1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Poezija

Rasprava u 'Knjižnica' pokrenuta od Nea, 22. Listopad 2006..

  1. Nea

    Nea curica

    Dakle postajmo pjesme koje su nas na neki način dotaknule.

    P.s. samo pjesme, bez komentara molim :unsure:
     
  2. Psychaki

    Psychaki Gost

    Jedna od meni najdražih IKAD ....

    1909

    Na vješalima. Suha kao prut.
    Na uzničkome zidu. Zidu srama.
    Pod njome crna zločinačka jama,
    Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

    Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
    Jer takvo lice ima moja mama,
    A slične oči neka krasna dama:
    Na lijepo mjesto zaveo me put!

    I mjesto nje u kobnu rupu skočih
    I krvavim si njenim znojem smočih
    Moj drski obraz kao suzama.

    Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
    Ko lopova, dok njeno ime briše,
    Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

    ANTUN GUSTAV MATOŠ
     
  3. Samwyse

    Samwyse Aktivan Član

    Jure Kastelan

    KRV I BURA

    Razrezao sam zile na ostrom staklu sna.
    U mojoj krvi zrcale se nebesa.
    Ovdje na Balkanu, na Savi, na Jadranu
    i gavrani su siti mesa.

    Ogledala strave ukazite sliku
    bez uza i oko vrata.
    Krv, krv, krv moja vristi
    u ovoj zemlji Hrvata.

    Otvorio sam zile i svojih rijeci
    krvavo sjemenje.
    Zvizdi, siba, udara bura.
    Jeci kamenje.


    brrr....
     
  4. Nea

    Nea curica

    Nevjerovatno predivna pjesma :dry: :w00t:

    AKO

    Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
    svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
    Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
    Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
    Ako ne lažeš kada čuješ laž,
    Ako ne mrziš kada tebe mrze,
    I ako se ne praviš suviše dobar,
    niti govoriš suviše mudro;

    Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
    Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
    Ako znaš prihvatiti, i pobjedu i poraz;
    Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
    varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
    Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
    I miran se sagneš da pokupiš ostatke;

    Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
    I staviti ih na kocku, sve odjednom,
    I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
    Ako možeš prisliti svoje srce, živce
    i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
    i kada su malaksali,
    I ako ustraješ kada sve zastane,
    Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro";

    Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
    Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
    Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
    ali ni jedan suviše;
    Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
    I svakog trenutka ideš pravim putem;
    Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
    Jer

    Biti ćeš Čovjek, sine moj!

    Rudyard Kipling
     
  5. kalthir

    kalthir woof woof

    Anakreont

    Pijuckajmo

    Hajde, momče, nosi nama čašu veću da na dušak
    Iskapim je. Deset nalij mjera vode, a pet vina!
    Bez obijesti svake želim opet sad se proveselit.

    Hajde, nemojmo mi više s krikom, vikom kao Skiti
    Uz čašu se zabavljati, piti, nego pijuckajmo,
    Krasne pjesme pripjevajmo!

    Marcijal

    Siromašni pjesnik

    Nedavno me, Rufe, promatrao ne'ko,
    Gledajuć me sumnjivo i poprijeko,
    Kao kakav kupac ili gladijator,
    Pa me prstom dotače i veli:
    Ti li si, ti li si onaj Marcijal, je li,
    Što piše kojekakve kučine i trice.
    Nasmiješih se na to i pogledah nice,
    Ne tajeći da sam taj baš glavom.
    A što ti je, reče, kabanica ko u probisvijeta?
    Odvratih: Zato što sam loš poeta.
    Da ponova ne doživim sramotu ovu,
    Pošalji mi, Rufe, kabanicu novu.
     
  6. Midria

    Midria Novi Član

    Always Will Be

    Our sun is set, our day is done, I'm left here wondering
    Is this the end, my final words to you
    Day turned to night and now you're gone, I'm left
    here pondering
    Can this be true, are we really through

    You were the wind beneath my wings, taught me
    how to fly
    With you I lived among the kings, how could this
    ever die

    So I say farewell, I'm yours forever,
    and I Always Will Be

    We were one, we were all, we were the only
    Future full of hope, nothing could stand in our way
    But dreams can change, visions fall, I feel so lonely
    I would walk through fire for just one more day

    You were the angel of my life, taught me to be free
    Now I'm a stranger in your eyes, walls are
    closing in on me

    So I say farewell, I'm yours forever
    And I Always Will Be
    Missing you, in my heart you are The One
    And you Always Will Be

    When I turn to the east, I see no dawn,
    but after darkness comes the light
    And when I turn to the west, the silent night hides all
    Where is the light that shines so bright

    So I say farewell, I'm yours forever
    And I Always Will Be
    Missing you, in my heart you are The One
    And you Always Will Be

    Nah-nah-na ... and you Always Will Be
    Nah-nah-na ... and you Always Will Be
    And you Always Will Be
    my Little One you are
    And you Always Will Be
     
  7. Pahuljica

    Pahuljica Novi Član

    A divine image - William Blake


    Cruelty has a human heart,
    And Jealousy a human face;
    Terror the human form divine,
    And Secresy the human dress.

    The human dress is forged iron,
    The human form a fiery forge,
    The human face a furnace sealed,
    The human heart its hungry gorg
     
  8. Nea

    Nea curica

    I NIŠTA TE KAO NE BOLI

    Dan je kao sunčan.
    Ti si kao veseo.
    Prolaziš, kao ne vide te.

    Svima je kao lijepo.
    Svima je kao dobro.
    Svima je kao ludo.

    I ti si kao sretan.

    Živi se kao u miru.
    Ptice su kao slobodne.
    Budućnost kao na dlanu.

    Savjest je kao čista.
    I suncu je kao jasno.
    O, srce, kao pjevaj.

    Svi kao brinu o svima.
    Svatko je prijatelj kao.
    Svima je kao stalo do tebe
    i do svijeta.

    I dan kao ode.
    I ti se kao smiješiš!
    I ništa te kao ne boli.

    Enes Kišević
     
  9. Psychaki

    Psychaki Gost

    UTJEHA KOSE
    Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, u agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.

    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući da su tamne oči jasne
    Odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,

    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
    Samo kosa tvoja još je bila živa,
    Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

    ANTUN GUSTAV MATOŠ

    NOTTURNO

    Nocas se moje celo zari,
    nocas se moje vjedje pote,
    i moje misli san ozari
    umrijet cu nocas od ljepote.


    Dusa je strasna u dubini
    ona je zublja u dnu noci
    placimo, placimo u tisini,
    umrimo, umrimo u samoci.

    Tin Ujević
     
  10. pasion of love

    pasion of love Aktivan Član

    Nemirno more


    Oprosti mi molim te
    sto nisam to sto zelis
    ti znas da volim te
    na neki nacin svoj

    Oprosti zbog patetike
    to je zbog romantike
    umjesto cvijeca i svijeca
    uz veceru

    Znam da je tesko
    trajati sa mnom
    ima me, nema me
    pozelim nekad, stati na loptu
    al' bojim se

    Ja sam ja, ne drzi me mjesto
    mojom dusom, pusu vjetrovi
    ja sam ja, k'o nemirno more
    mrzim luke, mrzim obale

    Oprosti ako zvucim
    kao da sam nesretan
    ti znas da sam oduvijek
    bio sa rijecima nespretan

    Dani se slazu u godine duge
    zima je pred vratima
    nista nam dobro ne donosi sutra
    osim nadanja

    Prekrasne riječi.
     
  11. dorca vorbarra

    dorca vorbarra Kiss me

    Gunga Din

    YOU may talk o' gin an' beer
    When you're quartered safe out 'ere,
    An' you're sent to penny-fights an' Aldershot it;
    But if it comes to slaughter
    You will do your work on water,
    An' you'll lick the bloomin' boots of 'im that's got it.
    Now in Injia's sunny clime,
    Where I used to spend my time
    A-servin' of 'Er Majesty the Queen,
    Of all them black-faced crew
    The finest man I knew
    Was our regimental bhisti, Gunga Din.

    It was "Din! Din! Din!
    You limping lump o' brick-dust, Gunga Din!
    Hi! slippy hitherao!
    Water, get it! Panee lao!
    You squidgy-nosed old idol, Gunga Din!"

    The uniform 'e wore
    Was nothin' much before,
    An' rather less than 'arf o' that be'ind,
    For a twisty piece o' rag
    An' a goatskin water-bag
    Was all the field-equipment 'e could find.
    When the sweatin' troop-train lay
    In a sidin' through the day,
    Where the 'eat would make your bloomin' eyebrows crawl,
    We shouted "Harry By!"
    Till our throats were bricky-dry,
    Then we wopped 'im 'cause 'e couldn't serve us all.

    It was "Din! Din! Din!
    You 'eathen, where the mischief 'ave you been?
    You put some juldee in it,
    Or I'll marrow you this minute,
    If you don't fill up my helmet, Gunga Din!"

    'E would dot an' carry one
    Till the longest day was done,
    An' 'e didn't seem to know the use o' fear.
    If we charged or broke or cut,
    You could bet your bloomin' nut,
    'E'd be waitin' fifty paces right flank rear.
    With 'is mussick on 'is back,
    'E would skip with our attack,
    An' watch us till the bugles made "Retire."
    An' for all 'is dirty 'ide,
    'E was white, clear white, inside
    When 'e went to tend the wounded under fire!

    It was "Din! Din! Din!"
    With the bullets kickin' dust-spots on the green.
    When the cartridges ran out,
    You could 'ear the front-files shout:
    "Hi! ammunition-mules an' Gunga Din!"

    I sha'n't forgit the night
    When I dropped be'ind the fight
    With a bullet where my belt-plate should 'a' been.
    I was chokin' mad with thirst,
    An' the man that spied me first
    Was our good old grinnin', gruntin' Gunga Din.

    'E lifted up my 'ead,
    An' 'e plugged me where I bled,
    An' 'e guv me 'arf-a-pint o' water—green;
    It was crawlin' an' it stunk,
    But of all the drinks I've drunk,
    I'm gratefullest to one from Gunga Din.

    It was "Din! Din! Din!
    'Ere's a beggar with a bullet through 'is spleen;
    'E's chawin' up the ground an' 'e's kickin' all around:
    For Gawd's sake, git the water, Gunga Din!"

    'E carried me away
    To where a dooli lay,
    An' a bullet come an' drilled the beggar clean.
    'E put me safe inside,
    An' just before 'e died:
    "I 'ope you liked your drink," sez Gunga Din.
    So I'll meet 'im later on
    In the place where 'e is gone—
    Where it's always double drill and no canteen;
    'E'll be squattin' on the coals
    Givin' drink to pore damned souls,
    An' I'll get a swig in Hell from Gunga Din!

    Din! Din! Din!
    You Lazarushian-leather Gunga Din!
    Tho' I've belted you an' flayed you,
    By the livin' Gawd that made you,
    You're a better man than I am, Gunga Din!


    Rudyard Kipling
     
  12. Mercenary

    Mercenary Gaunt's Ghost

    Half a league half a league
      Half a league onward
    All in the valley of Death
      Rode the six hundred:
    'Forward, the Light Brigade
    Charge for the guns' he said
    Into the valley of Death
      Rode the six hundred.

    'Forward, the Light Brigade!'
    Was there a man dismay'd?
    Not tho' the soldiers knew
      Some one had blunder'd:
    Theirs not to make reply,
    Theirs not to reason why,
    Theirs but to do & die,
    Into the valley of Death
      Rode the six hundred.

    Cannon to right of them,
    Cannon to left of them,
    Cannon in front of them
      Volley'd and thunder'd;
    Storm'd at with shot & shell,
    Boldly they rode & well,
    Into the jaws of Death,
    Into the mouth of Hell
      Rode the six hundred.

    Flash'd all their sabres bare,
    Flash'd as they turned in air,
    Sabring the gunners there,
    Charging an army while
      All the world wonder'd:
    Plunged in the battery-smoke
    Right thro' the line they broke;
    Cossack & Russian
    Reel'd from the sabre-stroke
    Shatter'd & sunder'd.
    Then they rode back, but not
    Not the six hundred.

    Cannon to right of them,
    Cannon to left of them,
    Cannon behind them
      Volley'd & thunder'd;
    Storm'd at with shot & shell,
    While horse & hero fell,
    They that had fought so well
    Came thro' the jaws of Death
    Back from the mouth of Hell,
    All that was left of them
      Left of six hundred.

    When can their glory fade?
    O the wild charge they made!
      All the world wonder'd.
    Honour the charge they made!
    Honour the Light Brigade,
      Noble six hundred!

    Alfred Tennyson
     
  13. Fenrir

    Fenrir Novi Član

    JESENJE VEČE

    Olovne i teške snove snivaju
    Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
    Monotone sjene rijekom plivaju,
    Žutom rijekom među golim granama.

    Iza mokrih njiva magle skrivaju
    Kućice i toranj; sunce u ranama
    Mre i motri kako mrke bivaju
    Vrbe, crneći se crnim vranama.

    Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
    Tek se slute ceste, dok ne utonu
    U daljine slijepe ljudskih nemira.

    Samo gordi jablan lisjem suhijem
    Šapće o životu mrakom gluhijem,
    Kao da je samac usred svemira
     
  14. DsAg

    DsAg Novi Član

    5 Balaševićevih pjesama. Znam da je puno ali se nisam mogao odlučiti... NHF

    D-moll

    Odlutaš ponekad i sanjam sam.
    Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
    I uvek dođe d-moll.

    Spusti se k'o lopov po žicama,
    ruke mi napuni tvojim sitnicama
    i teško prođe sve to.

    Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je.
    Glupi d-moll uvek sazna kad je to.

    Uhvati me čvrsto i ne popušta.
    Lud je za tišinom, to ne propušta.
    Vodi me u svoj plavičasti dom.

    Jedan d-moll me razvali,
    neki bi to prosto tugom nazvali.
    Nije to, šta je tuga za d-moll?

    Ponekad te nema i sasvim sam
    izmišljam način da malo smuvam dan,
    ali je lukav d-moll.

    Pusti da se svetla svud priguše,
    sačeka poslednje zvezde namiguše
    - vuče mi rukav: "Idemo!"

    Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti...
    Glupi d-moll, za kim tuguje svu noć.

    Uzme me u svoju tamnu kočiju.
    Nebo primi boju tvojih očiju.
    Znam taj put, to je prečica za bol.

    Jedan d-moll me razvali,
    neki bi to prosto tugom nazvali.
    Nije to, šta je tuga za d-moll?

    Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
    i neke stvarčice od herendi porcelana.
    I jedan pulover u kom si bila...

    I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
    i fina mala plava kutijica za puder
    i ja sam te ostao željan,
    dok me bude
    moja mila...


    Lepa protina kći

    Još sam bio sasvim mlad,
    neke barske ptice sam lovio tad,
    kad je došla da se kupa lepa protina kci.

    Nije znala gde sam ja,
    da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
    a preko reke noć je pala kao plašt.

    Mesec tinja nad vrbakom,
    srebri nebo, zveda roj,
    i kapi vode kao biseri
    koji blistaju svud po njoj...

    O srce ludo, ludi sni,
    već se moji drugovi momčili svi.
    A ja sam hteo samo jednu:
    lepu protinu kći.

    Čudnom pesmom zvoni drum,
    te su zime i svatovi došli po nju,
    iz daleka, neki svet za mene tuđ.

    Baš sam prošao sokakom.
    Padao je prvi sneg.
    I još ponekad zazvone praporci
    što je odnose, ko zna gde...

    Da se ženim, imam kad.
    Ja sam, eto, ostao momak do sad.
    Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

    Jedan život, miran, tih.
    Nekad bacim kartu il' napišem stih.
    Stvari teku, ja se držim izvan njih.

    I ljubim dobre, ljubim lake.
    Neke prave, a neke ne.
    I sve su vile, sve su kraljice.
    I sve su nevažne naspram nje...


    Priča o Vasi Ladačkom

    Znate l' pricu o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
    Jednom devet dana nije izlazio iz birtije,
    kažu da je bio čudna sorta...

    Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
    Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
    umrla je s trideset i nešto...

    Imali su par jutara zemlje, malu kuću na kraju sokaka.
    Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
    al' je Vasa hteo mnogo više...

    Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
    sat sa zlatnim lancem i salaše...
    Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
    u karuce pregnute čilase, ali nije mog'o da ih ima.

    Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
    voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
    to ne bira pamet nego srce...

    Sve se nad'o da će ljubav proći. Zanavek je otiš'o iz sela.
    Nikad nije pis'o nikom, venč'o se sa mirazdžikom,
    jedinicom ćerkom nekog gazde...

    Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
    sat sa zlatnim lancem i salaše...
    Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
    u karuce pregnute čilaše, sve je im'o ništa im'o nije.

    Propio se, nije prošlo mnogo, dušu svoju đavolu je prod'o.
    Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u čaši,
    ali nije mog'o da ga nađe...

    Mlad je kažu bio i kad je umro, sred birtije, od srčane kapi.
    Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
    i još pamte šta je zadnje rek'o...

    Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
    džaba bilo sata i salaša...
    Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
    džaba bilo karuca, čilaša...

    Kada nisam s onom koju volem,
    kada nisam s onom koju volem.

    Kad ja nisam s onom koju volem,
    E, kad nisam s onom koju volem.

    Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
    Čak i oni slični njemu, kada razmisle o svemu,
    kažu da je bio čudna sorta..


    Kad odem

    Kad odem,
    kad me đavo isprati glavnim sokakom
    i kad mesečina zaveje moj trag
    nemoj tugovati jer jednom svakom
    mali nemi slavuj doleti na prag.

    Kad odem,
    kad zamumla vetar zimske očenaše
    i kad mrtvo lišće potera u kas
    za kaznu prognaće i tamburaše
    zbog pogrešne pesme u pogrešan čas.

    Hej, budi jaka ti,
    najlakše je plakati.
    To nam samo Gospod svira
    jesenju sonatu.

    Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
    strah me da prođem al' proći ću.

    Znam, laf si stari ti,
    nemoj sve pokvariti,
    kresni samo jednu sveću
    na svetog Jovana.

    Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
    kad jednom odem, a poći cu.

    Kad odem,
    kad u prozor staviš prvu hrizantemu
    i kad popucaju divlji kesteni
    ne pali uzalud fenjer na tremu
    kad me otmu magle jedne jeseni.

    Hej, budi jaka ti,
    najlakše je plakati.
    To nam samo gospod svira
    jesenju sonatu.

    Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
    strah me da prođem al' proći ću.

    Znam, laf si stari ti,
    nemoj sve pokvariti,
    kresni samo jednu sveću
    na svetog Jovana.

    Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
    kad jednom odem, a poći cu.

    Kad jednom odem...


    Ne lomite mi bagrenje

    Verujem, cenjeni sude, da dobro poznaješ ljude,
    vi barem imate posla jer ćud je ćud a sud je sud.
    Verujem, cenjena glavo, da si i učio pravo,
    da svakom sudiš pošteno jer čast je čast a vlast je vlast.

    I sve po zakonu, za to sam prvi,
    ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu!

    Vlast je vlast,
    i ja to poštujem, tu su paragrafi pa zagrabi
    nek isto je i đavolu i đakonu,
    pa nek se zna!

    Nek' su mi gazili njivom, mojom se sladili šljivom,
    uvek je lopova bilo jer ćuk je ćuk i vuk je vuk.
    Nikada zlotvora dosta, suša mi uništi bostan
    i led se prospe pred žetvu, al' led je led a red je red!

    I prekardašilo, im'o sam bagremovu šumu
    tamo dole prema drumu pa sam čekao.

    Red je red!
    Polako komšije! Ne može samo da se uđe,
    da se ruši tuđe, lepo sam im rekao.

    Ne lomite mi bagrenje,
    bez njih će me vetrovi oduvati.
    Pustite ih, moraju mi čuvati
    jednu tajnu zlatnu kao dukati:
    ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio,
    bosonogu i odbeglu od sna.

    Ljudi smo, cenjeni sude, pa neka bude šta bude,
    žao mi marama crnih, al' plač je plač a mač je mač.
    Ne pitaj šta bi sad bilo kad bi se ponovo zbilo,
    ne pitaj da li se kajem, jer jed je jed a red je red!

    I sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi
    pošteno i za veru i za neveru.

    Red je red!
    Sve ja to poštujem jer više bilo bi ubica
    nego ptica koje odleću ka severu.

    Ne lomite mi bagrenje,
    bez njih će me vetrovi oduvati.
    Pustite ih, moraju mi čuvati
    jednu tajnu zlatnu kao dukati:

    ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio.

    O, zar moram da vam ponovim?

    Okanite se njih jer sve ću da vas polomim!


    EDIT: da bude na hrpi...
    Mrtvi...

    Od loših vesti i reklama prognan, utekoh na treći program
    Gde je, nekim čudom, tekla poznata burleska...
    Svi oni gegovi i lica ista... Slikovnica što se lista...
    Setno, ko na dnu škrinje nađena sveska...
    Osmeh se zaledi na čas... Gde su sad Laurel i Hardi...
    I ovaj ljuti zrika... I njegov beli psić?

    O, svi su mrtvi... Odneseni...
    Bršljan je davno prekrio stih...
    Od zla i briga su rešeni...
    Al divna ludost ko oreol još rominja oko njih...

    Bila je berba... Osta fotka od nje... Leto neznano gospodnje...
    No, uglavnom, ta su burad otkad popijena...
    Ćale s kačketom, čuvenim, od tvida, putunju sa leđa skida...
    Deda pred vranca spušta otkose sena...
    U smeđoj senci bresaka samo po bluzi poznam majku...
    I ko da čujem mobu... I kikote niz drum...

    Al svi su mrtvi... I blaženi...
    Bršljan je davno prekrio stih...
    Od zlih vremena su spašeni...
    A trag poštenja i dobrote ko oreol još rominja oko njih...

    U godišnjaku škole važna lica šmekera i bubalica...
    Ali samo jedan moto: Drži se, Planeto...
    Sanjari... Genijalci...Šampioni... Žrtvovani ko pioni...
    Pale su zastave u četrdes' petoj...
    Kadgod ih sretnem, žale se... Sapuću ko zaverenici...
    Al pijan dah je vetar što zmaja ne diže...

    Ma, već su mrtvi... A hodaju...
    Ja nisam rođen da čekam smak... Moj život nije na prodaju...
    A kad pleteš svoj oreol za to i nema mesta boljeg nego mrak...
     
  15. Bunny

    Bunny Novi Član

    Crni Leptir

    Ulicna svjetiljka, baca svjetlost u krug
    dok crni leptiri lete pravo na nju
    ali ne znaju da tu je kraj
    da ih ubija njene svjetlosti sjaj

    Nekad sam letio leptir bio i ja
    svjetlost me mamila krila mi sprzila
    crni leptiru, bjezi u noc
    jutro sacekaj svjetlost ce doc'
     
  16. Nea

    Nea curica

    BARBARA

    Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
    nad Brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
    prokisla, radosna, očarana, pod kišom
    sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad Brestom
    a ja sam te sreo u ulici Sijama
    smiješila si se, i ja sam se smiješio
    ti koju nisam poznavao,
    ti koja me nisi poznavala
    sjeti se

    sjeti se toga dana
    ne zaboravi

    neki čovjek je stajao u trijemu i
    viknuo tvoje ime, Barbara
    a ti si po kiši k njemu potrčala
    radosna, prokisla, očarana
    u njegov zagrljaj pala

    sjeti se toga Barbara,
    ne ljuti se što ti govorim ti
    ja kažem ti svima koje volim
    čak i onima koje sam jednom vidio
    ja kažem ti onima koji se vole
    čak i onima koje nisam upoznao.

    sjeti se Barbara i ne zaboravi
    tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
    nad ovim gradom sretnim
    tu kišu iznad mora i nad Arsenalom
    tu kišu što je pala na brod iz Cezana

    oh, Barbara
    rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
    pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika

    a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
    je li umro, nestao ili još uvijek živi

    oh, Barbara
    bez prestanka kiši nad Brestom
    jednako kao i tada

    ali to nije isto, i sve je srušeno
    to su porotne kiše, strašne i neutješne
    to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
    to su naprosto oblaci
    što kao pseta crkavaju
    kao pseta što nestaju u mlazu vode
    nad Brestom
    da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
    od koga ništa ne osta.

    Jacques Prévert

    :evil2:
     
  17. sergej jesenjin

    doviđenja, dragi doviđenja
    ljubav mili u grudima spava
    ništa ovaj rastanak ne mjenja
    samo novi susret obećava

    doviđenja dragi bez ruke i slova
    i neka ti tuga obrve ne povije
    jer smrt nije ništa nova
    a ni život ništa novije
     
  18. dorca vorbarra

    dorca vorbarra Kiss me

    doviđenja, dragi, doviđenja,
    ti mi prijatelju, jednom bješe sve.
    Urečen rastanak bez našeg htijenja
    obećava i sastanak, zar ne?

    Do viđenja, druže, bez ruke i slova,
    ne daj da ti bol obrve povije.
    Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
    ali ni živjeti nije baš novije.

    :tired:
     
  19. Nea

    Nea curica

    DOĐI U VINKOVCE!

    Tu sam sretan,
    Di čujem djevojačke pjesme.
    Ležim u sijeni hrašča,
    Pijem hladnu vodu iz česme...

    Pod penđerom mi snaše,
    Sviraju tamburaši.
    Di se uprežu čilaši,
    Znaju me svi salaši...

    Di gori ona lampa,
    Di onaj đeram škripi.
    Tu će mi duša skončat,
    Tu su mi dani lipi...

    Di grad mi je kirvaj,
    Selo, prelo i rakije vrelo.
    Di živim ko bećar,
    Pa me znade svako selo...

    Tu sunce polje kupa,
    Tu mi je jedini dom.
    Tu kosti mojih predaka,
    Sanjaju slatkim snom...

    Ne mogu to opisat,
    Ne bi drugdje znao disat.
    Od tuge bih umro,
    Da ne mogu žito mirisat...

    Da ne vidim svog šora,
    Ili svog sokaka.
    Prije nego sklopim oči ,
    Još jednom prije mraka...

    Tu me napravio ćaća,
    tu me mater slova učila.
    Ako budem morao otić,
    Tu ću se vratit ja...

    Di je moja njiva,
    Moja šljiva,
    Moga konja griva,
    Moja krv živa.
    Di rijeka Bosut pliva...

    Di pale svijeće za heroje,
    Što su ginuli za boje.
    Na ponos i čast,
    Slavonije moje.....

    I kad poželiš se ravnice:
    DOĐI U VINKOVCE!

    Sve moje ceste su davno zarasle,
    Stojim na pragu vrata Hrvatske.
    Zovu te, zovu ravni slavonske:
    DOĐI U VINKOVCE!

    Veličam slike svete,
    Što sam slavonsko dijete.
    Od glave do pete,
    Pa mi iz grla pjesme lete...

    Rodnome kraju,
    Mome milom zavičaju.
    Di me ljudi znaju,
    A zvijezde mi lijepše sjaju...

    Di se nebo ljepše plavi,
    di su osjećaji pravi.
    Na najbolji mogući način,
    di se slavi...

    Rakija grebe ko slama,
    Druga već ide sama.
    Niz grlo u vene,
    Svaki put kad pisma krene...

    To je moja Slavonija,
    To ti je moja ravnica.
    Razigrani vranci ,
    Svud okolo živa dica...

    Pa kad svirne tamburica,
    Lijepše od cvrkuta ptica.
    Lakše je prebolit,
    Bol onda postane sitnica...

    To ti je moja dika,
    Svako drvo iz šljivika.
    Ljudska mašta ne bi mogla smisliti,
    Lijepšega vidika...

    I kad ne bude me više,
    Kad napustim tu idilu.
    Ljubit ću u raju.
    Prelijepu slavonsku vilu...

    Bogu smo dragi mi Hrvati,
    Pa ću molit da me vrati.
    Još poslijednji put,
    Da gledam dok se žito zlati...

    A kad me opet gore vrati,
    Zahvalit ću Mu prvo.
    Što nam je dao komad zemlje,
    Što je za Sebe sačuvo...

    I kad poželiš se ravnice:
    DOĐI U VINKOVCE!

    Sve moje ceste su davno zarasle,
    Stojim na pragu vrata Hrvatske.
    Zovu te, zovu ravni slavonske:
    DOĐI U VINKOVCE!

    Klize mi suze po licu
    Dok slušam tamburicu.
    Kad prsti taknu žicu,
    Ne dirajte mi ravnicu...

    Al sinovi tvoji Slavonijo sad te paze
    I nikad više tuđe noge neće da te gaze!
    Ginulo se prelagano.
    Previše naroda plakalo,
    Predugo je raj na zemlji ličio na pakao...

    PALILI SU NAŠE ŠUME (mi smo ih opet zasadili)
    RUŠILI SU NAŠE KUĆE (mi smo ih opet izgradili)

    Ubijali su moj narod,
    Al smo ostali na svom.
    Da branimo svoj dom,
    Jer volimo svoj dom!
    I vjerni domu svom
    Kad Sokolove zove:
    Slavonija majka!
    Pjevat će se riječi ove:

    Ljubi svoje boje,
    Srce slavonsko je,
    Rakija u krvi,
    Ja volim ljude svoje...

    Pa svečana oda
    Svira svetoj zemlji roda
    Jer plaćena je krvlju
    dok se sanjala sloboda...

    I kad poželiš se ravnice:
    DOĐI U VINKOVCE!

    Sve moje ceste su davno zarasle,
    Stojim na pragu vrata Hrvatske.
    Zovu te, zovu ravni slavonske:
    DOĐI U VINKOVCE!

    Shorty

    :evil: :love: :love:
     
  20. DsAg

    DsAg Novi Član

    My Dying Bride - For My Fallen Angel

    As I draw up my breath,
    And silver fills my eyes.
    I kiss her still,
    For she will never rise.

    On my weak body,
    Lays her dying hand.
    Through those meadows of Heaven,
    Where we ran.

    Like a thief in the night,
    The wind blows so light.
    It wars with my tears,
    That won't dry for many years.

    "Loves golden arrow
    At her should have fled,
    And not Deaths ebon dart
    To strike her dead."

    :yeah:
     

Podijelite ovu stranicu