1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Mrakana, Željezna Brda (bivši Darklands)

Rasprava u 'Prostranstva' pokrenuta od Moonhunter, 28. Listopad 2006..

Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.
  1. Moonhunter

    Moonhunter Novi Član

    Prije godinu dana:
    "Tata, tata, zašto ne skratimo put kroz ovu šumu?"
    "Zato jer je put malo dalje zaraso i polako se gubi. Uz to ona je mračna i opasna. Zato je i zovu Mrakana."

    prije 2 mjeseca
    "Kapetane, kapetane, dim iz Mrakane!! Čini se da su vulkani opet oživjeli.
    "Ovo nam nije trebalo. Opće je poznato da kada se iz tih brda počne pušiti dim da goblini počinju migrirati. Javi svim stražarnicama i stavi ljude na oprez. Zadnji put kad se dim pojaivo ih nije bilo, ali prije 35 godina su poprilično navalili na nas. Do sada su se vjerojatno namnožili."
    "Što mislite da ih tjera van iz njihovih špilja kapetane?
    "Pa, ako su vulkani stvarno aktivni, ne rigaju lavu jer nikada nema požara u šumi. Pretpostavljam da ona navire u njihove tunele i prisiljava dobar dio njih na bijeg, a kad se skrutne ih opet probiju u njoj.
    "Zašto bi itko probijao takve tunele?"
    "Neznam, i nije važno. Proslijedi obavijest, moramo biti spremni."
    "Na zapovijed"
     
  2. Mithrandir

    Mithrandir Aktivan Član

    Zoomirana karta Darklandsa:

    [​IMG]
     
  3. Moonhunter

    Moonhunter Novi Član

    Međutim oni koji znaju istinu o tom području nazivaju ovo područje Željeznim brdima i to iz 2 razloga. Prvi je zbog velike količine rudače i raznh metala kojima obiluje. Zbog neistraženosti, praznovjerja i čestih smrti onih koji su se uputili u šumu, okolne zemlje ih i ne iskorištavaju.
    Drugi razlog je zato što su sama brda vrlo čvrsta. Stara stabla imaju duboke korjene i ona učvršćuju zemlju. Zahvaljujući takvoj stabilnosti patuljci su prokopali mnoge tunele i komore u kojima obitavaju. No to nisu nikako obični patuljci.

    Oni su jedini od svoje vrste koji slijepo prate «stare načine», kako ih zovu, i štuju njihovog prvog Boga, Patuljka. Iako se ne sjećaju točno cijele priče, znaju da je njihova dužnost mrziti orke.
    Prije nekog vremena jedna je skupina orkova prošla kroz jedno obližnje selo na svom besciljnom lutanju, i jedan stariji ork pitomijeg izgleda je znatiželjnoj djeci ispričao priču.
    «Kad je svijet još bio mlad njime šetaše bogovi. I bogovima se svijet učini prazan. Tako svaki stvori sliku i priliku sebe, ali ne tako moćnu i besmrtnu, kakvi bjehu oni sami, već stvore nas, smrtnike. Naša je bila zadaća da živimo, da živimo i kroz taj život da služimo Njima. Ork je bio bog koji je stvorio nas. On je bio rudar i kovač, volio je tamu i kamen, te svjetlo svijeće. Takvi smo bili i mi u zoru svijeta, najbolji i najveći rudari i kovaći. Puno bolji nego danas, puno bolji nego patuljci. Samo naše tajne su izgubljene, jer mi prokockasmo našeg boga. Ork bijaše ponosan i snažan bog. Tukao je svojim čekićem danonoćno, kako po metalu ili kamenu, tako i po svojemu najboljem prijatelju i pobratimu, Patuljku. Patuljak i Ork su bili nerazdvojni. Patuljak je živio u šumama, i uzimao je oblik golemog medvjeda. Često su on i Ork imali razmirice oko metala i drveta, kamena i vode.
    Nikad se taj „rat“ nije smirivao, no oni su i dalje bili braća. Jednog dana Patuljak osjeti tugu svojih ljudi. Oni su imali sunce, imali su magiju, ali ne jaku kao vilenjaci, znali su plivati, ali ne brzo kao ribe, mogli su oblikovati kamen i metal, ali ni približno kao orci. Tada u njegovo srce, koje do tada bješe čisto i dobro, uđe zavist. S njom je došla i pohlepa, a na kraju i mržnja. Patuljak tada zamrzi Orka, i odluči mu napakostiti, ali tako da poslije toga ne bude oporavka. Patuljak izazvaše Orka, i pri tom imaše on podao plan. Ork prihvati dvoboje, jer mišljaše da mu je Patuljak još uvijek prijatelj. To bijaše njegova greška, a naša bijaše ta što nas je obuzela lakovjernost i kada nas je naš Bog najviše trebao, mi nismo bili dovoljno jaki. Mi nismo bili brzi i mi nismo bili mudri. Patuljci uđoše u naše nastambe i nemilosrdno pobiše sve što im je dopalo ruku. Ponos orkova bijaše slomljen. Naši domovi i način života bijahu uništeni, a mi bijasmo protjerani iz podzemlja. Bijasmo protjerani u šume, tu gdje prije življahu patuljci. Bijasmo protjerani iz rudnika, bijasmo protjerani iz kamena. I od onda lutamo zemljom živeći slično patuljcima prije nas, dok oni sada obrađuju kamen i metale, premda ni približno tako dobro kao mi.»

    Naravno mnogi su ga smatrali samo starim sanjarom koji je prestar za išta drugo osim za pričanje. No nakon što je njihova skupina ušla u šumu, više se za nju nikada nije čulo što je bilo čudno jer je u njoj bilo mladih i jakih koji su mogli izaći na kraj s divljim zvjerima.. Međutim to je primjetio jedino kovač kojem su slučajno dali nešto manji iznos od onog koji je zatražio.
     
  4. Moonhunter

    Moonhunter Novi Član

    Ovi patuljci su fanatični sljedbenici starog Patuljka. Nakon pobjede nad orcima naselili su tamne tunele i rijetko kada ih napuštaju, kako se nijedan ork nebi vratio u njih. Premda su mrzili tamu i neprozračenost, ni u snu nebi napustili svoje položaje. Zbog veće izoliranosti od ostatka svijeta, nego što je slučaj kod ostalih patuljaka, nikada nisu imali poticaj da se vrate na površinu i upoznaju druge rase. Živjevši tako stoljećima ispod tvrde zemlje postali su vrlo dukčiji od patuljaka koji su poznati u ostatku svijeta. Mrzovoljni i kivni na ostale rase, zapostavili su sve osim svog jezika i malo njih još uvijek priča zajednički jezik koji se prenosio s koljena na koljeno i pretvorio u neku poluvarijantu današnjeg. Njihova koža je zbog teške tame postala bolesno bijela. Toliko bijela da biste ih u mračnoj prostoriji zamijenili za duhove.

    Česte su bolesti artritisa i manjka željeza. Zato što rijetko izlaze na površinu većinu ishrane čine gljive, lišajevi i crvi koji se nalaze pod zemljom. Najčešće izlaze na površinu kako bi sijekli drva za podzemne peći u kojima kuju metal za oružje, oklope i nešto manje za ostale potrepštine.
    Jedan od rijetkih napredaka koji su postigli je rukovanje lukom. Naime povremeno kada izlaze na površinu napadaju ih divlje zvijeri. Kako je hrana ispod zemlje siromašna njihova trupla su odvukli u podzemlje i proždrali. Budući da sjekirama teško uloviti životinju, a malo njih se odvaživalo napasti patuljke, morali su naučiti gađati lukovima (prekratki su za koplja).

    Tako danas kada izlaze na površinu da nabave drva, sa sobom također vode patuljke-lovce koji ih štite i pribavljaju hranu. Osim tada, rijetko kad im je dozvoljeno otići na površinu, čak i kada vlada glad. Međutim rado se otpućuju u pohode na bilo koga tko se usudi prolaziti Mrakanom te i oni čine dodatak prehrani. Radi li se o ljudima, orcima, gnomovima, nekom ili nečem drugom, nije važno.
    Iako žive u labavo povezanoj zajednici, svi slušaju s poštovanjem njihove svćenike koji i dalje komuniciraju (ili barem tako tvrde) s Patuljkom. Oni proglašavaju rat i zaključuju mir, određuju smije li se izaći na površinu ili ne, suci su u nesuglasicama i sporovima. Jedna od najvećih zagonetki njihove moći jest kako uspijevaju doznati kada neki stranac prolazi kroz njihovu zemlju, budući da nemaju izvidnika na površini. Još k tome moram naglasiti da nikada nisu pogriješili u tome.



    Ovi patuljci žive za posljednji križarski pohod na orke, na koji je Patuljak obećao da će ih voditi jednom kad budu dovoljno jaki, i njihovo istrebljenje. Međutim godine su prolazile, a njihova snaga nije znatno napredovala. Kada su zauzeli rudnike, slijedila ih je jedna skupina lutajućih goblina koji su naselili jedan udaljeni dio i tamo se počeli množiti. Nije bilo dugo prije nego što su ih patuljci otkrili. Međutim ovaj put njihovi neprijatelji su bili spremni i dočekali ih. Premda brojčano značajno nadjačani, goblini su dobro znali kako se boriti u tunelima i uspjeli su se održati tamo.

    Iako su se nakon nekog vremena prilagodili podzemlju, nisu se mogli mjeriti s goblinima kojima je podzemlje bilo urođeni dom. Dodatno ih je mučila loša prehrana na koju se još uvijek nisu naviknuli, kao ni na zrak koji je lošiji nego na površini. I tako, premda su uvijek držali većinu rudnika, nikada nisu potpuno istjerali gobline. Imali su mnogo pohoda na njih, no uspjeh je bio samo polovičan. Često bi ih djelomično potisnuli i neki bi napustili podzemlje. Međutim kasnije bi manjim napadima goblini povratili teritorij, a njihova prilagođenost im je omogućavala brži oporavak o patuljaka.

    Često su postavljali zamke jedni drugima, a većina njih je ukljućivala urušavanje tunela. Malo po malo, usprkost tvrdoći tih brda, jedan tunel se do kraja urušio otkrivši mračnu šumu iznad. Shvativši da se neće moći još dugo ovako, obadvije rase su počele pripreme za promjene. Brda neće još dugo izdržati ovakvo iskorištavanje. Zemlja je puna rupa i šupljina te bi se mogla urušiti poput tijela bez kostiju.

    Nakon ovoga, znali su, netko će rudnike napustiti zauvijek, a ti će vjerojatno izumrijeti na površini. Patuljci su otvorili sve svoje peći i kovačnice, a dim koji odlazi zrak vidi se u svim mjestima koja okružuju Mrakanu.
    Došlo je vrijeme za posljednji obračun. Bilo za bolje ili lošje, svećenici su svi skupa zazvali Patuljkovu moć, smatrajući kako je kolaps brda znak da je jnihovo vrijeme čekanja prošlo. Zamolili su ga da ih odvede u konačnu pobjedu kako bi dokazali svoju moć, a nakon toga da ih povede u križarski rat za orcima kako bi napokon ispunili svoju svrhu. Oklopi i oružja iskovani za ovu prigodu bili su rađeni točno po mjeri svakog ratnika kako bi bili što bolje iskorišteni i ono malo magije što im je ostalo iskorišteno je za njihovo posvećivanje. Bitka se bliži.
     
Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.

Podijelite ovu stranicu