1. Dobrodošli na Eydis - zajednicu fanova fantastike, sci-fi, igara i umjetnosti. Pridruži nam se!
    Sakrij obavijest
  2. Spletke, postanja, drama, smijeh! Tko će biti najbolji čuvar Ravni? Možda baš ti Gost. Prijavi se. Želim biti čuvar ravni!
    Sakrij obavijest

Malori

Rasprava u 'Prostranstva' pokrenuta od Belmorn, 22. Listopad 2006..

Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.
  1. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Malori Otoci


    Glavni grad: Malorov
    Populacija: ?k (85% malori, 10% ljudi, 5% ostali)
    Izvoz: Alkoholna pića, egzotično voće, umjetnine, nakit
    Jezici: Common, Ignan, Aquan

    Prije 50-ak godina, hrabri su ljudi Carske mornarice odlučili otputovati na daleki jug. Sa tri opremljena jedrenjaka otisnuli su se na putovanju prema, onome što su očekivali, Južnom Ledenjaku. Nemalo su se iznenadili kada su naišli na Kipuće more i tropske Malori otoke.
    Narod otoka je bio još više iznenađen dolaskom Carske mornarice jer nisu očekivali da ima još kopna iza nepreglednog mora.
    Malori, kako su se zvali, su bili neobično slični ljudima uz nekoliko iznimaka. Tamnije kože i narančastih očiju, uvijek toplo obučeni u vunene halje unatoč velikim temperaturama.
    Ljudi Carske mornarice su ostali nekoliko godina na toplim Malori otocima i učili jezik i kulturu malora. Visoki svećenik, vrhovni Vladar Otoka nije bio sretan dolaskom stranaca jer se bojao da će kontakt s ljudima uništiti njihovu kulturu i vjeru. To se, na neki način i dogodilo jer su malori postali saveznici Carstva. Naučili su graditi velike brodove i koristili ih za putovanje do Carstva. Također su shvatili vrijednost novca i zlata te pravila trgovine.
    Počeli su masovno izvoziti i prodavati voće i ribu u svim lukama Carstva. Oni spretniji su se brzo obogatili i osnovali mala trgovačka carstva.
    Na kraju je pohlepa sustigla i Vladara Otoka, te se pomirio s situacijom. Kroz tih 50 godina otočje Malori je doživjelo transformaciju iz zajednica seljaka u pravo trgovačko carstvo.
    No, narod nije izgubio svoju vjeru. Ljudi i dalje štuju Malora, boga vatre i vulkana, koji je u svađi s bratom Oceanom stvorio otoke i sve što je na njima.

    Otoci se nalaze na samom jugu planete, ali je tamo prevladava tropska klima. Razlog tome je blizina nekoliko aktivnih vulkana koji su i stvorili ove plodne otoke. Postoji i nekoliko podvodnih vulkana koji povremeno stvaraju probleme i puno pare.
    Obala je uglavnom negostoljubiva i oštra, puna visokih, crnih stijena koje izviruju iz mora. Ponegdje su stijene zamjenjene lijepim pješčanim plažama.
    Otoci su bogati vegetacijom koju čine razne tropske biljke. Oborine padaju obilno dva puta na godinu. To je razdoblje poznato kao Vrijeme gnjeva i tokom tih par dana nitko ne izlazi iz kuća. Te oborine se smatraju kaznom zlog boga Oceana.
    Ljudi koji žive na otocima su tamnije puti i svjetlijih očiju, obično narančasto-žute boje. Maksimalno su iskoristili tlo i bave se poljoprivredom i stočarstvom.
    Tek su prije 50 godina otočani otkrili pravu moć putovanja i trgovine. Prije toga su koristili ogromne splavi za povremeno putovanje između otoka, ali su kroz posljednjih 50-ak godina prisvojili klasični dizajn pomorskih plovila.

    PROIZVODNJA
    Na plodnom tlu otoka se uzgajaju naranče, banane i sve ostalo što uspjeva u toploj klimi.
    U suradnji s ljudskim Carstvom, malori su otkrili moć metala u zemljoradnji. Prije toga su koristili kamene ili drvene plugove i ostale alate. U nekim se regijama ta zastarjela oruđa još i danas koriste.
    Najpoznatija biljka otoka je plava jagoda, koje raste samo na otocima.
    Malori su poznati ribari iako ne jedu ribu zbog vjerskih ovjerenja. Svu ribu koju ulove smjesta izvoze u daleke zemlje.
    Trgovanje je posebni užitak malorima. Svoje resurse najčešće mjenjaju za metale, pošto nemaju svoje rudnike.

    ŽIVOT I DRUŠTVO
    Malori žive u materijalnom društvu. Cijene novac i bogatstvo, te su užasno škrti. Zlatni nakit je znak statusa i njega nose samo imućni malori ili svećenici Malora.
    Društvena podjela je jednostavna i stroga. Radničku klasu čine svi poljodjelci, stočari, umjetnici i obrtnici. Trgovci su cijenjeni članovi gornje društvene klase, dok su na samom vrhu Malorovi svećenici. Ljudi iz niših klasa se ne smiju mješati s trgovcima.
    Malori vole nositi odjeću toplijih boja jer se tako osjećaju bliže svom bogu. Pošto su otoci bogati ovcama i ljamama, malori većinom nose tople vunene tkanine.
    Kod malora ne postoji izraz "bratstvo i jedinstvo". Oni vjeruju u natjecanje između braće. Ako se slučajno rode blizanci, mlađeg bace u more, a stariji postaje svećenik.

    VLADA I POLITIKA
    Vladar Otoka je visoki svećenik Malora. On je vrhovni autoritet u svim pitanjima iako ima ministre za razna područja.
    Nakon što Vladar otoka umre, sazove se vijeće ministara koji moraju među sobom izabrati novog Vladara. Nakon što ga izaberu, Vladar može birati novo vijeće ministara ili ostaviti ono koje ga je izabralo.
    Ministri su savjetnici i izvršitelji dužnosti. Odgovaraju isključivo vladaru.

    VLADAJUĆE ORGANIZACIJE
    Malorovi svećenici- su nositelji vjere. Od davnih vremena slave svoga gospodara i stvoritelja Malora. Najmoćniji je Malorov svećenik sam Vladar, a i ministri se biraju iz njihovih redova, tako da je ovo moćna i prestižna skupina. Svi pripadnici reda su stariji brat od dvojice blizanaca.
    Vijeće ministara- nosi vlast dok se ne izabere novi Vrhovni Vladar.
    Mala trgovačka carstva- pošto se prije 50 godina ekonomija znatno promjenila, mali su trgovci i obrtnici procvjetali. Neki su se odlučili ujediniti i time stvorili mala trgovačka carstva. Takve se organizacije koncentriraju na proizvodnju i prodaju jednog specifičnog proizvoda, bilo da su to sedla ili cipele.

    RELIGIJA
    Svećenici kažu da su u davna vremena dvojica braće blizanaca, jedan rođen iz plamena a drugi iz vode, bili u velikoj svađi. Nije poznat uzrok te svađe, ali se bogovi još i danas mrze. Nakon što je Ocean, mlađi od dvojice, prekrio svijet vodom, njegov je brat Malor u bijesu učinio vulkanske otoke. Dok je Ocean ispunjavao Kipuće more ribom, Malor je radio malore, svoj izabrani narod. Malor ih je učinio gospodarima zemlje i stoke te ih pustio da žive na otocima. U njegovo ime sada zbori visoki svećenik koji je Vladar Otoka.

    VEĆA NASELJA
    Malorov- Glavni grad otočja je nastao prije 1500 godina kada se dašnji Vrhovni Vladar odlučio smjestiti podno Vulkana Stvaranja kako bi bio bliže božjoj mudrosti. Uskoro su mu se pridružili i ostali svećenici kao i mnogi vjernici. Gdje idu vjernici, prate njihove obitelji i živad, pa se naselje brzo proširilo i postalo najveći grad na otocima.


    Mračna strana Malori otoka

    PAKT S CARSTVOM
    Nitko zapravo ne zna pravi dogovor Carstva s Vladarom Otoka.
    Jedne su večeri dvojica pregovarača došla u njegove odaje. Jedan je nosio uniformu Carske mornarice a drugi bio u jednostavnoj ljubičastoj halji.
    Nitko osim tadašnjeg Vladara nezna što se točno dogovorilo, ali od tada carstvo uzima ozbiljan postotak (porez na "saveznike") od svake trgovine koju malori ostvare.

    GUSARI
    Siromašniji su zemljoradnici zbog porasta poreza bili prisiljeni prodati zemlju i okrenuti se piratstvu. Rijetki su u tome uspjeli, ali oni koji jesu, sada tjeraju strah u kosti trgovcima Kipućeg mora. Kradu i ubijaju, ostavljajući za sobom goruća jedra i uplakane udovice.

    ODNOSI S VODENIM BIĆIMA
    Zbog svojih vjerskih uvjerenja, malori mrze sve vodozemce. Njihova ih vjera uči da su bića mora djeca boga Oceana koji je smrtni neprijatelj njihova stvoritelja.

    BRATSKI ODNOSI
    Malori su prenjeli epski sukob između dvojice bogova u svoje domove. Mala djeca se uče bratskom natjecanju i mržnji. Stariji brat se obično favorizira dok se mlađi sin obično kažnjava. Takav odnos prema djeci čini razmirice među braćom još gorima. Također, ako se rode blizanci, obitelj će mlađeg baciti u more da ga progutaju valovi, dok će starijeg zarediti.
    Ta pravila u ponašanju se odnose samo na mušku djecu.

    IZGUBLJENA KULTURA
    U posljednjih 50 godina malori su zapostavili mnogo svojih običaja kako bi bili sličniji zemljama Carstva. Djevojke više ne hodaju u toplessu, većina kuća ima namještaj i uklonjeni su neki praznici. Takoćer, mrtvi se sada rijetko bacaju u vulkan svom praocu, nego se umjesto toga zakapaju, po običaju zemalja s sjevera.


    Malor
    Malor je bog vulkana, vatre i svih kopnenih bića. Predstavlja se kao bog stvoritelj malora i svih kopnenih bića. Prema legendi, živi u Vulkanu Stvaranja, mjestu odakle je sve počelo. Malor cijeni darove svojih podanika koji se slijevaju u usta njegova vulkana.
    Iako je dobar i milostiv, nema strpljenja za morska bića, koja prezire jer su djeca njegova brata Oceana. Zbog svog odnosa s mlađim bratom, njegovi svećenici uvjeravajunarod da su sva mlađa muška djeca u srodstvu s nekakvom Oceanom, te ih se stoga prezire.
    Njegove su domene: Animal, Earth, Fire, Plant i Protection.
     
  2. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    [​IMG]
    Jedan prosječni malori trgovac koji trguje u zemljama Carstva.

    [​IMG]
    Link na skicu Malorova, glavnog grada Malori otoka

    MALORI
    Poznati po cijelom Carstvu kao izvrsni trgovci i zemljoradnici. Malori su također zapamćeni i po svojoj mržnji prema vodozemcima zbog svoje vjere.

    Personality: Malori su pohlepni, škrti i arogantni, ali po potrebi užasno uljudni. Međusobno su kompetitivni,ali u društvu stranaca ili potencijalnih mušterija sve to pada u vodu i postaju umiljati i dobroćudni. Malori su odgojeni u religioznom društvu koje prezire sve vodozemce.
    Physical Description: Otprilike ljudske visine i težine, jedino što malore čini drugačijima od ljudi je boja njihove kose i kože. Imaju bakreno-crnu kožu i narančaste oči. Muškarci briju kosu s glave i obično puštaju duge brkove.
    Relations: Pošto su svježe integrirani, malori nisu razvili posebna prijateljstva s ostalim rasama. Iako su sa svima u više-manje dobrim poslovnim odnosima, i dalje se najviše druže s ljudima.
    Alignment: Malori uglavnom poštuju zakone, ali su rijetko uistinu dobri.
    Malori Lands: Malori nastanjuju vulkanske otoke na dnu svijeta. Preferiraju toplije krajeve i obično grade kuće u dolinama.
    Religion: Malor se štuje kao jedini i pravi bog stvoritelj malora i svih ostalih površinskih bića. Malorivi svećenici poučavaju svoj narod bratskoj mržnji kao i preziru prema vodozemcima.
    Language: Malori su izvorno pričali Ignan, jezik vatre, ali su brzo pokupili uobičajeni jezik ostalih naroda. Neki su čak naučili Aquan, jezik omraženih stvorenja iz mora.
    Names: Malori daju imena svojoj djeci ovisno o uvjetima rođenja. Prvi sin će vjerjatno imati Mal- kao dio imena, dok će iduće dijete biti vjerojatno nazvano Oce- po bogu Oceanu. Ženska i muška imena se ne razlikuju.
    Adventures: Malori će rijetko napustiti svoje otoke zbog avantura, osim ako nije većiki profit u pitanju. Također, mlađi sinovi odlaze u pustolovine kako bi pobjegli od ružne svakodnevice i skovali svoju sreću.

    MALORI RACIAL TRAITS

    * Medium-size: As Medium-size creatures, malori have no special bonuses or penalties due to their size.
    * Malori base speed is 30 feet.
    * +2 racial bonus on Bluff and Diplomacy: Malori are famous for their sweet talking.
    * +1 on attack rolls against creatures of the water subtype, including extraplanar creatures from the Elemental Plane of Water.
    * -2 penalty on all saving throws against spells, spell-like abilities, and supernatural abilities with the water or cold subtype or used by creatures of the water or cold subtype, including extraplanar creatures from the Elemental Plane of Water.
    * +1 racial bonus on sawing throws against fire spells and effects. This bonus increases by +1 for every five class levels the malori attains.
    * Automatic Languages: Common and Ignan.


    Komentar: Iako su malori ovdje obrađeni kao 3.5 DnD rasa, slobodno ih prilagodite nekom drugom RPG sistemu.
     
  3. Mithrandir

    Mithrandir Aktivan Član

    Reche mi Belmorn da moram objasniti o cemu se radi..

    Naime, carska ekspedicija je krenula na jug sa zeljom da osvoji pol i istrazi zamrznute zemlje.

    "Glupost. Gledao sam zvijezde prije nego su njihovi djedovi sisali. Nemoguće da smo imalo skrenuli s kursa, ne s mojim znanjem i mojim pomagalima za navigiranje. U šezdeset i tri godine otkad sam ih dovršio nije bilo niti jedne primjedbe na njihovu ispravnost, osim nekoliko maloumnika koji nisu mogli shvatiti kako se koriste. Recite posadi da radi svoj posao. Ukoliko me više ne trebate, povući ću se u svoju kabinu."
    "Kapetane, sumnjiv mi je taj šiljatouhi. Ne želi priznati svoju grešku."
    "I ja vjerujem da ne bi priznao grešku, bar ne pred nama, ali siguran sam da nije pogriješio. Plovio je s mojim pokojnim ocem godinama i o njemu sam čuo samo dobro."
    "Ali kapetane, posada postaje sumnjičava. Plovimo danima i ne zahlađuje, a dobro znate da je ovoliko na sjeveru zaleđeno, kao i na nekim južnijim otocima."
    "Znam. I ne mogu to objasniti, bar ne još. Siguran sam da će nam se rješenje uskoro ukazati."
    "Nadam se. Laku noć, kapetane."
    ----
    ----
    Kapetana je probudio udarac u glavu. Otvorio je oči i shvatio da je na podu. Kabina se još trenutak tresla. Izvana se čula vika.
    "Vaatraa!"
    Istrčao je van. "Što se događa?!"
    "Vatra, kapetane, napad! Dim oko broda!"
    "Smirite se, pobogu! Zar ste već toliko pijani da ne vidite da se brod smirio, a oko nas nikoga?" Vilenjakove halje su zalepršale dok je žustro kretao na drugu stranu broda. "Stvari su baš onako kako već dva dana pretpostavljam", govorio je kapetanu preko svih prisutnih. "Dim o kojem posada viče nije dim nego para", objašnjavao je prelazeći prstima preko željezne ploče. "Kondenzirala se na hladnijim površinama poput zimskog daha na staklu, a otprilike je i iste razine opasnosti. Radi se samo o vodi u zraku, kao kad se kuha čaj ili juha. Naravno, posada je odmah mislila da se brod nekim čudom zapalio odozdo i sa svih strana te da ćemo izgorjeti. Njušite li možda zapaljeno drvo?"
    "A otkuda para iz mora?"
    "Dolazio sam do toga." Kratka pauza između rečenica bila je sasvim dovoljna da još jednom podsjeti sve prisutne kako ne voli kad ga prekidaju. "Ova situacija ide u prilog onome što već dva dana pretpostavljam. Osim ako je upravo sad netko pod vodom bacio kakvu vatrenu magiju - u što doista sumnjam - upravo smo prešli preko aktivnog podvodnog vulkana. Lava je naglo zagrijala vodu, a mi smo imali sreće biti ovdje baš u trenu kad je taj veliki mjehur došao do površine. Ukoliko se ovdje nalazi više takvih vulkana, oni su uzrok tople morske struje i klime suprotne od one koju bismo inače očekivali ovako daleko na jugu. Molim vas, vratite se svi svojim poslovima i ne paničarite ukoliko se ovako nešto ponovi. A ako dečko na jarbolu već nije primjetio, na horizontu je kopno."
    "Dečko? Dečko?! Imam trideset i.. Što? Je li..? KOOOPNOO!"
     
  4. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Ponovno ga je probudila ona ista glavobolja. Brat Malorad mu je dao ljekovito bilje koje bi trebalo umanjiti bol, ali ga on nije uzimao. Droga ga je omamljivala, a on je volio imati bistar um. Protrljao je oči i izišao iz kreveta. Pod je bio hladan i on je odšetao prema prozoru. Sunce još nije izašlo, ali se pred njim jasno vidio grad. Baklje su osvjetljavale ulice kroz koje su prolazile kočije i poneka skitnica. Većina je spavala. U daljini je vidio nalet dima kako izbija iz mora. To ga je umirilo. Znao je da Malor kažnjava svog mlađeg brata Oceana.
    Naslonio se na ogradu i duboko udahnuo svježi morski zrak. Tad ga je preuzeo sljedeći nalet boli. Ovaj put ga nije boljela samo glava, već i cijelo tijelo. Zgrčio se od muke i primio ogradu čvršće, jer se bojao da će pasti. Zatreperilo mu je pred očima i osjećao je kako mu tijelo gubi kontrolu.
    ...
    Vidio je kuću na vodi, kako ju tjeraju valovi i vjetar. Kuća nije imala krov, već terasu na kojoj je bilo bića slična malorima, ali svjetlije kože. Neki su bili u dronjcima, drugi u sjajnim uniformama koje su odbijale svjetlost. Jedan od njih mu se posebno privukao pažnju. Bio je duplo mršaviji od svih ostalih, ali i elegantniji. Imao je dugu kosu i nakošene oči, te neobično oštre crte lica. Te kose oči su se okrenule, i pogledale točno u njega.
    ...
    Kad se probudio, nije bio na svom krevetu. Nad njim je sjedio brat Malorad i mijenjao obloge. Kad je vidio da su mu se oči otvorile, nagnuo se i počeo užurbano pričati: «Što se zbilo? Našli smo vas na podu u nesvjestici. U sobi je bilo toliko vruće da smo vas morali iznijeti. Sve su se svijeće stopile i voda je iskuhala. Bilo je nevjerojatno! Mi smo se preznojili čim smo ušli, ali vi ste ostali hladni kao kamen. Bojao sam se da smo vas izgubili... ali drago mi je da vam je sada bolje.» Malorad je bio jednostavna i iskrena osoba koja je voljela svog Vladara Otoka. Napravio je grimasu, onu koju radi kad oklijeva i mucajući prozborio: «...još nešto, gospodaru. Izviđači su vidjeli nešto neobično na moru. Prvo smo mislili da su morska stvorenja, ali je glavni izvidnik, znate onaj visoki, rekao da to nisu morska stvorenja jer putuju na vodi, ne u njoj. Doputovali su u velikoj kutiji, nalik na splav, ali puno većoj. Tražili su vas!»
    Vladar se naglo uspravio na krevetu. «Uvedite ih smjesta!» reče slugi koji je stajao kraj vrata.
    Kako neobično da sam upravo to sanjao. Malor me blagoslovio, tko zna čemu ovo vodi...
     
  5. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Dok su ova dva prijašnja posta svojevrsni uvod u svijet malora, a ujedno i opis njihovog upoznavanja s ostatkom svijeta (namjerno su izostavljeni neki "bitni" trenuci), donosim vam jednu priču o čovjeku s dna društvene ljestvice malorskog društva. Nadam se da će razveseliti ono dvoje ljudi koji to čitaju.
    Također želim napomenuti da je ova priča za razliku ove dvije prijašnje imati završetak i rasplet. Također ću pokušati ovjasniti vizije koje je imao tadašnji Vladar otoka. Evo, pa čitajte...

    Oceton je rođen kao drugi sin drugog sina. To ga je pri samom rođenju označilo kao gubitnika. Na Malori otocima drugi sin se mrzi, a drugi sin drugog sina se ne podnosi. Svećenici su mu na lijevi obraz žigosali dva morska vala. Sve je to bio dio religije njegovog naroda. Njihov bog i njegov mlađi brat su bili u svađi još od nastanka svijeta i to se odrazilo na puk. Narod je vjerovao da je Malorov mlađi brat odgovoran za sve zlo što im se događalo, pa su naravno i sva malorska braća bila odgovorna.
    Ocetonov otac je bio vlasnik neuspješnog obrta i trgovine cipelama i sve je nade polagao u svog starijeg sina koji je upravljao većinom posla. Jednom mjesečno bi napunili brod cipelama i otplovili na sjever. Malori nisu voljeli brodove ni more, ali su voljeli zlato, a zlata je bilo u izobilju na sjeveru.
    Kao dječaka, Ocetona su često tukli i kažnjavali, većinom za stvari za koje on nije bio kriv. Mrzio je ostalu djecu što su mu se smijali dok su ga učitelji tukli. Jednom je jedan malac bacio jaje nekoj ženi na glavu i optužio Ocetona. Iako su to i drugi ljudi vidjeli, nije ih smetalo što je ta ista žena slomila batinu na njegovim leđima.
    Oceton je trpio razna omalovažavanja tokom svoje mladosti, ali nikad nije klonuo duhom. Sanjao je o danu kad će otploviti na sjever, gdje ga ljudi neće ružno gledati i gdje će biti prihvaćen kao jednak član društva. Kad je navršio osamnaestu, skupio je hrabrosti i sakrio se na jedan brod kao slijepi putnik. Skrivao se u potpalublju i krao namirnice od posade.
    Kad se iskrcao očekivao je da će se sve promjeniti na bolje, ali nije imao sreće. Nitko ga nije htio zaposliti jer je bio sitne građe i nije bio osobito vješt u nekom zanatu.
    Gladan i jadan, opet je počeo krasti hranu s brodova, pa odjeću s štandova, pa zlato iz novčarki. Postao je vješt u svom novom poslu. Nekoliko tjedana kasnije prišao mu je bucmasti muškarac u lijepom plavom odijelu. Na na njegovu remenu se mogao vidjeti grb s galebom u letu. Ispod crnih brčića nazirao se osmjeh. «Moje ime je Ante», reče uz naklon.
    Primio je Ocetona za rame i odvukao u stranu, dalje od svjetine. «Promatrali smo te proteklih tjedan dana i zadovoljni smo napredkom koji si pokazao. Želimo te pozvati u našu malu organizaciju.»
    Oceton je odmah shvatio da je riječ o Cehu lopova, ali je isto tako znao da će ga ubiti ako ne pristane. «U redu, što trebam učiniti?» reče drhtavim glasom.
    «Znaš, mi moramo provesti inicijaciju svih članova. Nešto kao test sposobnosti.» Ante ga pogleda u oči. «Uzmi ovaj ključ. Njime ćeš otvoriti vrata kuće koju ću ti pokazati. Unutra je jedna slika koju trebaš uzeti. Test je lagan. Sve što trebaš učiniti je ne probuditi vlasnika.»
    Oceton spremi ključ u džep od hlača i stisne ga čvrsto. Nikad prije nije upao nekome u kuću. U isto vrijeme je bio uzbuđen i nervozan.
     
  6. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Oceton 2

    U ova tri tjedna što ih je proveo u ovom stranom gradu se nije najeo kao tog podneva. Ante je bio ljubazan domaćin. Zapravo, Ante je bio jedina ljubazna osoba koju je Oceton poznavao. Proveo ga je po gradu i pokazao mu kuću koju treba opljačkati, a onda ga odveo u jednu simpatičnu krčmu uz more. «Moji zaposlenici neće biti gladni» rekao mu je novi šef dok su naručivali.
    Nakon što je pojeo, Ante se ispričao i otišao dalje svojim poslom. Ostatak dana Oceton je proveo u šetnji razmišljajući o svom poslu te večeri.
    Kad je napokon pao mrak, krenuo je prema kući u koju je trebao upasti. Čekao je u uličici dok su ljudi lagano išli svojim kućama i jedan za drugim gasili svoje svjetiljke. Kad se napokon i u toj kući ugasilo svjetlo, Ocetonovo je srce malo brže zakucalo. Uskoro ulazim, pomisli.
    Čekao je još sat vremena, da bude siguran kako svi unutra spavaju, pa se tiho uputio prema vratima. Posljednji put je pogledao preko ramena i tiho gurnuo ključ u bravu. Vrata su se otvorila bez problema.
    Unutra ga je čekalo iznenađenje. Kuća je bila potpuno prazna izuzev jedne stolice i stola ispred nje. Ocetonu je zastao dah. U mraku je vidio samo siluetu žene koja je sjedila za stolom, ali su njene oči jasno vidjele njega. «Uđi i zatvori vrata za sobom» rekla je autorativnim glasom, kao da je navikla na zapovjedanje.
    Oceton ju je unatoč strahu poslušao. Kad je zatvorio vrata, žena je upalila svjetiljku i napokon ju je mogao jasno vidjeti. Djevojka nije mogla imati više od 25 godina, prekrasnih crne očiju i kratke plave kose. Na sebi je imala prekrasnu haljinu zlavne boje koja je otkrivala dekolte.
    «Tko ste...» počeo je Oceton, ali ga je žena prekinula u riječi. «Dosta! Ja ovdje postavljam pitanja.» rekla je suhim i hrapavim glasom. «Skini se.»
     
  7. Mithrandir

    Mithrandir Aktivan Član

    Zoomirana karta Malori otocja:

    [​IMG]
     
  8. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Oceton 3

    Ante je žurio uličicom. Ostavio je onog naivnog momka u krčmi i požurio prema kući. Unutra ga je čekala starija gospođa koja ga je unajmila. Bila je odvratno debela i ružna, nagurana u neku otrcanu haljinu koja je možda bila lijepa prije 40 godina, baš kao i žena koja ju je nosila.
    Vještica je sjedila sama u sobi za stolim koji je imao samo jednu stolicu. Njeno široko dupe se jedva naguralo između rukohvata.
    «Hoće li doći?» pitala ga je hrapavim glasom. «Platila sam ti puno novca da ga namamiš ovdje. Znaš da mora doći svojevoljno, inače čarolija neće imati utjecaja!»
    Ante je gledao u pod. Njegov život je bio igra laganja. Lagao je svima, a najviše sebi. Nije bio uspješan ni bogat, a kamoli glava Ceha lopova. Tu laž je volio koristiti kad se upoznavao sa naivnim strancima sumnjive prošlosti. Znao je kakve stvari njih zadivljuju.
    «Bez brige, doći će.» rekao je samopouzdano, prisilivši se pogledati je u oči. «Držim ga u šaci.»
    «Dobro, a sad zašmiri i pomisli na najljepšu ženu koju si vidio.»
    Ante je zatvorio oči i pomislio na onu djevojku iz mesnice. Njena kratka plava kosa je gotovo uvijek bila zaprljana, ali to nikad nije umanjilo ljepotu njenih dubokih crnih očiju. Svaki put mu se nasmiješila kad je prolazila pokraj njega, iako on nije baš izgledao kao netko tko bi se njoj svidio. Bio je stariji od nje barem deset godina i k tome još i debeli lažov. Ali ipak...
    Kad je otvorio oči vidio ju je ispred sebe. Bila je to ista ona djevojka iz mesnice, ali čista i u zlatnoj haljini. Bio je zaprepašten. Nije mu ništa bilo jasno dok nije prozborila, sad već prepoznatljivim hrapavim glasom. «Što gledaš? Gubi se van, novac ćeš dobiti ako balavac dođe. Ako ga ne vidim večeras, platit ćeš to svojim životom!»
    Ante je istrčao ne osvrčući se.
     
  9. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Oceton 4

    Malorad je sjedio za stolom i čitao, kad ga je odjednom uhvatila glavobolja. Već se navikao na njih u proteklih mjesec dana. Slične je glavobolje imao i njegov učitelj, tadašnji Vladar Otoka. Kad je on napokon umro od starosti, Vijeće ministara je izabralo Malorada za novog Vladara otoka. To je bilo prije više od 40 godina...
    Znao je značenje glavobolje. Imao je iste simptome kao i njegov prethodnik. Isijavao je užasnu toplinu, toliko vruću, da je topio svijeće oko sebe. Imao je česte noćne more, sanjao je brodove koji dolaze, napadaju i ubijaju ribare, trgovce, žene i djecu.
    Odjednom, mrak.
    ...
    Kroz maglu je vidio ženu i muškarca u ljubavnom zanosu. Ona je u isto vrijeme bila i lijepa i odvratna, čas krasotica, čas vještica. Ispod nje je bio mladi malorac, sudeći prema ožiljcima na licu, dvo-drugi sin.
    Bili su na palubi ogromnog, praznog broda koji je kretao prema otocima. To je bio isti onaj brod iz njegovih mora. Čim su se usidrili, žena je rodila. Oko nje su se odjednom skupila čudovišta kako bi joj uzela dijete i dignula iznad glave. Bili su kao deformirani ljudi s rogovima, omotani u prljave halje. Dijete je bilo sluzavo i imalo je škrge, znak velikog zla.
    ...
    Malorad se trgnuo iz transa. Znao je da su ovakve vizije bile više od sna, više čak i od jave. Njegov mu je bog dao znak, i dovoljno vremena da spriječi katastrofu. To dijete će donjeti sigurnu smrt svim malorima, osim ako ga netko ne zaustavi na vrijeme.

    Za one koji baš nisu pratili...
    Ovo je zadnje poglavlje koje nas uvodi u jednu širu priču koju razvijam s Mithrandirom.
    Dakle, Ocetonova sudbina je zabetonirana njegovim odnosom s vješticom (ali preživi). Ona će vjerojatno roditi dijete s škrgama, žto znači propast za svijet malora. Zašto je odlučila učiniti tako nešto (ako je to uopće njen cilj) nije poznato (vama).
    Vladar Otoka Malorad je isti onaj iz ranijeg poglavlja. Tada je bio mladi svećenik u službi ondašnjeg Vladara.
    Za daljnja pitanja mi se obratite preko Komentara ili na pm. Za kavu me zovite na mobitel. To bi bilo sve za sada, hvala na čitanju.
     
  10. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    Iz "Putnikovog" poglavlja o Malori otocima

    Dvotjedni boravak u Malorovu je prošao brže nego što sam se nadao. Nisam imao priliku obići džunglu, kao što sam se nadao. Unatoč sitnim problemima koji su nas pratili, moram priznati da je moj boravak bio iznimno ugodan.
    Malori su jako zanimljiv narod. Kad su se prije 50 godina prvi put sreli s ljudima, nisu znali vrijednost novca ili trgovine, a sad su postali društvo koje se temelji na izvozu dobara. Malorski trgovci koji imaju štandove svega i svačega zaposjedali su me s svojim tričkarijama iza svakog ugla. Kad su vidjeli da sam stranac, počeli su navaljivati na mene s svojom «prvorazrednom» robom i raznim obećanjima o njenoj kvaliteti. Iako su prema meni bili pristojni, čuo sam od svog sluge, da su njega maltretirali kad je išao u nabavku. Navodno je to imalo veze s njegovim statusom u drušvu.
    O malorskoj kuhinji imam samo riječi hvale. Sušeni čokoladni listovi s plavim jagodama su izvrstan desert. Mnogi kažu da su upravo čokolada i plave jagode zaslužne za uspjeh malorske trgovine.
    Svo vrijeme koje sam proveo u Malorovu bio sam smješten u simpatičnoj starinskoj kući. Iako mi je prvotno bilo neugodno spavati na podu kolibe s glinenim zidovima i rupama u zidu umjesto vrata i prozora, brzo sam se navikao na to. Malori su pošten narod i kod njih je provala nešto što se rijetko događa. Osim toga, na otocima je iznimno toplo, pa nije bio problem ugodno se naspavati. Jedino što mi je uistinu nedostajalo u toj kući je bio pošten zahod. Malori nuždu vrše na posebnoj litici, puštajući svoju nečistoću Kipućem moru.
    Moj boravak je bio prilično miran, izuzev incidenta na dokovima. Dok sam šetao i promatrao sve one raznolike brodove, ugledao sam hrpicu ljudi koja se okupila oko nečega. Kolko sam shvatio, riječ je bila o obiteljskoj svađi u kojoj se petorica braće okomilo na drugorođenog. Prilično neugodan, ali nažalost čest prizor.
    Jednom sam, iz profesionalne znatiželje odlučio prisustvovati misi. Malorov je vjersko središte malorima, smješten podno vulkana za kojeg vjeruju da je centar njihovog postojanja. Malori vjeruju da ih je upravo ovdje stvorio njihov bog Malor. Hram koji sam posjetio izgledao je kao lice uklesano u vulkan. Vodič mi je rekao da je to ogromno čudo arhitekture zapravo nastalo u vrlo kratkom vremenu zahvaljujući jednom starom Malorskom svećeniku koji je bio vješto magičar. Stvorio je hram po prilici svog boga, koji iz vulkana promatra svoj narod. Osim što služi za molitvu, u njemu živi stotinjak svećenika, među kojima je i Vladar otoka, vrhovni svećenik.
    To je jedini hram izgrađen u aktivnom vuklanu (koliko ja znam). Pošto su otoci puni manjih, neaktivnih vulkana, popularni su za izgradnju hramova. Na rijetkim mjestima gdje nema takvih "svetih" lokacija, dižu se strmi zigurati i piramite u ime Crkve.
    Do hrama se dolazi puteljkom koji vodi kroz njegova usta u središte svetišta. Iznenadila me veličina dvorane. Građena je tako da ima samo ulazni svod i bočne zidove. Na drugom kraju dvorane se moglo vidjeti grlo i unutrašnjost vulkana. Kasnije mi je objašnjeno da smo magično zaštićeni od topline i izljevanja lave u slučaju erupcije.
    Bio sam razočaran što misu nije vodio sam Vladar otoka, ali on je tu dužnost, zbog zdravstvenih problema prepustio svojoj desnoj ruci. Misa je bila prilično kratka ali neobično uzbudljiva. Iznenadila me količina govora mržnje protiv morskih bića i njihova boga. Znao sam da malori mrze sve šta ima škrge, ali nisam znao da su toliko energični u tome.
    Malori su me jako zainteresirali, pa se možda i vratim jednog dana.
     
  11. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    [​IMG]
    Bogatija žena i svećenik
     
  12. Belmorn

    Belmorn Master of Whisperers

    [​IMG]
    Zahvaljujući Mithrandirovom trudu, donosim vam pogled s plaže!
    Malori otoci, lijepo mjesto za odmor ovog ljeta!
     
  13. Exxar

    Exxar Fantasy-Hr Urednik

    Sorry, no nisam citao ove dijelove u obliku priča. Inače, kada opisuješ setting, takve stvari su poželjne kao kratki uvodi u chaptere, nikako kao tekstovi duži od pola stranice. Možda ti je to sada oke da da neki dojam u svemu, ali kada bi ovo isao pisati kak spada, za objavljivanje, korisne informacije iz tih pricica morao bi napisani na normalan informativni nacin.

    Ajmo s komentarima. Za pocetak, opis cijele stvari, objasnjenja razna i slicno su previse simplificirana. Neznam kak da konkretno objasnim, no svakome tko ovo procita ocito je da se radi o amaterskome radu. Nije da te sad vrijedjam zbog toga, no trebaš poraditi na svomu stilu pisanja. Sorry, stil pisanja je krivi izraz - kada smišljaš stvari moraš jako dobro razmisliti o njima, i ukloniti sve nelogičnosti i dati odgovore na sva moguća i nemoguća pitanja. Evo recimo:

    Zašto su Malori slavni ribari, s obzirom da ne jedu ribe? Oke, dobro je to što su dolaskom ljudi iznenada otkrili izniman talent za trgovinu i poduzetništvo, no zašto su se uopće okrenuli ribarenju? Kaj, ljudi su došli sa nekakvim ogromnim narudžbama ribe? Very unlikely. Logicnije se cini da izbjegavaju sve sto ima veze sa morem sto vise mogu. Cak ih ne bi ribarili iz mrznje - odnosno "ribarili bi" ali bi ih ubijali na nacine tipa dinamitni ribolov, koji je na ovom stupnju razvoja toliko nepraktican da je moguc samo za nekakve velike rituale i slicno, i definitivno ne bi imali strpljenja za konvencionalne metode ribarenja.

    Nadalje, kako to da su postali trgovci? Oke, mogli su otkriti dosad neotkrivene potencijale za to, no nigdje nije navedeni najbitniji dio toga: što oni uopće mogu ponuditi ljudima, da ljudi trguju s njima, daleko preko oceana, umjesto da trguju međusobno na svom kontinentu? Osim onih plavih jagoda ili stogod, sto same po sebi nisu dovoljan razlog, ne vidim nikakvu stvar zbog koje bi ljudi dolazili do njih preko oceana. Kazes ribe i ovce. Pa toga i kod sebe imaju!

    I zadnje - ministri. Aj promijeni naziv u stariješine, savjetnici, senatori, ovisno što ti odgovara. Ministar je moderan naziv koji nikako ne paše u jedan fantasy.
     
  14. Mithrandir

    Mithrandir Aktivan Član

    Daj nek' netko ovo premjesti u Komentare jer ja ne znam:)
     
Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.

Podijelite ovu stranicu