lewis (The Monk) i William Beckfort (Vathek)). To su priče koje govore o ljudima koji se susreću s duhovima, utvarama, demonima i čudovištima, a naglasak je vrlo često na izmučenom psihičkom stanju junaka koji su mnogo češće ženskog nego muškog spola. Sada bih se mogla razvezati o razlozima zašto je u devetnaestom stoljeću fantastika žanr koji najviše čitaju i pišu žene, no to bi već bila feministička rasprava o položaju ženskog duha koji može stvarati samo čudovišni, izmišljeni svijet u želji da pobjegne od ropskog položaja i da isturi van sve negativne i potisnute emocije i povijest čijem stvaranju nije prisustvovala, ali to je već druga tema koje ću se možda jednom i dotaći.

    Gotički roman prisutan je i u Skandinaviji, u djelima pisaca poznatim pod nazivom gotisti koji inspiraciju crpe iz skandinavske mitologije, a predvodnici su im Karen Blixen, začetnica skandinavske moderne fantastike, poznatija pod pseudonimom Isak Dinesen, te kasniji realist Jonas Lie ( Trold-Čudesne pripovijesti sa sjevernih mora, Finska krv…), kasnije i nobelovka Selma Lagerlöf (Saga o Gösti Berlingu…)koja je pisala i dječje priče. S njom se može usporediti i naša Ivana Brlić-Mažuranić.


    William Blake, ( Marriage of Heaven and Hell, Songs of Innocence and Experience…), doduše, piše svoju mitologiju, ali u stihovima i poeziji. On je engleski predromantičar koji zajedno s J.McPhersonom ( Ossian) navješćuje romantizam i mitopoetiku. Ni ostali romantičari nisu imuni na mythopoeiu. S.T.Coleridge piše Christabel, Pjesmu starog mornara i Kublaj-kana, J. Keats Lamiu, Le Belle Dame Sens Merci, Endymiona i dr. , a lord Byron slovi kao autor prvog modernog vampirskog romana. I engleski realizam nastavlja tradiciju fantastičnih i spiritističkih elemenata u romanima, tako da se atmosfera fantastike, mistike i strave može naći u romanima sestara Bronte (osobito u Orkanskim visovima). Biografija karizmatičnih sestara svjedoči da su sve tri pisale priče o svojim izmišljenim kraljevstvima i njihovim dominantnim kraljicama, Emilijinoj zemlji Gondoliji i Charlottinoj Angriji (već sam napomenula da je fantastika bila iznimno popularna u žena. ) Možda bi još valjalo spomenuti H. Jamesa i njegov Okretaj zavrtnja.


    Sada malo zanimljivosti i dokaz da nisu društvo i crkva posve bez razloga osudili fantasy kao đavolje djelo :bless: :devil2:

    Već u samome početku popularizacije fantastike, tj. romantizmu, mogu se naći tragovi otklanjanja od tradicionalnog kršćanstva i osnivanje „đavoljeg kulta“ unutar fantastične literature. Dok njemački romantičari poput Goethea i Hoffmana još uvijek đavla tumače kao negativan lik, engleski romantičari uspoređuju ga s Prometejem, simbolom ljudske inteligencije, sumnje i želje za znanjem i tumače kao junaka, utjelovljenje slobode, revolucije, umjetnosti i iznimno snažnih, razornih emocija. Tu je priču već nehotice pokrenuo J. Milton, opisavši u Izgubljenom raju lik Satana koji je svjestan inferiornosti u odnosu na Boga, ali se ipak buni jer je ljubomoran na čovjeka. On želi biti poput njega, imati slobodnu volju, te vođen osjećajima i strašću napada bez razmišljanja o posljedicama, zapravo, usprkos njima. Romantičari prihvaćaju taj koncept te se druga generacija engleskih romantičara proziva sotonskom školom (Byron, Shelley, Keats), a javlja se i popularni romantičarski prototip glavnoga lika, tzv. demonski heroj koji u realizmu prelazi u suvišnog čovjeka. Ženski se spol također uspoređuje i poistovjećuje s đavlom. Tako se u njemu prepoznaje Frankenstein koji je u prenesenom značenju zapravo žena i njena uloga u društvu u kojem je inferiorna i lišena stvaranja, te samu sebe percipira kao čudovište. Slični koncepti javljaju se i kasnije, pa čak i u djelima jednog od Inklingsa, najbližeg Lewisu i Tolkienu, gospodina Charlesa Williamsa.


    Sredinom 19.stoljeća, zbiva se prvi veliki preokret. U Engleskoj izlazi roman siromašnog učitelja Georgea MacDonalda, pod imenom „Phantastes“ koji zbunjuje teoretičare književnosti. Ima elemente bajke i mita, događa se u Vilinzemlji, ali je podugačak i kao da nije isključivo za djecu. Bez sumnje, teoretičari odlučuju da se ta knjiga mora svrstati u posebni žanr koji je godine 186* službeno dobio ime „fantasy“. Neobičnom se žanru pridružuje i osoba poznata kao jedan od začetnika art nouveaua u Engleskoj i umjetnosti prerafaelita; svestrani umjetnik William Morris, poznat po romaniziranim verzijama nordijskih mitoloških priča i saga (Volsunga saga, skandinavska verzija onoga što je svijetu od 12. stoljeća postalo poznato kroz kristijaniziranu njemačku verziju priče; Saga o Nibelunzima).

    Njegovi fantastični romani događaju se u svijetu sličnom skandinavskom Midgardu (Beyond the Woods We Know, The Orb at the World's End…),a piše i svojevrsnu socijalističku utopiju(News From Nowhere).

    Međutim,tek 1904. dolazi do preokreta i začetka onoga što se danas smatra fantasyjem. Irski pisac, poznat kao Lord Dunsany, izdaje zbirku „The Gods of Pegana“, koja je prvo prozno djelo koje se u potpunosti događa na drugom svijetu i opisuje autorovu osobnu mitologiju. Slijede njegove druge zbirke; „Time and the Gods“, „The Sword of Welleran“, The Book of Wonder, roman „King of Elfland's Daughter“…itd. „Gospodar“ Dunsany itekako skreće pažnju javnosti na novi žanr, a njegov jezik ostaje ovjekovječen ne samo u djelima pisaca koji su došli nakon njega, već i u općeprihvaćenim frazama tipičnim za fantasy izražavanje koji se, između ostalog, mogu pronaći i u lyricsima metal glazbe. Njegov prekrasni jezik, smatran u teoriji engleske književnosti jednim od najljepših anglo-saksonskih jezično-stilskih izražaja, stavlja se uz bok Shakespearu, a pojavljuje se i termin poznat u britanskoj književnoj teoriji kao danzanijevski stil.

    Otprilike istodobno s Dunsanyjem javlja se William Hope Hodgeson,
    koji, nažalost, tragično pogiba u Prvom svjetskom ratu godine 1916,
    za sobom ostavivši zbirke „ The Nightland“ i „The House at the Borderland“

    Nešto kasnije javlja se još jedan majstor pretežno kratkih fantastičnih priča, G.K.Chesterton (The Poet and the Lunatics, The Man Who Was Thursday, A Second Childhood…)

    Prvi val fantasyja u koji se ubrajaju svi dosad navedeni autori naziva se mythopoeia, a obilježja su mu bavljenje mitologijom, religijom, odnosom ljudi i bogova, problematikom ljudske duše, paralelnim postojanjima i svjetovima. Autori najčešće opisuju ili stvaranja svjetova i njihova božanstva ili ljude koji kasnije, kroz povijest našega svijeta dolaze u doticaj s nečim božanskim što im mijenja život i percepciju. Nadrealizam,simbolizam i bizarnost su vrlo prisutni kao i neočekivani obrati i smjele filozofske teorije, elementi komparativne mitologije i sociologije religije.



    Sljedeći se preokret zbiva u 20-tim godinama 20-tog vijeka i to istodobno masovnije u Engleskoj i Americi, a pojedinačno i u drugim europskim zemljama. Začetak je to heroic fantasyja i fantasyja koji se bavi povijesnim temama, te je smješten u neko postojeće povijesno razdoblje. U ovoj prvoj skupini valja spomenuti E.R.R. Eddisona i njegov „The Worm Ouroboros“ koji je možda najbliži današnjem stereotipu fantasyja; događa se na drugom svijetu, a likovi se bore u ratovima, te idu na opasna putovanja, F.Pratta; „The Well of the Unicorn“ koji prati život hrabre družine junaka, a setting je sličan srednjovjekovnoj Skandinaviji, te Evangeline Walton koja je napravila odličnu prilagodbu zbirke velških mitova poznate pod imenom Mabinogion, a obrađuje ranu povijest i mitologiju Britanije. Tih godina također Robert E.Howard piše cikluse avantura poznatog „Conana“ i „Crvenokose Sonje“. Mythopoeia se povlači i ostavlja mjesto novoj tematici ovakvih priča; povijesti nekog drugog svijeta koji je sličniji našem nego svjetovi mythopoeie, te u kojem se nekoliko junaka bori protiv zlikovaca koji žele osvojiti njihovu zemlju. :knight:

    U ostalim zemljama odaziv ovakvom načinu pisanja je mnogo manji, ali ne i beznačajniji. Osebujni španjolac Jorge Luis Borges još uvijek brani mythopoeiu, a svojim bizarnim fantastičnim pripovijetkama utemeljuje podvrstu fantastike poznatu kao magijski realizam.

    Nakon Drugog svjetskog rata pojavljuju se popularni Inklingsi koji, zahvaljujući nadolazećem post-ratnom razdoblju i kasnijem hipi pokretu, te promjeni i revoluciji mladenačke svijesti slične onoj u razdoblju romantizma, postaju najslavniji fantasy pisci ikad.

    J. R. R. Tolkien, čiji su Silmarillion, Lost Tales, Lost Road i druga manje poznata djela možda posljednji uzdah mythopoeie kojoj je ovaj čovjek bio vjeran, usprkos naginjanju epskoj fantastici. :cry: Nakon njega, ostali pisci preuzimaju epski, ali ne i mitološki dio, te s pravom smatram Tolkiena ne prvim piscem novog fantasyja, već posljednjim pravim bardom mythopoeie koja nakon njega većinom pada u zaborav i u sjenu sve većeg ulaska u opisivanje povijesnih detalja, dvorskih spletki i ratova. Mogli bismo reći da se fantasy roman nakon ere Inklingsa sve više približava povijesnom ili realističnom, pa čak i naturalističkom romanu.

    C.S.Lewis (Chronicles of Narnia, Out of the Silent Planet…) i Charles Williams(The Masque of the Manuscript, War in Heaven, Taliessin Through Logres, Witchcraft, The Region of the Summer Stars…), autor upoznat s radovima okultnih pjesnika Golden Dawna; A. Crowleyem i W. B. Yeatsom.

    U našim se krajevima(mislim na Balkan) fantastika pojavljuje u razdoblju od 40-tih godina 20.stoljeća. Izražaj najbliži Luisu Borgesu, pa čak i samom Lordu Dunsanyju, može se naći u makedonskoj fantastici, kod autora Slavka Janevskog( Iza tajnih vrata, Mirakuli grozomore…) i Vlade Uroševića (Lov na jednoroge, Demoni i galaksije…), no kako planiram napisati poseban esej o makedonskoj fantastici, neću se ovdje previše osvrtati na njih. Srpski i hrvatski fantastični izražaj javlja se masovnije u 70-tima i prilično se razlikuje od makedonskog.Na ovu temu bi se također mogao napisati poseban rad.S obzirom da svi više-manje znaju kako je dalje tekao razvoj žanra i koji pisci i stilovi danas vladaju njime, mislim da bih ovime mogla završiti ovaj kratki pregled povijesti ranog fantasyja, s naglaskom na razdoblju koje volim nazivati predtolkienovskom erom.
     
    Posljednje uređivanje od moderatora: 19. Travanj 2015.
  2. Elvenstar

    Elvenstar missing

    :cocky: :laugh: :lol: Jako dobar esej :nice: . Mogla bi ovo staviti na Portal :lol: .
     
  3. Menocchio_Diogen

    Menocchio_Diogen Aktivan Član

    Jedno pitanje... bi li se mogla onda i Ilijada, recimo, navesti kao primjer preteče fantasya...? :cocky:
     
  4. Nea

    Nea curica

    I Odiseja pogotovo. :cocky:
     
  5. Klosharr

    Klosharr The Wild Rover

    ja mislim da baš i ne... to su junački epovi...
     
  6. Potjeh

    Potjeh tarašmaalka.

    pa može, preteča jest.

    thor, pričasmo već, pa manje-više znaš sve što imam za reći na temu.
    veliko sranje je to što nitko živ ne prevodi stari fantasy.. a hrpa ljudi ne čita na engleskom. prevodi se većinom popularističko smeće, a knjižnice se masovno rješavaju kvalitetnih srpskih prijevoda.:/ jest da bi prevesti dunsanya bio pothvat, ali ipak.. čekam da još malo narasteš.;)

    i hoću napokon time and the gods!:D
     
  7. Velena

    Velena vintage queen

    Jako lijepo napisano, vrlo pregledno i čitko. Bravo! :tired:
     
  8. stribor

    stribor ljubitelj satire i satira

    super esej! masu novog sam naucio...

    bravo :bravo:


    ja big se slozio s elvnstar i ovo stavio na portal. definitivno. :tired:
     
  9. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Autor teksta se mora izjasniti da li zeli da se ovo objavi na portalu
     
  10. dorca vorbarra

    dorca vorbarra Kiss me

    Jedno pitanje... bi li se mogla onda i Ilijada, recimo, navesti kao primjer preteče fantasya...? :sad:
    ne bih rekao. za grke su bogovi bili stvarni.
     
  11. Alis Wronsky

    Alis Wronsky Kič-magičar, Lažni prorok, Čuvar Oltara tajni

    Dakako da se ne bi mogli nazvati fantasyjem,mislim,ovi epovi,ali ipak mislim da bi mogli biti preteče.Bez obzira što su za Grke, kako kažeš,bogovi bili stvarni jer fantasy i potječe od mitološkog pisanja,a uostalom,odakle znaš da neki pisci ne vjeruju da postoje drugi svjetovi ili magija? :caress: Ali zato sam ja i napisala što se smatra pretečom,a odakle počinje tzv. fantasy u današnjem smislu.

    Naravno da se može staviti na portal.

    Eeee,Elear,draga,ja nemam pojma koliko bih morala biti dobar prevoditelj da prevedem Dunsanyja! Vidjela sam ljude kako se žale na Tolkiena i ja se slažem da je bolji na engleskom.Dunsanyjev jezik je jednako specifičan i pjesnički da nisam sigurna hoću li ikada biti dovoljno dobra :wtf:
     
  12. Daj pjesniku da prevodi pjesnika :love:

    U tome možda leži problem prevođenja Tolkiena, jer ZC je vrhunski prevoditelj ali za Tolkiena trebaš biti poet... možda Luko Paljetak, kada bi ga zanimalo... a i ovog bi lorda Dunsanyja mogao on prenijeti u naš jezik, mislim :blush:
     
  13. Potjeh

    Potjeh tarašmaalka.

    oh, još netko tko voli paljetka? :hugz:

    na to se rijetko nailazi.. :ninja:
     
  14. Aelis

    Aelis Pokémon trenerica

    Paljetak je awesome. :welcome:

    Inače, odličan članak. :cry:
     
  15. Samwyse

    Samwyse Aktivan Član

    Da super clanak ^^
    Ne znam jel u ovu kategoriju spada Lovecraft, ali on mi je mrak. Kao opcenito druga polovica 19. stoljeca, kad je svijet jos bio donekle tajanstven i neistrazen.. ah :love:
    On je bio majstor atmosfere, koja je granicila sa lucidnoscu i manicnom opsesijom, carobna a opet groteskna. Car.
     
  16. abominacije

    abominacije (/:=D

    samo dok se ne chita na hrvatskom.
     
  17. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Da super clanak ^^
    Ne znam jel u ovu kategoriju spada Lovecraft, ali on mi je mrak. Kao opcenito druga polovica 19. stoljeca, kad je svijet jos bio donekle tajanstven i neistrazen.. ah :cocky:
    On je bio majstor atmosfere, koja je granicila sa lucidnoscu i manicnom opsesijom, carobna a opet groteskna. Car.

    Totalno :mrgreen:
     
  18. Potjeh

    Potjeh tarašmaalka.

    :€
    može, lovecraft.
     
  19. Linon

    Linon Novi Član

    wow. svaka čast :ninja:

    a bi li tu možda spadao i Schwab?
     
  20. Lord

    Lord Aesir Illuminati

    Prezakon. :D odličan esej stvarno to nisam znao, a baš me zanimalo :D
     

Podijelite ovu stranicu