1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Nogometne Legende

Rasprava u 'Sport' pokrenuta od Nazgul_rulez, 24. Srpanj 2007..

  1. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Otkad se igra nogomet na travnjacima je prošlo milijuni igrača , što amatera što profesionlaca . Od svih tih ljudi nekolicina je svojim potezima uvijek dizala publiku na noge , oni su uvijek imali rješenje i uvijek su bili osnova svake momčadi ...

    Prvi ... meni osobno jedan od najdražih igrača svh vremena , a po mnogima i najbolji nogometaš ikada je :

    Edson Arantes do Nascimento poznatiji po svome nadimku Pelé
    [​IMG]

    Rođen je u mjestu Três Corações i odrastao u siromaštvu, kao i većina brazilskih nogometaša. Svoj je nadimak Pelé najvjerojatnije dobio po portugalskoj riječi pelado, što znači bosonog ili pak po dijalektalnom izrazu za dvorište. Otac Joao Ramos do Nascimento, je također bio nogometaš poznat pod imenom Dondinho, ali je zbog ozljede morao prekinuti sportsku karijeru. Vrlo je brzo primijetio da ima nadarenog sina i učio ga igrati što više lijevom nogom, kako bi i s njom bio jednako spretan kao i desnom.

    S 11 godina uočio ga je umirovljeni brazilski nogometaš Waldemar de Brito, nazvao je upravu kluba Santos (Santos Futebol Clube) iz São Pauloa, koji su Peléa onda angažirali za plaću od 6 cruisera. Sa 16 godina Santosov trener ga ubacuje u prvu momčad i već na prvoj utakmici je zabio gol.

    O nadarenom mladiću su se glasine proširile i brazilski selektor Silvio Pirila ga je pozvao na utakmicu protiv Argentine u Rio de Janeiru. Pelé je odmah osvojio navijače pogotkom i atraktivnim potezima. Te godine je Pelé za Santos dao 58 pogodaka i dobio poziv za Svjetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj. Tada je imao 17 godina i s time je postao najmlađi Svjetski prvak u nogometu. Svojom koordinacijom pokreta i brzinom je odskakao od prosjeka, pretrčao bi 100 metara za 11 sekundi, skakao je 650 cm u dalj i 180 cm uvis.U karijeri je postigao preko 1.200 pogodaka.

    Lakoća kojom je prelazio protivnike i zabijao golove , te ljepota njegove igre su doveli do toga da se uz Diega Maradonu smatra najboljim nogometašem u povijesti nogometa, kojim ga je 1999. godine proglasila FIFA. Usto, Međunarodni olimpijski odbor, nakon glasovanja provedenog po nacionalnim olimpijskim odborima, u prosincu 1999. proglasio ga je jednim od pet najboljih sportaša 20. stoljeća (uz njega tu su još bili Carl Lewis, Muhammad Ali, Michael Jordan i Mark Spitz), dodijelivši mu nagradu službenog glasila MOO-a, "Olimpic Review", i diplomu.

    Ako je Eric Cantona bio kralj ...onda je Pelé definitivno bio Bog ...
     
  2. Klosharr

    Klosharr The Wild Rover

    Diego Armando Maradona, zbog svog jedinstvenog i neponovljivog stila igre poznatiji i kao 'mali zeleni', rođen je 30 listopada 1960. u Villa Fioritu, siromašnom naselju u predgrađu Buenos Airesa.
    kao i mnogi njegovi vršnjaci, vrijeme je trošio igrajući nogomet.

    već sa 10 godina zapazio ga je skaut juniorske momčadi kluba Argentinos Juniors. do prvog nastupa za seniorski tim morao je čekati do svoje 16. godine, također u Argentinos Juniorsima. 1981. potpisuje ugovor sa svojim najdražim klubom – Boca Juniors. tada počinje svoj put ka zvijezanom tronu. već 1982. sudjeluje na svom prvom (od četiri) Svijetskom Prvenstvu u Španjolskoj. odigrao je svih 5 utakmica (dok Argentina nije ispala od Italije, koja je postala prvak) i zabio 2 gola.

    gotovo odmah nakon prvenstva, potpisuje za Barcelonu, za tada rekordnih 5 mil. funti. već iduće godine Diego vodi Barcelonu do pobjede u Kupu Kralja. zbog kombinacije bolesti i teške ozlijede Diego je sa terena izostao 14 tjedana (iako je težina ozlijede prijetile prekidom karijere).

    ljubav između Diega i Barcelone nije dugo trajala. već 1984., zbog konstnatnih svađa sa upravom kluba, Diego traži transfer. ponovo ostvaruje rekordan iznos ugovora (6.9 mil. funti) prijelaskom u Napoli. time započinje zlatno doba Napolija. dotad malo poznati i uspješni klub, na krilima 'malog zelenog' osvaja svoje prvo Prvenstvo Italije (1986/87), zatim Talijanski Kup (1987), kup UEFAe (1989), svoje drugo Prvenstvo Italije (1989/90) i Talijanski Superkup (1990).

    1986. pojavljuje sa na svom drugom Svjetskom Prvenstvu u Mexicu. sa Maradonom kao kapetanom u dresu sa legendarnom 10kom, Argentina gazi sve protivnike na putu do naslova. Diego je odigrao svaku utakmicu od prve do zadnje sekunde, postigavši 5 golova i 5 asistencija. dva od tih pet golova ušli su u legendu nogometa. oba su postignuta u četvrtfinalnoj utakmici protiv Engleske.
    prvi pogodak je legendarna i nezaboravna 'la mano de Dios' - 'Božja ruka'. taj pogodak je ujedno i kontroverzan, i fascinantan, i omražen, i obljubljen. Diego je tek 2005. priznao da je igrao namjerno rukom.
    drugi pogodak je očitovanje svog njegovog talenta i lijepote njegovog načina igre. primivši loptu na svojoj polovici, Diego se baca u 60 metarski sprint. svojim majstorstvom driblinga izbacio je iz igre petoricu Engleza koji su mu se našli na putu i izbio pred golmana Shiltona kojega je odmjerenim kratkim driblingom i preciznim udracem savladao.
    drugi Diegov pogodak je 2002., službenim FIFAinim online glasanjem navijača proglašen za pogodak stoljeća, a oba njegova gola sa dotične utakmice uvrštena su u vrh ljestvice 100 Najvećih Trenutaka Sporta u režiji britanskog Channel 4.

    na Svjetskom Prvenstvu 1990 u Italiji Diego više nije briljirao kao prije 4 godine. uzrok je bila ozlijeda gležnja koju nije uspio do kraja sanirati početkom Prvenstva. igra Argentine bila je slaba. do finalnog ogleda sa Zapadnom Njemačkom provlačili su preko trnja i kamenja. Maradonina slabija igra bila je dovoljna da ovoga pote ne podigne pobjednički pehar, kao kapetan momčadi.

    tada Diegova mračna strana izlazi na vidjelo. Diego pada na doping testu (kokain) i otkriva se njegova ovisnost, koju, navodno, vuče još iz svojih dana na Nou Campu. kažnjen je sa 15 mjeseci suspenzije.
    po isteku suspenzije, 1992. prelazi u Sevillu. njegova igra više nije bila onako brilijantna, a zbog problema sa kokainom, mnogi su ga sa sumnjom gledali na travnjaku. sezonu 1993. završava u Newell's Old Boysima. sezone 1995/96 i 1996/97 odrađuje u svom omiljenom klubu – Boca Juniors.

    Svjetsko Prvenstvo 1994. u SADu bilo je težak udarac za Diega. nakon samo dvije odigrane utakmice, zbog pozitivnog rezultata doping testa (efedrin), FIFA šalje Diega kući. Diego i dan danas tvrdi da je sve bila nepravda.

    drugi udarac stigao je ponovo od strane FIFAe. 200. godine, organizirano je online glasanje fanov za Igrač Stoljeća. iako je Diego uvjerljivo odnio pobjedu, FIFA je naknadnim mijenjanjem sustava dodjele nagrade, de facto dodijelila titulu Peleu, koji je dobio naklonost nogometnih stručnjaka. Diego je priznao činjenicu da je Pele veliki igrač, ali nije priznao odluke FIFE. kompromis je postignut i obojica su dobila nagradu.
    nakon prekida igračke karijere okušao se kao trener, ali bez velikih uspijeha.
    jedna od kontroverznijih odluka FIFAe je odbijanje zahtjeva Argentinskog Nogometnog Saveza da službeno umirovi dres sa brojem 10, dres i broj koji su obilježili Diegovu karijeru. nepravda koja se, nadaju se horde Diegovih fanova, mora ispraviti.

    od 1990. naovamo, Diego se bori sa ovisnošću o kokainu. najviše vremena je proveo u klinici za odvikavanje na Kubi. za vrijeme oporavka sprijateljio se sa Fidelom Castrom, koji je veliki Diegov fan. u travnju 2004., za boravka u Argentini, Diego je pretrpio masivni srčani udar. preživio je za dlaku, oporavio se i vratio na Kubu. 2007. stanje mu vidljivo narušava hepatitis i alkohol. nedavno je javno objavio da se ostavio svih poroka.
    njegov jedinstveni stil igre izravna je poslijedica njegovog niskog rasta. visok samo 165 cm (6 cm niži od mene), jakih mišićavih nogu i sa niskom točkom težišta, Diego je bio u prednosti kad su u pitanju bili sprintevi i driblinzi. njegova tehnika je bila superiorna protivničkim braničima, pogotovo na malom i skučenom prostoru protivničkog kaznenog polja. nizak i jak, mogao je dugo zadržati loptu u svom posjedu unatoč neprestanim navalama protivničkih braniča. iz takvih je situacija uspijevao izvlačiti igrača viška na suprotnoj strani terena kojega bi nerijetko uposlio preciznim centršutom. Diego je bio ujedno i vrijedan timski igrač kao asistent, ali i individualac kao strijelac. nejgova pozicija ofenzivnog veznog igrača nudila mu je pregršt mogućnosti za obje varijante. bio je ono što bi se nazvalo 'kompletni igrač'. njegovi driblinzi su bili tehnički savršeni, a slobodni udarci jaki i precizni.

    Diego je tip osobe i igrača kojeg ćete ili respektirati i obožavati ili prezirati i ne voljeti.
    jedan izraz oslikava njegovu karijeru
    "they idolized him and then crucified him" – ''prvo su ga idolizirali, a zatim razapeli''

    Diego, mi te volimo. :whistle:

    [​IMG]
     
  3. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Možda ne toliko poznat igrač kao dva gorenavedena ... ali svakako jedan od najvećih i najboljih ... lakoća postizanja golova , prava ideja u pravom trenutku i predator u šesnaestercu ... jedini čovjek koji nije igrao na SP jer sam nije mogao odvesti momčad tamo ...

    Liberijski "killer" GEORGE WEAH
    [​IMG]


    Liberijac koji je odigrao jednu od zapaženijih uloga kao vodeći europski napadač, nastavio je kao obrambeni igrač, trener, pa i čovjek koji je financirao njegov nacionalni tim, a imao je prste i u nekim drugim stvarima - doslovno.
    Iz njegove baze u New Yorku vodio je bruklinski restoran `"The Flaky Crust" - sve do njegova zatvaranja 2001.g.

    Našao je slavu i bogatstvo u svom dnevnom poslu kao fenomenalno darovit napadač. Prvi koji je prepoznao njegov talent je bio Arsene Wenger, pozvavši ga u Monaco, nakon što je Weah osvojio zapadno-afričku nogometnu scenu.

    Postao je ključni igrač Monaca, što je bila vrlo velika uloga uzevši u obzir da su tih dana u klubu bili i igrači poput Glenna Hoddlea, Jurgena Klinsmanna, te Youri Djorkaeff.

    Nakon toga odlazi u slične momčadi ispunjene zvijezdama - Paris St. Germain te Milan, sa kojim je osvojio sve što se može osvojiti, a ne postoji igrač koji je osvojio više individualnih nagrada. U svojoj karijeri proglašavan je Najboljim igračem svijeta (FIFA - 1995.), Europskim igračem godine (1995.), nagrada FIFA-e za Fair-play (1996.), tri afrička naslova Igrača godine (1989, 1994. i 1995.) te Afričkim igračem stoljeća (1999.).

    Na nesreću, rijetki od njegovih sunarodnjaka su uspjeli doseći njegov talent. Njegov rođak Christopher Wreh je također bio uočen od strane Wengera, čak je i proveo neko vrijeme u Arsenalu, ali nitko nije mogao podržati Weah-ine križarske ratove u pohodu na nastup na Svjetskom prvenstvu, pozornica koju je njegov talent sigurno zaslužio.

    Njegova karijera u Engleskoj - dvije sezone u Chelsea-u i Mancherster City-u - nije dosegla visine njegove karijere na kontinentu, u Francuskoj i Italiji.
    Nije još pronašao svoju ulogu nakon što je objesio kopačke, pokušavajući ponovo otvoriti restoran u New Yorku, ali trenutno je više koncentriran na nesebične zadatke. U svojoj ulozi UNICEF Ambasadora dobre volje podupire brojne dobrotvorne akcije vezane za nogomet. Nije uspio postati nacionalnim selektorom Gane i Nigerije, pa čak ni predsjednikom Liberijskog nogometnog saveza, pa se Weah okreće politici.

    Nakon što ga je Liberijska nacionalna parlamentarna stranka podržala kao potencijalnog premijera, izjavio je za BBC: "Ovom zahtjevu sam posvetio dosta pažnje. Mislim kako znam sto žele - dati mladima priliku za bijeg iz siromaštva - i to je odlicna stvar, ali odluka traži pomno razmisljanje."

    Njegov sin, George Junior, član je američkog nacionalnog tima U-21.

    U svakom slučaju meni jedan od najdražih igrača
     
  4. Klosharr

    Klosharr The Wild Rover

    ajmo vi novi... znam da vam trebaju postovi... :welcome:

    treba ovo malo popunit, a još vamj je dosta nogometnih velikana ostalo...
     
  5. jaganjac

    jaganjac Aktivan Član

    Lav Jašin, on je meni bio i ostao najbolji golman svih vremena, zvali su ga pauk ako se ne varam :)

    evo malo vise podataka (iz wikipedije, naravno)

    Lav Ivanovič Jašin (rus. Лев Ива́нович Я́шин, Moskva, 22. listopada 1929.-20. ožujka 1990.), ruski nogometaš, igrao za Sovjetski Savez.

    Lav Jašin je na svakoj utakmici nosio crni dres pa mu je nadimak bio Crna Pantera i Crna Hobotnica.

    Bio je visok 188 cm.
    Zbog hokeja na ledu gotovo da 1953. nije napustio nogomet jer su ga treneri hokejaškog kluba Dinama (Moskva) molili da se nastavi baviti hokejom. Prvak Europe sa SSSR-om 1960.
    Skupio je 78 nastupa za SSSR.
    Dva puta je igrao za "Tim sveta". Nagrada koja se dodeljuje najboljem golmanu na svetskom prvenstvu nosi njegovo ime.

    FIFA ga je posthumno proglasila za najboljeg golmana 20. stoljeca.

    Isto priznanje dobio je i od Međunarodnog udruženja fudbalskih istoričara i statističara (IFFHS). Jedini je golman koji je proglašen za najboljeg fudbalera Evrope u izboru Frans fudbala (1963). Čitavu igračku karijeru, koja je trajala od 1949-1970, proveo je u FK Dinamo Moskva, u čijoj je hokejaškoj sekciji takođe bio veoma zapažen (golman šampionskog tima iz 1953). Sa Dinamom je osvojio pet prvenstava i tri kupa SSSR, a u sezoni 1963. postigao je teško dostižan rekord, primivši samo šest golova na 27 prvenstvenih utakmica. Po završetku igračke karijere bio je predsednik, a zatim i počasni predsednik Dinama, a jedno vreme obavljao je i funkciju potpredsednika FS SSSR. Na ukupno 812 zvaničnih mečeva u dresu Dinama i Zbornaje čak 480 puta uspeo je da sačuva mrežu, što je za ono vreme bio pravi podvig a prosek karijere mu je bio 0.93 primljena gola po meču. Zabeleženo je i da je u karijeri odbranio 150 udaraca sa bele tačke, još jedan rekord koji će verovatno zauvek ostati u njegovom vlasništvu.

    Godine 1957. dobio je zvanje „Zaslužni majstor sporta“, koje se u SSSR dodeljivalo istaknutim sportistima, trenerima i sportskim radnicima za vrhunska dostignuća na terenu i van njega.
     
  6. Klosharr

    Klosharr The Wild Rover

    ajd to malo opširnije... :tired:

    you know you can...
     
  7. iilija64

    iilija64 Aktivan Član

    José Luis Félix Chilavert González

    José Luis Félix Chilavert González (Luque, 27. srpnja 1965) je bivši paragvajski nogometni vratar. Proglašavan je za najboljeg svjetskog golmana 1995., 1997. i 1998.

    Osim što je bio jedan od najboljih golmana, Chilavert je bio poznat i po izvođenju slobodnih udaraca, te jedanaesteraca. Bio je prvi golman koji je to radio, te je bio najbolji strijelac svih vremena među golmanima, dok ga 2006. nije prestigao brazilac Rogerio Ceni. U svojoj karijeri zabio je čak 62 gola, od toga 8 za reprezentaciju.

    Momčadski naslovi

    * Liga Paraguaya 1984. (Club Guaraní)
    * Primera División Argentina 1993. Clausura (Vélez Sársfield)
    * Copa Libertadores 1994. (Vélez Sársfield)
    * Interkontinentalni kup 1994. (Vélez Sársfield)
    * Primera División Argentina 1995. Apertura (Vélez Sársfield)
    * Primera División Argentina 1996. Clausura (Vélez Sársfield)
    * Copa Interamericana 1996. (Vélez Sársfield)
    * Supercopa Sudamericana 1996. (Vélez Sársfield)
    * Recopa Sudamericana 1997. (Vélez Sársfield)
    * Primera División Argentina 1998 Clausura (Vélez Sársfield)
    * Coupe de France 2001. (RC Strasbourg)
    * Primera División Uruguaya 2003. (Peňarol)

    Individualne nagrade

    * IFFHS Najbolji svjetski golman godine 1995.
    * Igrač godine Argentinske lige 1996.
    * Južnoamerički igrač godine 1996.
    * IFFHS Najbolji svjetski golman godine 1997.
    * IFFHS Najbolji svjetski golman godine 1998.
    * 55. mjesto na ljestvici najboljih nogometaša 20. stoljeća


    Od dana kada sam ga vidio na SP 98 postao mi je i ostao najdraži golman svih vremena. 1999 je postao prvi golman koji je napravio hat-trick.



    [​IMG]
     
  8. Klosharr

    Klosharr The Wild Rover

    de prevedi to na hrvatski ko i što su svi ostali napravili...

    WARNING


    ako već c/p-ate ili se pozivate na neki izvor, dajte si barem malo truda i prevedite ga... iako je večina ovdje potkovana u znanju englskog jezika, neda im se čitat xy odlomaka/rečenica texta na engleskom (osim ako baš nije u pitanju citat neke osobe) kad su već na hrvatskom forumu...

    što se tebe micek tiče - ili sam editiraj ili će ti bit editirano a svaki daljni koji se ne pridržava gorenavedenih smjernica leti u tavernu... imaš do sutra u podne...
     
  9. antonic

    antonic Novi Član

    http://hr.wikipedia.org

    Bernard "Bajdo" Vukas (Zagreb, 1. svibnja 1927. - Zagreb, 4. travnja 1983.), hrvatski nogometaš.

    Karijeru je započeo 1938. u klubu HŠK Concordia iz Zagreba. Godine 1945. prelazi u NK Amater, a 1946. u NK Zagreb.

    Godine 1947. počinje igrati za splitski Hajduk i tamo ostvaruje iznimnu karijeru. S Hajdukom osvaja nogometna prvenstva Jugoslavije 1950., 1952. i 1955. godine. U sezoni 1954./55. bio je najbolji strijelac prve nogometne lige s 20 postignutih golova. Na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju osvojio je srebrne medalje. Zapaženo je igrao i na dva Svjetska prvenstva, u Brazilu 1950. te u Švicarskoj 1954.

    Za sezonu 1952./53. osvaja žutu majicu "Sportske Panorame", a 1955. godine biva proglašen najboljim jugoslavenskim sportašem te, u anketi Slobodne Dalmacije iste godine, i najboljim sportašem Dalmacije.

    Vukas je bio legendarni kapetan Hajduka, za kojeg je odigrao 615 utakmica i postigao 300 golova, a 1974. godine obnašao je i funkciju sportskog direktora kluba. Za Jugoslaviju je nastupio 59 puta i pritom postigao 22 gola, a jedno vrijeme je bio i kapetan izabrane vrste. U sezoni 1957./58. igrao je profesionalno u talijanskom nogometnom klubu Bologni, prije nego se vratio u Split. Igrao je za reprezentaciju FIFE na Wembleyju protiv Engleske, 21. listopada 1953. godine, u povodu proslave 90. godina engleskog nogometnog saveza. Utakmica je završila rezultatom 4:4, a Vukas bio jedan od zapaženijih aktera - namjestio je dva gola, a na njemu je napravljen i jedanaesterac koji je realizirao Ladislav Kubala. Dvije godine kasnije, 13. kolovoza 1955. u Belfastu na utakmici Europa - Velika Britanija Bernard Vukas je bio najbolji igrač, postigavši tri gola i potvrdivši da je te sezone, samo godinu dana prije nego li je France Football po prvi puta dodijelio svoju Zlatnu loptu, bio najbolji nogometaš Europe.Od 1963. do 1967. igrao je profesionalno u klubovima Austria Klagenfurt, GAK iz Graza i KSV Kapfenberg, gdje i završava karijeru.

    U anketi Večernjeg lista, Bernard Vukas je proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća.


    Evo ga. Nash Bajdo. Prvi nogometas koji je ostvarija prelaz izmedju velikih rivalskih gradova. Kasnije puno njih... Jelicic, Kranjcar u novije doba. Moj favorit uz barba Luku Kaliternu. Jednostavno zato jer je bija funcut. Igrac od poteza i lipote igre. Zna je sve s balunom. Navijaci i suigraci su ga obozavali. Najveci igrac kojega je bivsa Yuga dala.
     
  10. Strumf

    Strumf Novi Član

    Alessandro Del Piero

    Osobne informacije
    Puno ime Alessandro Del Piero
    Rođenje 9. studenog 1974.
    Conegliano, Italija
    Visina 1.73 m
    Klub
    Trenutačni klub Juventus
    Broj 10
    Pozicija napadač
    Juniorski klubovi
    1981.–1988.
    1988.–1991. San Vendemiano
    Padova
    Profesionalni klubovi*
    Godina Klub Nastupi (golovi)
    1991.–1993.
    1993.– Padova
    Juventus 14 (1)
    411 (177)
    Reprezentacija
    1995.- Italija 91 (27)
    Napomene

    * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
    broje se samo za ligu iz koje je klub.

    Alessandro Del Piero (Conegliano, 9. studenog 1974.), talijanski nogometaš.

    Del Piera mnogi smatraju najboljim igračem svoje generacije. Pelé ga je izabrao među 125 najboljih nogometaša svih vremena, a UEFA ga je uvrstila na popis najboljih europskih nogometaša u proteklih 50 godina.

    Del Piero je praktički cijelu nogometnu karijeru proveo u Juventusu, u kojem drži rekord u najvećem broju nastupa, te je najbolji strijelac kluba svih vremena. S Juventusom je pet puta osvajao Seriju A, četiri puta talijanski superkup, te jedanput talijanski kup i Ligu prvaka. Del Piero također nastupa i za talijansku nogometnu reprezentaciju s kojom je osvojio svjetsko prvenstvo 2006.

    Osobne nagrade

    * Talijanski nogometaš godine: 1998.
    * Najbolji strijalac Lige prvaka: 1997., 1998.
    * FIFA 100
    * Najbolji strijelac Coppa Italie: 2006.
    * Zlatna kopačka: 2007.
    * Najbolji strijelac Serie B: 2007.
    * Najbolji strijelac Serie A: 2008.
    * Najbolji napadač Lige prvaka

    CAR sta da kazem jos uvjek među najboljima!!!
     

Podijelite ovu stranicu