1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Naši Preci

Rasprava u 'Povijest i Mitologija' pokrenuta od Nea, 31. Svibanj 2007..

  1. Nea

    Nea curica

    Ok, da nije bilo njih ne bi bilo niti nas :lol:

    Dakle, volite li slušati priče svojih baka i djedova ili roditelja o njihovu životu ili čak o životu vaših pradjedova i prabaki? Ja obožavam i lijepe su mi te priče o ljudima koje nisam upoznala a potekla sam od njihove krvi :lol: Mislim da svatko od vas ima neke priče, pa hajde ispričajte ih :lol:
     
  2. Vorpatril

    Vorpatril Novi Član

    pa sve sto sam ja cuo je uglavnom: "rad od jutra do sutra"

    i jos neke stvari..... uglavnom nista divno i krasno..... :lol:
     
  3. Nea

    Nea curica

    :lol: pa je uglavnom bio rad, ali onda tebe nije znaimalo kada ništa drugo nisi čuo :lol:
     
  4. Leviathan

    Leviathan Aktivan Član

    ma daaaa... ogranićenje izlazaka na 8:00h... baaaaaaaaaaaa!!!!!!!!
     
  5. Ivanhoe

    Ivanhoe Dr. Disco

    Ajd ne spamaj ako nemaš kaj reći pametno. -_-
     
  6. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Ovisi što govore... većina bakica samo se žali na zdravstvene probleme :love:

    Šalim se, nikad nisam čula nijednu priču o životima svojih predaka... :love: istina nisam se ni nikad posebno za to ni interesirala :think:
     
  7. Nea

    Nea curica

    A ne mora nitko, pošto ja volim i prepričavati takve priče ja ću pisati :w00t:

    Moj pradjed i prabaka bili su za mene posebni ljudi :w00t: i koliko god bili obični ljudi i živjeli običnim život, za mene je on bio nevjerojatan. Možda u tim pričama ima i dodataka kao u svim pričama koje se prenose s koljena na koljeno usmenim putem, ali to je povijest moje obitelji i ja je obožavam takvu kakvu je čujem. Nadam se da će i moje dijete pamtiti te priče i prenjeti ih svojoj djeci da ne ostanu zaboravljene. :think:

    Pradjed je rođen 1870. a prabaka 1872. Bili su Ličani :love: Vjenčali su se kad je njoj bilo 15 a njemu 17 Imali 16 komada djece od toga 3 puta blizance i jako se dobro razumjeli. :love:

    Pradjed je otišao u vojsku u 1. WW i završio u Sibiru kao zarobljenik. Zatvori su bili duboke rupe u zemlji prekrivene šibljem, a hranu su im bacali unutra kad bi se sjetili. Šiblje su mjenjali svaki tjedan a on je neprimjetno kidao grane i zabijao ih u stranice rupe i tako je jedne noći pobjegao i usput iz druge rupe spašavajući jednoga muslimana.

    Kući je putovao godinu i pol dana jer je u zemljama kroz koje je prolazio radio za hranu jer nije htio milostinju nego ju je htio zaraditi. Naučio je ruski a pošto se najviše zadržao u Njemačkoj i Austriji naučio je i njemački. Inače bio je nepismen jedino se znao potpisati pa je svaki jezik naučio slušajući. Kasnije bi ga ljudi plaćali za poslove a on je lovu ušivao u postavu kaputa i skupljao za povratak kući.

    Kada se vratio u selo s vremenom je postao neslužbeni "starješina" u svojem selu i rješavao sporove među suseljanima. I ono što me je očaralo :cry: je da on nije imao pravokutni stol u svojoj kući nego okrugli jer nije želio da se itko od domaćih ili suseljana osjeća kao višak, nego jednak drugome. Moj pradjed je bio kralj Artur :cry:

    Eto priča o mojem pradjedu. Sad je red na vas :w00t:
     
  8. Velena

    Velena vintage queen

    Moj pradida je imao mesnicu i dućan, jednog sina - mog didu i 8 kćeri. Od love što je zaradio je školovao sina da bi ovaj postao učitelj ili nešto još bolje. U Učiteljskoj školi je dida otkrio svoj talent za zavođenje žena i dobro ju je uopće završio, a lova koju je dobijao se trošila na zabavu. U jednom trenutku je šarmu podlegla jedna ličanka i kako je imala pozamašan broj braće trebalo se oženit. To ga nije spriječilo da i dalje nastavi po svome, ali kako je u to vrijeme učitelj uz popa bio najvažnija osoba u mjestu ( jer likara nisu baš svi imali pa da bude sveti trojac ), tako su se stvari uvijek zataškavale. Sve u svemu , kad je pradida umro, kuću je ostavio njemu, a 8 sestara je dijelilo drugu, manju kuću. Koje god mjesto u bivšoj Jugi si spomenuo - dida je tamo bio, znao neke ženske, imao neku djecu,...Umro je u 97.g. nadživivši sve sestre, nezadovoljan jer u staračkom domu gdje je proveo zadnjih par godina su bile samo "stare babe" (žene mlađe od njega po 20-30 g.).
     
  9. Nea

    Nea curica

    :w00t: :w00t: :love: a zakon lik ti djed bio Velena, super priča :love: don juan a u tebi teče njegova krv :think:
     
  10. Exxar

    Exxar Fantasy-Hr Urednik

    Neam bash prica od starih. Osim da je pra-pra-neznamkolkoputa-pradjed po starom bio vojnichina u krajini i tuko turke. Od njega imam i sablju.

    Ma, izgleda da su svi po starom bili vojnicine. A ujak od stare je bio vjencani kum Stjepana Radica. To mi je slavonska loza po staroj, i krajinska po starom :w00t:


    Al najvise mrzim od staraca kad su u pravu :lol:
     
  11. Velena

    Velena vintage queen

    Ma dida je bio zakon, kad je imao nekih 15-16 godina dobio je osteomijelitis i mislili su da će umrijeti i htjeli mu odrezat nogu, ali ćaća nije dao, rekao je "Ako će umrit, nek umre s nogom!" i stvarno, to su nekako sređivali i nalazili ljude-travare koji se time bave, a vrhunski lijek je bila kravlja balega koja bi se položila na mjesto gdje iz kože curi gnoj i omotala oko noge s gazom ili nekom krpom. Pričao mi je dida da mu je najgore bilo ljeti kad bi se balega sasušila i počela se mrvit te bi ispadala kroz nogavice pa bi za sobom ostavljao trag da ga je bilo najlakše pronać u mjestu. A kako je smrdio.... Ipak i od narodne medicine ima nešto pa je kost zarasla i cijeli život je imao ožiljak i malo udubljenu kožu i mišiće na tom mjestu,a li je imao i nogu i čitavu glavu.
     
  12. :cry:


    Fakat dobri preci, ljudi, a evo da i ja kažem mali dio onoga što znam o svojima...



    Prvi put se ime moje pbitelji spominje negdje 1504. u nekoj bitcki gdje je poginuo neki od mojih davnih predaka. Bitka je bila protiv turaka i zbila se negdje na području imotske krajine. Iz tog smjera mi dolazi dakle jedan dio predaka... A kako imam sveukupno (brojim i mrtve) 2 bake i dede, 4 prabake i pradjeda, ima se o većini šta za reć. Dvojica braće su oženili dvije sestre (rođeni potkraj 19 st.) i jedan od tih parova mi je prabaka i pradjed. Oni su živjeli relativno kratko, kao i svi u mojoj obitelji... pradjed je umro negdje oko 2. svjetskog rata, a prabaka kojih 15 godina kasnije. Sljedeći su bili nešto mlađi, iako mi je pradjed ipak bio rođen i dalje negdje 1895. Prabaka je 1900 i neke ak se ne varam i oni su živjeli malo gadno, al su se provukli kroz život. Navodno su ostali sami (oboje) već sa 13-14 godina tijekom prvog svjetskog rata. O trećem i četvrtom paru znam malo, a ti su potomci onoga koji god se tukao sa turcima u 16. stoljeću. Znam tek nešto o njihovim potomcima, svojim baki i dedi s dalmatinske strane. Oni su živjeli također relativno kratko i rodili relativno čudnu djecu... :cry: s tim da mi je žao neke koja su umrla...
    S druge strane, roditelji moje bjelovarske bake i mog relativno hercegovačkog dede su imali čak i zanimljive životne priče. Prvi par je, kako sam već napisao, nestao tijekom početaka hladnog rata. Ali rodili su mi dedu. Drugi par se održao do osamdesetih... a teta pepa (josipa) je umrla 1992. tak da sam ju i ja vidio iako se ne sjećam. Ona je nagađam bila sestra moje prabake (mislim da mi je prabaka rođena početkom stoljeća a njena sestra nešto kasnije. Tek su se kasnije upoznale jer su bile razdvojene...
    Evo, i tako ide povijest moje "loze". Od svega kaj su radili zapamtio sam par stvari... recimo, nitko nije prelazio dobnu granicu od 70 godina osim tete pepe koja ionako nije iz naše obitelji. Nagađam da je umrla sa 87 godina. Nije da su geni loši, neg jednostavno nitko ne preživi dugo... :cry:
    Druga stvar je da su svi, apsolutno svi bili iz drugih krajeva Hrvatske... bilo je to fascinantno... ali jedino logično...
    Treće je da su svi imali poprilično oštar odgoj i da nisu mogli puno toga prigovoriti tijekom života ni proturječiti...
    I četvrto je da su svi imali poprilično težak život. Ne zato kaj su svi bili u zatvorima ili po svijetu u ratovima, nego zato kaj su svi bili upravo tamo gdje nisu htjeli biti - zatočeni na mjestu do kraja života...
    A da, razlog zašto nemam nikakav artefakt iz tog doba je taj kaj su svi pomrli i nitko ga nije uspio nać... al navodno mi ime predaka seže negdje u 15. stoljeće, možda čak i davnije, al nema nikakvog podatka...
    And they were spartans!!!
    yes, ofkorz.

    Dakle, to bi bilo sve kaj želim reć. ak se sjetim više il poželim više spammat, napisat ću još nešto... al trenutno mi nikaj ne pada na pamet...
     
  13. Freya

    Freya goddess of eydis

    pa sve sto sam ja cuo je uglavnom: "rad od jutra do sutra"

    i jos neke stvari..... uglavnom nista divno i krasno..... :cry:
    Ah, pa valjda nije baš sve bilo tako ružno!! Sigurno je bilo i lijepih trenutaka i zanimljivih doživljaja i zgoda koje su ti mogli ispričati.

    Ako te zanima! :cry:
     
  14. Sin

    Sin Paladin of Eydis

    Jaooo... moja obitelj ima toliko članova i toliko povijesno stablo da bih mogao pisati danima... mislim neki od vas znaju za Oktavijana i Stjepana Miletića koji mi nisu u direktnom srodstvu... ali su nekakvo daljnje koljeno...

    Koliko sam uspio shvatiti svi Miletići dolaze iz Dalmacije... No seljenjem su dosli na podrucje danasnje Hercegegovine i dijela Bosne, dok Bošnjaci (mamina mama) dolaze s Pavić polja u Bosni, a Šapine (mamin tata) dolaze iz sjeverne Bosne, onda Lovrići (tatina mama) dolaze iz okolice Sarajeva. Neki praprapradjed Šapina je prije preseljenja u sjevernu Bosnu bio malo južnije, no nije htio dati ženu turskom begu (pravo prve noci) pa ga je ubio i pobjegao, pošto je u ono doba već lagano vladao kaos među Turcima turski beg u čiju je pokrajinu pobjegao nije ga htio izručiti tako da je nastavio normalno zivjeti sa obitelji...

    E sada ja nista ne znam do tamo drugog svjetskog rata, jer iako mi je baka pricala i o prvom ratu i prije, ja se ne sjecam toga jasno pa ne mogu nista sa sigurnoscu rec...

    Drugi svjetski rat... Djed Frano Šapina ne odlazi u ustaše iako mu je to prabaka striktno naredila, nego odlazi u Domobrane, njegov brat Ignjat odlazi u Argentinu kopati kanale i takve stvari i šalje lijekove sestri, no ona umire isto jutro kada su lijekovi stigli. Djed Ignjat se nikada nije vratio i nitko i dan danas ne zna sto je s njim, smatramo da je umro u tim kanalima. Djed se vraća iz Domobrana poslije rata i ženi se za Milku Bošnjak (moja baka, jedino što se ona sjeća iz rata je to da joj je partizan opalio šamar i otada mrzi partizane iz dna duše), te imaju u Bosni dvoje djece Ivanku i Mariju. Sa djecom, majkom i ženom moj djed dolazi u Slavoniji, tocnije Otok. U Otoku se rađa moja mama Milka. Tamo djed radi u šumariji do pogibilije 1965. godine. Baka skoro ne dobiva pravo na mirovinu zato sto je djed bio domobran, no na kraju ipak dobiva neku mizeriju. Baka radi kao sivonja svaki dan, po cijeli dan je znala biti na njivi za litru mlijeka i tako. Tako sve prolazi, mamine sestre se udaju, a na kraju i mama 1978. kada se rađa i moja sestra, 1979. moja druga sestra, 1980. brat, 1982. moj drugi brat i ja 1988. poslije toga dolazi rat i bježimo u Beč. 1992. vraćamo se u Komletince i tamo živimo do dana današnjega.
    Druga strana obitelji su mi Lovrići i Miletići. Za njih ne znam puno. Znam da je pradjed Stjepan Miletić prokockao sve imanje u Mađarskoj, te da se kurvao i ostavio obitelj na prosjackom stapu. On je imao dva sina Peru i brata koji je u Kanadi i za čije ime nisam siguran. Pero dolazi u Komletince poslije drugog svjetskog rata (u kojem je sudjelovao kao 15 godišnjak i bio na križnom putu). Tu se ženi za Ružu Lovrić koja je isto iz Bosne, no i njeni su doselili u Komletince, tako se rađaju moje tetke, moj stric i moj stari : Marica, Tomislav (pokojni - umro kao beba od plavog kašlja), Josip (moj stari), Ankica, Franka, Ružica. Djed je cijelo to vrijeme radio u Beču i tata se brinuo za sve oko kuće, djed je dolazio jednom u dvije godine, tako da je sve bilo na tatinim leđima. On školuje sebe i svoje sestre, te Marica odlazi sa mužem u Beč raditi, gdje je i danas. Udaju se ostale sestre i svaka odlazi živjeti na svoju stranu, a tata se ženi za moju mamu.

    To je sve što ja znam o uskom porijeklu moje obitelji, ostalo istrazujem, a neke price da vam pisem mislim da bi bilo predugo, jer moja familija je tolika da samo uze i bitnije da sada pozovem imao bi tisucu ljudi... a kamoli ostale...
     
  15. poisondivinity

    poisondivinity Aktivan Član

    neznam price svojih predaka... nisam bas upoznata sa svojom obitelji.. a bake i djedovi ne pricaju o tome previse..

    jedina zanimljivost mi je kako su moji sa mamine strane dobili svoje prezime Bašić koje zapravo i nije njihovo..
    Naime, moj djed je kao dijete bio zatvoren u konclogoru i jedino je on prezivio od obitelji. I kad je doslo vrijeme popisivanja trebao je reci svoje prezime (Međed).. Kako je bio mali i uplasen nije nista rekao pa su mu samo upisali Bašić. Neznam vise kakvo je to znacenje tada imalo. I tako je nastavak loze bio kao Basic..

    Nije neka prica al drago mi je sto se to dogodilo jer bi mi se majka djevojacki prezivala Medjed a u prirodi ne zna ni kako medvjed izgleda :lol:
    Dakle, nije losa promjena.
     
  16. pasion of love

    pasion of love Aktivan Član

    U,fora je topic i priče.
    Ja ne znam baš svoju lozu unatrag niti sam baš previše istraživala. Čula sam puno priča od svojih djedova i baka,a jedina koja mi trenutno pada na pamet je to da su mi prabaku za vrijeme 2. svj. rata zatvorili partizani i htjeli je ubiti, tj. objesiti. I već su stavili štrik oko vrata i tada je naišao neki čovjek (više se ne sjećam ko) i uspio ju je osloboditi. I eto, prabaka mi izbjegla smrt za dlaku i doživjela kojih 90-ak god. Sad je već nažslost pokojna.
    Onda mi je baka pričala kako se udala za mog dedu. To je bila više dogovorena svdba nego što je ona birala. Deda se vratio iz vojske i išao je upoznati moju baku. Ti dogovoreni brakovi su meni totalno glupi i baš si nekad mislim kak su ljudi prije debilno živjeli, tj. kak su starci bili tolko glupi i manipulirali su djecom i odlučivali za kog će se ženiti.
    Onda,ne tako davna prošlosti-starci su mi pričali kako su oni prije živjeli. Mama mi je inače iz okolice Zaprešića i oni su dosta dobro stajali. Imali su dosta novaca jer mi je deda (njen tata) radio kao maler,a malere su u ono vrijeme dobro plaćali. imali su prvi televizor u selu pa su susjedi kod njih dolazili gledati tv.
    A moj je stari iz Like. Bilo ih je 5 braće. Jedno dijete je umrlo nakon nekoliko mjeseci zbog neke bolesti. Bili su užasno siromašni,živjeli su u nekoj bijednoj kućici,dugo bez struje. Svaki od braće je imao po jedan par cipela i hlača i kad bi ih poderali,dobili bi batina,jer naravno,starci nisu imali para da kupe nove hlače. Moj stari je ko mklinac uvijek bio zločest i stalno je rado neki kvar. Kad god je izašao iz kuće,morao je uzet neki kamenčić s ceste i baciti i pogoditi nešto. Tako je razbio lampu od ulične rasvjete. Onda su stalno krali susjedu grožđe. Jednom ih je susjed čekao u zasjedi i kako se klinci nisu nadali, čopio ih je pa ih je vukao za uši. Onda su još doma dobili batina od staraca jer su krali.
    A o preljubima je isto bilo riječi. Ajme,kaj su ti preci radili.... Ima tu zanimljivih priča.....
     
  17. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Nisu samo velike i slavne ličnosti pisale povijest . Povijest u velikom broju pripada malim ljudima , nekom ranjeniku na bojištu koji misli na dom , nekoj kućanici koja smišlja kako rasporediti sredstva na cijeli mjesec , lučkom radniku koji tovari sanduke sa začinima koji su netom došli sa bliskog istoka ... a njima svima je zaednička jedna stvar ... to da su bili nečiji preci .

    Pa evo , ako imate nekog pretka o kojem bi mogli napisati neku zanimljivu priču , ili samo ako želite podijeliti s nama povijesnu stranu svoje obitelji , ovo je pravo mjesto za to ... :great:
     
  18. pasion of love

    pasion of love Aktivan Član

    Ja sam imala prabaku koju su za vrijeme 2. svj. rata uhitili partizani i htjeli su je streljati,ali ju je uspio spasiti neki slučajni prolaznik :laugh: .
    Ne znam baš cijelu priču,jednom su mi je ispričali,ali si uvijek razmišljam kako je to negdje užasno izgledalo.
    Dijele te sekunde do smrti i misliš da ti je odbrojano i usoije te netko spasiti.... :up:
     
  19. Vanaleto

    Vanaleto Aktivan Član

    Mog pradjeda (otac moje babe s očeve strane) partizani su 1944. zatvorili u pod optužbom da je ustaša
    (u zatvoru u brodskoj Tvrđi), potom su ga odveli preko mosta u Bosanski Brod i tamo ga pogubili.
    Tijelo nikada nije nađeno. Koliko sam skužio babu, suđenja nije bilo...
     
  20. Nea

    Nea curica

    Ja ću cp iz ovog topica http://www.eydis.info/Tako-Su-ivjeli...tari-t1718.html :laugh:

    A ne mora nitko, pošto ja volim i prepričavati takve priče ja ću pisati :nice:

    Moj pradjed i prabaka bili su za mene posebni ljudi :nice: i koliko god bili obični ljudi i živjeli običnim život, za mene je on bio nevjerojatan. Možda u tim pričama ima i dodataka kao u svim pričama koje se prenose s koljena na koljeno usmenim putem, ali to je povijest moje obitelji i ja je obožavam takvu kakvu je čujem. Nadam se da će i moje dijete pamtiti te priče i prenjeti ih svojoj djeci da ne ostanu zaboravljene. :cocky:

    Pradjed je rođen 1870. a prabaka 1872. Bili su Ličani :cool: Vjenčali su se kad je njoj bilo 15 a njemu 17 Imali 16 komada djece od toga 3 puta blizance i jako se dobro razumjeli. :love:

    Pradjed je otišao u vojsku u 1. WW i završio u Sibiru kao zarobljenik. Zatvori su bili duboke rupe u zemlji prekrivene šibljem, a hranu su im bacali unutra kad bi se sjetili. Šiblje su mjenjali svaki tjedan a on je neprimjetno kidao grane i zabijao ih u stranice rupe i tako je jedne noći pobjegao i usput iz druge rupe spašavajući jednoga muslimana.

    Kući je putovao godinu i pol dana jer je u zemljama kroz koje je prolazio radio za hranu jer nije htio milostinju nego ju je htio zaraditi. Naučio je ruski a pošto se najviše zadržao u Njemačkoj i Austriji naučio je i njemački. Inače bio je nepismen jedino se znao potpisati pa je svaki jezik naučio slušajući. Kasnije bi ga ljudi plaćali za poslove a on je lovu ušivao u postavu kaputa i skupljao za povratak kući.

    Kada se vratio u selo s vremenom je postao neslužbeni "starješina" u svojem selu i rješavao sporove među suseljanima. I ono što me je očaralo :love: je da on nije imao pravokutni stol u svojoj kući nego okrugli jer nije želio da se itko od domaćih ili suseljana osjeća kao višak, nego jednak drugome. Moj pradjed je bio kralj Artur :love:
     

Podijelite ovu stranicu