1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Prašnjavi Put

Rasprava u 'PBF Arhiva' pokrenuta od Sherpa, 14. Svibanj 2007..

  1. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Rucao sam u vrazjoj krcmi s Ellom, mrzim sam neodlucnost prije odlaska na put, jednako sam mrzio oprastanje no morao sam. Ljude sam uvaljivao u neprilike, mozda je bolje da se sam nosim s situacijama u koje se i uvalim. Odjednom sam ustao od stola i platio racun te zaputio se van. Prasnjava cesta ce mi biti suputnik... A noge ce mi biti vodilja na ovom putu.

    U daljini se idalje nazirala krcma, vjerojatno ce me noge ponovo vratiti tu...
     
  2. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Izgleda da je proslotjedna kisa napokon uzela svoj danak. Grlo me je pocelo stezati i peci, postalo mi je vruce. Vid mi se je maglio. Sjecam se samo da sam se srusio negdje na livadi pokraj puta.

    Otvorio sam oci zaogrut u vuneni pokrivac s mokrom krpom na glavi. Gdje sam to?
     
  3. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Prosla je josh jedna noc. Kroz maglu ugledao sam jednu osobu predivno duge crne kose, crte lica nisam zapamtio samo njen smjesak kada je shvatili da su mi oci otvorene. Kukurikanje pijetlova me skroz razbudilo. Idalje sam se osjecao loshe no puno bolje nego jucer, dana kojeg se je bolje ne sjecati. Napokon sam ustao, od pada me spasila samo stolica za cij naslon sam se primio kada sam se zateturao.

    "Mama, mama, probudio se" - cuo sam glas djecaka koji je izasao van

    "Evo me" - odgovorio je zenski glas

    Dan je bio prohladan, sunca skoro pa da i nije bilo. Na sebi sam imao neku preveliku odjecu, na stolcu za koji sam se primio nalazila se moja oprana roba. Izasao sam iz sobe pridrzavajuci se za zid. Ispred mene se pojavila mlada zene predivne suge crne kose, imala je svega dvadesetak godina, i tu je bio njen sin. Pretpostavljao sam oko 5 godina.

    "Hvala vam" - iskoristio sam sav napor dok izgovorim ovako jednostavnu recenicu.

    "Skuzat cu vam nesto za jesti, od kada sam vas nasla niste nista pojeli"

    Bila je uzurbana, stavila je lonac na pec i ubacivala drva te vani hranila svoje kokosi te pazila na krave koje je pustila u pasu....
     
  4. Kathegar

    Kathegar =I=

    Jahao sam južno prema Ferlengenu, odležao sam u Krčmi dovoljno dugo i ništa zanimljivo, nikakav posao.
    Ali barem jedna dobra stvar...zmaj se izlegao. Pred par noći je jaje puklo i mali smeđi zmaj je izašao van. Oprao sam ga od sluzi i dao mu hrane te je odmah počeo skakutati okolo, kao malo dijete, znatiželjno.

    Moja velika sreća je u tome što jako puno spava...jako puno. I sada je spavao u vreći koju sam nosio.

    Nekoliko stotina metara pred selom nalazila se osamljena kućica, malo udaljena od glavne ceste, zaustavio sam se tamo i pokucao na vrata.
    Otvorio ih je mladac od kojih 5 godina.
    "Mama, mama! Korin je ovdje." zadera se mali i skoči te me zagrli.
    "Ha, ha! Kako si Jacobe?" uto žena izleti van. Imala je dugu crnu kosu i zelene oči.
    "Korine!" reče sa smješkom i zagrli me.
    "Kako si prijatelju?"
    "Evo, dobro. malo sam stao da se odmorim ako nije problem."
    "Nikada nije problem udomaćiti prijatelja mog muža."
    "Hvala Lidia!"

    Ušao sam u kuhinju i sjeo za stol. Dok je Lidia pripremala nešto za pit i jest, Jacob se igrao s Drakenom na podu. Koliko god moj brat bio ozbiljan znao je s djecom.
    Nakon ručka kojeg sam pojeo s veseljem, zapalih lulu.
    "I? Gdje ti je ona vagabundo od muža?" upitah
    Tamna maska joj prekri lice i suze se pojaviše u očima.
    "Jacobe...doi se van igrat s Drakenom." reče sinu i on posluša. Pogledah ju smunjičavo. "Ne znam gdje je. Joseff je nesto pred 4 dana i nitko ne zna gdje je." reče
    "Kako to misliš, pa on je lovac ne može se samo tako izgubiti."
    "Otišao je u četvrtak u svoj rutinski lov. Kao i svakog četvrtka, i vraćao se redovito u petak ujutro. Ovaj put nije. Bojim se da mu se štogod nije dogodilo." reče, uplakana.
    Primih ju za ruku.
    "Naći ću ga. Obećajem ti. I ja i Draken ćemo se potruditi."
    "Hvala ti!" reče brišući suze.
    Uto je iz sobe izašao čovjek mojih godina u dugim haljama.
    Začudio sam se što stranac radi ovdje. Ali vidio sam ga i prije, u Krčmi.
    "Koji si ti?"
     
  5. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Htio sam otici iz kuce onog trenutka kada sam uspio stati na noge no Lidia mi nije dala. Danas ovako dobri ljudi nisu cesta pojava, no i njen vedri smjesak se gubio cim be netko spomenuo njenog muza. Rekla mi je da je nestao tokom zadnjeg redovnog lova, osjecala se je zabrinutost. Strahovala je, bojala se je za njegov zivot o kojem ovog trenutku nije znala nista.

    Osjecao sam se duzan pomoci kako god mogu. Upravo sam pripremao zadnje stvari za polazak kada se je iz kuhinje cuo muski glas. Spremio sam se do kraja te odlucio da li joj se je muz vratio no prepoznao sam jednu osobu koju sam vec prije vidio. Imao je prodoran glas, pitanje koje mi je postavio zvucilo je prilicno prjetece.

    "Aryann gospodine..." - nisam ni stigao odgovoriti do kraja

    "Sto radis u ovoj kuci?"

    "Smiri se" - odgovori Lidia - "to je samo jedan putnik kojeg sam naslabolesnog kako tetura ovim krajevima te ponudila mu smjestaj. Obicna prehlada, no moze biti smrtonosna ako te zahvati u divljini daleko od civilizacije. I sam si lovac znas sto divlje zivotinje mogu uciniti covjeku." - covjek se je smirio nakon ovih rijeci

    "Gospo, hvala vam na vasem gostoprimstvu, mogu vam se probati oduziti. Trenutno najbolje sto mi pada na pamet je pronaci vaseg muza."

    "Nije potrebno da ides sam. Joseff mi je prijatelj te cu ga i ja potraziti, mozda zajedno budemo imali vise uspjeha." - ustao je i pruzio mi ruku - "Ja sam Korin."

    Prihvatio sam stisak ruke te klimnuo glavom kako bi mu potvrdio da se slazem s njegovim rijecima. "Aryann, drago mi je"

    Lidia je rubcem brisala svoje suzne oci te kroz blago jecanje odgovorila - "Spremit cu vam rucak ako zelite."

    Bilo je nepristojno odbiti. Sjeli smo za stol te popricali. Korin mi se je cinio kao vrlo sposobna osoba, no vrijeme ce pokazati sto sve moze. Bilo mi je veoma drago sto necu morati sam prolaziti taj put do pronalazka Joseffa.

    Nakon rucka smo izasli iz kuce, Lidia nam je pokazala smjer u kojem je njen muz otisao te smo se zaputili...
     
  6. Kathegar

    Kathegar =I=

    Tragali smo večinu dana, nalazili i gubili oseffove tragove no nismo ga našli....još.

    Draken je šnjofao pod u nadi da će naći kakav trag. Ništa.
    Odlučili smo odsjest za večeras, mračilo se a po mraku ne mogu pratiti tragove, a i bili smo umorni.
    Tragovi su vodili oko Ferlengena prema Wulfenburgu.
    Standardna ruta. Uvijek ima veprova ovuda. no onda su naglo kretali južno. Prema banditskim krajevima.

    Pušio sam lulu dok je vatra lagano gorjela.
    "Šta misliš?"
    "Hmmm?" promrmlja Aryann
    "Jesu ga oteli razbojnici?"
    "Ne bih znao."
    "Nadam se da ćemo ga naći. Dobar nam je prijatelj." tek onda shvatih što mi je izletilo i prekrih usta prstima.
    "'Nam'?" upita
    "Da...meni i Drakenu. Lovac je pa zna sa životinjama."

    Vreća sa strane počela se micati, Aryann začuđeno pogleda.
    Prokleta beštija zaboravih na njega.
    Iz vreće glavu izgura mali smeđi zmaj i zijevne, došeta do mene i legne mi u krilo.
    "Aryanne...ovo je Haledri, ženka crvenog zmaja."
     
  7. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Znao sam se tu i tamo kretati ovim putevima no nisam znao da je to standardna lovacka ruta, da sam to znao mozda bi razmisljao o drugoj ruti s obzirom cega se sve moze naci. Nisam preferirao lovce, bile su mi dosadne njihove price o ulovima, ovaj nije bio takav, barem za sada.

    No on je svoje price mjenjao djelima, ugodno sam se iznenadio kada je iz torbe izvirila njuska zmaja. Znao sam da mu nije pao s neba, nego da je nekako dosao do toga. Ovo je moj prvi kontakt s zmajem, znao sam iz svojih knjiga nesto o njima no nikada nisam imao priliku vidjeti jednoga. Koliko me je sjecanje iz istih tih njiga sluzilo ovaj je sigurno mladji od godinu dana.

    "Vidim" - odgovorim i nasmijem se, te napokon i ja napunim svoju lulu.
    Pricali smo do dugo u noc, uglavnom iz vremena kada smo tek zapoceli svoje zivotne putove lutanja.

    Zrake sunca su me obasjale, dok me miris zeca koji se pece na vatri skroz razbudio. Veoma dobar lovac, ulovio je i dorucak, a da me nije probudio. Priblizio sam se vatri te pozdravio prijatelja. Draken je odjednom samo podigao glavu. Usljedila je sutnja, grobnu tisinu prekinulo je lomljenje granja. "Netko je ovdje" - dosapne mi Korin
     
  8. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Okruzili su nas, bilo ih je previse... Po mojoj procjeni mozda cak i dvadesetak. Predali smo se bez borbe, da su nas htjeli ubiti vec bi to ucinili. Izgledalo mi je da smo im korisniji zivi. No zasto? Zarobili su mene i Korina, no gdje je Draken? Nestao je iz mog vidnog polja, mozda i iz vidnog polja nasih neprijatelja. Ta zivotinja je bila pametna, mozda nam je ovo sansa za bijeg. Tup udarac po glavi zacrnio mi je sve pred ocima.

    Kada sam otvorio oci nije bila nista bolja situacija, smejstili su me u neku tamnu spilju u kojoj je voda kapkala sa stropa. Ruke su mi bile vezane, kao i usta. Noge su mi bile teske, glad i umor su se mjesali tako da okove na nogama nisam ni osjecao. Definitivno nisam bio sam u prostoriji, culo se disanje barem josh par ljudi, nisam mogao odrediti tocan broj, oci mi se josh nisu privikle na mrak, a svjetlosti nije bilo.

    Vrijeme je prolazilo, nisam uopce imao percepciju koliko vremena je proslo. Lagano sam poceo otpetljavati ruke no nisam bas previse spretan u tome.
     
  9. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Previse je vremena proslo. No napokon pred samu zoru izvukli su nas iz spilje, skinuli su nam okove s nogu, te zavezali te u koloni poveli dalje. Nisam mogao misliti od umora i iscrpljenosti, prebrojao sam nesretnike koji su dozivjeli istu sudbinu kao i ja bilo nas je 7, neki su tu proveli puno dulje nego ja, to se je dalo primjetiti po izgledu koji su poprimili u prokletoj spilji.

    Napokon sam kroz razgovo nasih tamnicara shvatio zasto smo zivi, bit cemo roblje, prodat ce nas. Napokon su nas stigli isprobati kakvi smo, trebalo je mjenjati osovinu kola na kojoj su se oni glavni iz bande vozili. Trebalo nam je podosta vremena po ovom zarkom suncu. Nismo proslo ni pet minuta kada je osovina ponovo puknula. Jedino je Korin nesto bio smiren...
     
  10. Kathegar

    Kathegar =I=

    Sunce je upržilo. I to opako.

    Još smo radili na kolima no nije bilo šanse ih popravit.
    "Ovo se ne da popravit." rekao sam jednom od razbojnika
    "Marš natrag na posao stoko, tko ti je rekao da možeš pričat."
    "Ali nam treba..."
    "TIŠINA!!!"zaderao s ei zamahnuo bičem. Zveknuo me dvaput po leđima, treći zamah omotao mi se oko ruke i ja ga povukoh prema sebi. Momak je pao s panja na kojem je stajao i nešao sam se s njim lice u lice.
    "Kao što sam rekao...trebamo drva da popravimo ovo." prosiktao sam kroz zube.

    Momak se prepao, vjerojatno jer mu se nikad prije "rob" nije suprostavio. Pustio sam bič i on se odmakao, progutao knedlu i naredio svojima da paze na ostatak dok, ja i još trojica cijepamo drva za kola.

    Čulo se huktanje sove dok smo cijepali drvo malo dalje od ceste.
    Veliki hrast napokon se srušio a od njega smo otkinuli potrebni komad, zamijenili osovinu i krenuli dalje.

    Aryann je hodao ispred mene.
    "Ništa još!" prošaptah "Oružja su nam odveli u drugim kolima još prije. Morat ćemo čekati. al samo da znaš kad trenutak dođe da budemo slobodni doći će nam pomoć iz mraka." nasmijah se lagano. Ne znam je li shvaćao il ne, nije ni bilo bitno, bitno je da sam mu rekao da će se nešto dogodit. Bit ćemo spremni.
     
  11. Kathegar

    Kathegar =I=

    Prošla su već dva, možda tri dana. Onoliko koliko sam vidio bili smo u nekakavom malom dvorcu pokraj povećeg jezera. (OOC:iznad Wulfenburga ;) )

    Držali su nas u čelijama negdje u podrumu. Ruke i noge su nam zavezali špagama.

    "I šta ćemo sad?" upita Aryann.
    "Ne znam. Čekati?"
    "Da, ali do kada. Kad-tad će doći po nas da nas odvedu."
    "Znam!" očekivao sam da će Draken već doći.

    U početku nisam primjetio štakora koji je ušao u čeliju korz rupicu na zidu. Bio je kao i svaki drugi koji je prolazio. Oko štakora se stvorila crna maglica i zelene zrake svjetlosti izlaziše mu iz tijela, transformacija je bila potpuna kad je odrastao čovjek stajao na njegovom mjestu. Jedan stražar je stajao vani na hodniku, čovjek mu je iskrenuo vrat bez muke.
    Uzevši ključeve otključao je vrata čelije i ušao unutra. Izvadivši nož odrezao mi je špage oko ruku, Aryannu također.
    "Što te zadržalo?"
    "A promet..." reče i nasmija se "A sad idemo odavde."
     
  12. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Dovraga. Samo sam gledao, ovo nisam ocekivao. Bio sam samo zbunje, lagano smo krenuli prema izlazu.

    "Preksutra ce doci kupci pregledati zatvorenike, nadam se da cemo i za ove dobiti kao i za proslu turu. Cini mi se da su bili zadovoljni zadnjom posiljkom ljudi."

    I ja i Korin smo to culi, samo smo se pogledali i malo udaljili.

    "Jesi ti vidio Joseffa tu negdje? Ti ga ipak poznaješ."

    "Ne nisam odgovori Korin te pogleda svog prijatelja te odgovori nije ni on"

    "Dobro, jednom ces me morati objasniti sve oko tvog prijatelja, no sada nemam vrmena. Mislim da su Joseffa vec prodali, idemo sreditit to da i nas prodaju"

    Korin me samo zacudjeno pogledao. "Sto imas na umu"

    "Sada sam slobodan, mogu malo iskriviti istinu, prave okove mogu zamjeniti magijskima. Samo za razliku od ovih moji nece boljeti. Samo moramo biti oprezni i ne odavati nikakve znakove"

    "Nije losha ideja, no sta ako nesta podje po zlu?"

    "Improvizirati cemo. Cekati cemo pravi trenutak i udariti svom silom na njih"

    "Sto je sa mrtvim strazarom? To je problem!"

    "Moze li Draken zamjeniti ga dok ne dodje smjena straze, tada neka dezertira"

    "Moze, ajmo probati tako"

    Ja sam izveo svoju magiju, ruke su mi bile slobodne no svi su mislili da sam idalje okovan, Draken je svakom dao po jedan noz da sakrijemo ako zlu netrebalo zatreba, te nam je dao hrane.

    Prosla su dva dana, i dok je sunce bilu svojoj silaznoj putanji poredali su sve zarobljenike vani. Sada nas je vec bilo oko desetak. Sve su nas prodali, Naredili su nam da pratimo kola u dvoredu, uvjereni kako im nismo prjetnja sa svake strane je bio samo jedan strazar uz nas... Samo treba uloviti pravi trenutak za napad, nadam se da cemo dobiti i Drakenovu pomoc.
     
  13. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Kratka retrospektiva napisanog u zadnja dva dana:

    Aryann je nakon dugo vremena provedenog u kuci Joseffa i Lidie koji su ga zbrinuli nakon skoro pa smrtnog ranjavanja odlucio tokom noci otici na put. Na putu je sreo Lianu i Roxannu kojima je ponudio caj i pecenog zeca iako su trazile samo da se ugriju te im je ponudio praviti drustvo na putu ako to prihvate...

    A sada nastavak...
     
  14. Velena

    Velena vintage queen

    Roxanne i ja smo zadnja 2 mjeseca radile na polju kako bi uštedile dovoljno za preko zime. Idemo kuda nas noge odnesu, nemamo nekih planova osim izbjegavanja kraljevih ljudi. Onako promrzle, srele smo Aryanna kojeg poznajem još iz vremena dok sam radila u Plavoj kamenici.
     
  15. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Na moje pitanje nije bilo odgovora, lagano su zaleprsale prve snjezne pahulje, a kako se i noc blizila predlozio sam da tu prenocimo jer u blizini nema puno boljih zaklona. Nisam znao kako ce njih dvije prihvatiti spavanej na otvorenom, meni je to vec postalo normalno, a ako netko ovo zove hladnocom onda bolje da nezna sto sam do sada prosao. Ustao sam potraziti josh suhih drva kako bi nas vatra grijala preko noci... Nikada nije pametno ostaviti vatru i divljni, no magija ce srediti da se teze primjeti, prigusiti cu svijetlost kojom obasjava...

    Donio sam drva, te primjetio kako Roxanne vec spava, a ni Liana nije daleko od toga... Pricekao sam da i ona zaspe nalozio vartu i pokrio ih svojom dekom jer su se smrzavale, znam da to nije bilo pametno posto ce meni nocas samo odjeca grijati. Mogao sam si i tu magijski pomoci no takve stvari nikada nisam zelio raditi...

    Osvanula je zora, probudio sam se kada i prvi pijetlovi kojih sigurno nije bilo u blizini posto nisam mogao cuti nikakvo kukuriranje, napadalo je mozda prst snijega tokom noci, smrzavao sam se, no odlucio sam u svoj kotlic natrpati snjiga kako bih mogao napraviti caj i to sve prije nego se Roxanne i Liana probude. Stavio sam kotlic na vatru i krenuo se penjati po obliznjem drvecu, nakon petnajstak minuta nasao sam sto sam trazio, rupu u drvetu gdje je neka sumska zivotinja spremila svoju zimsku zalihu, izvadio sam par kestena koje sam odlucio speci, nisam htio uzeti sve da ta zivotinjica ne ostane bez hrane preko zime... Svakom tri kestena, nije prvi puta da cu biti gladan na svojim putovanjima... no bolje mi je da se sto prije priblizim nekom gradu, jer nemam ovako namjeru cijelu zimu provesti...
     
  16. Velena

    Velena vintage queen

    -Nije vrag da ćeš jesti te crvljive kestene, mislim da imam nešto bolje u torbi!
    Iz torbe sam izadila komad kozjeg sira, par kuhanih jaja i pancete, Našla sam i komad kruha, malo potvrđeg, ali mislim da će poslužiti.
    -Ovo sam pokupila u selu gdje smo radile, mislila sam da će nam dulje potrajat, ali sad kad si ti tu valjda se ne trebamo brinut da ćemo bit gladne, još uvijek si sposoban ulovit nešto? Ili su kesteni sad u modi za doručak?
    Nasmijala sam se i protresla Roxanne koja je još spavala.
    -Digni se, idemo jesti! Aryann nam je pripremio krasne kestene! -nasmijala sam se i ubacila ih u vatru.
     
  17. Sherpa

    Sherpa Legenda

    "A od kuda da ja znam s cime vi raspolazete", odgovorih i kihnuo lagano prehaladjen

    "Nazdravlje" - Dobaci Liana - "pa nismo krenule na put nespremena, za razliku od tebe kako stvari stoje"

    "A mozda su se meni jeli bas kesteni"

    "Aha" - uz lagani smijeh koji je napokon probudio usnulu Roxanne

    Vatra se nije zgasila tokom noci, to mi je bilo drago, tako da smo mogli doruckovati uz toplinu vatre. Zavrsili smo dorucak, spremili svoje stvari i lagano se zaputili.

    "Kamo sada moje dame?" - upitao sam cekajuci odgovor koji nisam dobio jer se u daljini zacuo topot konja koji ce ubrzo proci pored nas...
     
  18. Velena

    Velena vintage queen

    Na zvuk topota konja Roxanne i ja smo se kao po dogovoru povukle malo dalje, sakrile iza grmlja i ostavile Aryanna koji nije pokazivao nikakve znake zabrinutosti, da izvidi situaciju.

    -Misliš da pretjerujemo? Možda nas zapravo nitko ne traži. -šaptala je Roxanne.

    -Ako ispadne da smo se dva mjeseca skrivale bez veze dobro ćemo se nasmijati, ali mislim da to nije slučaj.

    Konjanici su se približli pa smo ušutile.
     
  19. Pahuljica

    Pahuljica Novi Član

    Dođavola!!!!!! mislila sam dok sam virila kroz grmlje.
    Aryannu nije bilo jasno zašto smo se tako žurno sakrile, ali je izabrao da pitanja postavlja poslije. Konjanici su se približili i primjetivši Aryanna usporili i stali.
    Ne vidim baš jasno, jesu li to oni?, šapatom me upitala Liana. Kinmula sam glavom, ali sam uporno buljila u Aryanna i pitala se šta će uraditi. Očito se nisam trebala brinuti jer su konjanici ubrzo okrenuli konje i odgalopirali. Aryann se okrenuo i pošao prema nama.
    Sad možete izaći, rekao je, smijući se, otišli su, ali mislim da mi vas dvije, bespomoćne djevojke, dugujete neke odgovore, jer ukoliko želite da obnovim svoju ponudu, moram znati koliku ću nevolju natovariti na vrat, pored vas dvije.
     
  20. Sherpa

    Sherpa Legenda

    Kroz glavu mi je prosla samo jedna misao "Zasto bi se netko skrivao ako je neduzan". No svejedno... ostao sam gdje sam i bio, pored mene su dogalopirala 4 konjanika.

    "Oprostite gospodine" -zausti jedan od njih, no kraickom uha cuo sam i drugu dvojcu kako medjusobno razgovaraju "nadam se da ce ova propalica raditi probleme, neznam zasto je kapetan zastao da njega ista priupita, vec dugo nisam vidio akciju ako ti jasno sto govorim"

    Pricekao sam i otegnutim umornim glasom sasvim pristojno rekao uz blagi naklon radi oznaka na konjima "izvolite"

    "Jeste li vidjeli jednu mladu damu kako luta ovim krajevima" - kroz glavu mi je samo prosla pomisao da zadnji puta kada sam nekome na cesti pomogau u traganju za osobom skoro sam zavrsio na vjesalima. Osoba koja je trazila informaciju bila je neki placeni ubojica.

    "Dva dana putujem uz suprotnog smjera, i jedino zivo sto sam vidio po ovoj hladnoci bile su vjeverice i jedan vuk, te sada vi"

    Covjek je samo klimnuo glavom i potezom ruke svojim ljudima dao znak za povratkom, ocigledno ih je ovaj snijeg ulovio nespremne te se idu vratiti po zalihe.

    Pricekao sam na mjestu da se maknu, te odgovorio "Sad možete izaći..." uz smjesak na licu "...otišli su, ali mislim da mi vas dvije, bespomoćne djevojke, dugujete neke odgovore, jer ukoliko želite da obnovim svoju ponudu, moram znati koliku ću nevolju natovariti na vrat, pored vas dvije."

    Liana mi je odgovorila "Samo ne zelimo da nas neki ljudi nadju"

    "Da shvatio sam. Da li uopce zelim znati cijelu pricu? Zapravo nije potrebno, kada bude potrebno reci cete mi. To jest Roxanne reci ces mi, jer izgleda da traze samo tebe."

    Odgovora nije bilo, samo tisana koju sam prekinuo "Onda? U kojem smijeru krecemo, prema gradu iz kojih su ovi konjanici došli ili u suprotnom?"

    Nesto su si dosapnule i Liana odgovori "U suprotnom, da neidemo za njima"

    "Moja preporuka je da bas krenemo za njima, tesko da ce te traziti u gradu gdje su i sami odsjeli, nece im pasti na pamet da si dovoljno odvazna da takvo sto napravis. A ako krenemo u suprotnom smjeru uvijek ce nam biti za ledjima."
     

Podijelite ovu stranicu