1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Lagano Umiranje

Rasprava u 'Hram Života' pokrenuta od Nea, 3. Ožujak 2007..

  1. Nea

    Nea curica

    LAGANO UMIRANJE...

    Pablo Neruda

    Lagano umire onaj koji ne putuje,
    onaj koji ne čita,
    onaj koji ne sluša glazbu,
    onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
    Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
    onaj koji ne prihvaća pomoć.
    Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
    postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
    onaj koji ne mijenja rutinu,
    onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
    i ne priča s onima koje ne poznaje.
    Lagano umire onaj koji bježi od strasti
    i njenog vrela emocija
    od onih koje daju sjaj očima
    i napuštenim srcima.
    Lagano umire onaj koji ne mijenja život
    kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
    onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
    radi nesigurnosti i koji ne ide
    za svojim snovima.
    Onaj koji si neće dozvoliti
    niti jednom u svom životu
    da pobjegne os smislenih savjeta…
    Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
    Ne dozvoli lagano umiranje!
    Ne zaboravi biti sretan!


    Inače radim stvarim koje želim i nije me briga što o tome misli okolina, a tiču se samo mene i pri tome nikome ne činim ništa nažao. Nikada me nije bilo strah da li će netko tko mi nije važan osuditi moje postupke jer ti nevažni niti ne znaju što sve stoji iza jednog koraka, ali ima jedna stvar koju se bojim napraviti. :cry:

    Već 8 godina radim na mjestu koje je stresno i gdje šefovi nisu ok. Koštalo me je zdravlja i svaka godina mi je sve teža. No bojim se riskirati i napustiti ga jer od toga što tu zaradim moja kći i ja živimo. To mi je jedini izvor prihoda (a da ne spominjem godine u kojima sam) i osjećam se kao rob. Ljuti me što se bojim jer toliko stvari sam u životu napravila i preživjela, ali dati ovdje otkaz jednostavno me paralizira i u tome dijelu mojeg života osjećam se kao da lagano umirem... :sad:

    A vi? Jeste li nezadovoljni nekom situacijom, vezom, odnosom, a bojite se riskirati i krenuti dalje jer ne znate što vas čeka?
     
  2. Elvenstar

    Elvenstar missing

    Baš sam zadnjih par dana intenzivno razmišljala o tom laganom umiranju, ne znam da li to dolazi s godinama ili sa životom koji nas ipak nešto valjda nauči putem. Ima situacija s kojima sam nezadovoljna a na koje ne mogu trenutno utjecati i to je ono što me najviše frustrira, s druge strane ima nekih stvari koje bih možda i mogla promjeniti ali me letargija i vjerovatno nedostatak volje u tome spriječava. Kada sam bila mlađa sve sam riješavala odmah i borila bi se do smrti za svoja uvjerenja, međutim, sada mi je više stvari na kocki, jedno malo biće ovisi o mojim odlukama i sigurno ih sada donosim sa više vaganja i razmišljanja. I da, osjećam kako lagano odumirem, nemam više one hrabrosti koje sam nekada imala, nemam više dovoljno slobodnog vremena kako bi radila stvari koje volim a kamoli zapocela neke nove o kojima već duže razmišljam. Ali, nadam se da će se s vremenom, kako moje djete raste, i to promjeniti. I imam plan...
     
  3. Nea

    Nea curica

    :tired: Zapravo s godinama kako ti dijete raste ono treba sve više (ne mislim samo na materijalnom planu), počinješ razmišljati o djetetovoj budućnosti i sve više uzmaš od sebe da bi mu budućnost bila svjetlija...

    A možda je to djelomice i zbog stanja u Hr pa je teško naći nešto bolje jer kad pogledaš oko sebe i vidiš neke ljude shvatiš da je ono što ti imaš za njih ono "bolje"... Ali sigurno je da to dolazi s godinama... :tired:
     
  4. Elvenstar

    Elvenstar missing

    Znači polako umiranje mi i dalje slijedi :tired: . Al svejedno, imam plan... :tired: .
     
  5. Nea

    Nea curica

    :tired: Jel LOTO?
     
  6. Elvenstar

    Elvenstar missing

    :dry: Nije, taj plan ima moj dragi, njemu su Loto i kladionica riješenje za sve :tired: .
    Ja cekam da mi dijete napokon u 10 mj krene u vrtić a onda se bacam na posao :tired: .
     
  7. Nea

    Nea curica

    :dry: A što ćeš raditi (ako je za javnost) :tired:

    I moj plan je loto :tired:
     
  8. Elvenstar

    Elvenstar missing

    :tired: To je tajni plan :tired:
     
  9. Nea

    Nea curica

    :tired: al je super kad se ima plan :tired:
     
  10. Elvenstar

    Elvenstar missing

    Da, samo što moji planovi obično propadnu :tired: . Al bar se nadam, a u nadi je spas :tired: .
     
  11. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Moram naći novi stan - a sredina je semestra :cry:

    gazdarica :cocky:
    jednosobni je -> cimer :w00t:

    jedino kaj je blizu centra dosta :lol:
     
  12. Psychaki

    Psychaki Gost

    matematika.
    brojevi.
    ah.
     
  13. Sin

    Sin Paladin of Eydis

    moji problemi ipak nisu na razini gore navedenih postova, ali ipak imam osjećaj kao da počinjem lagano odumirati...

    živim u domu već četvrtu godinu, nemam mir, djeca skaču, ne možeš čitati na miru, učiti... sada je jedan u noći, a ja sam budan zato što ne mogu spavati, a za šest sati imam j♥♥eno težak ispit iz povijesti....
    budućnost mi je mutna, za kiparstvo i pisanje bih dao sve, no kako se bliži matura, bojim se hoću li upasti na akademiju, ako ne upadnem starci su mi rekli da necu dobiti drugu priliku.... pripremam mapu, trudim se, ali gubim snagu, izgubio sam onu vatru i onaj polet kakav sam imao u prva tri razreda, sve više posustajem pred naletima i udarcima... sve lakše i lakše se naživciram...
    još usto postoji i djevojka s kojom sam već neko duže vrijeme zajedno i dopustio sam si ono što sam rekao da neću pošto sam maturant, zaljubio sam se i mogu reći da je volim, ali ono stvarno volim, jer, nisam nešto u godinama, ali sam proživio nekakve veze i ova je na jednoj puno višoj razini, nego što sam ikada imao... no problem je to što je ona iz Osijeka, a ja nisam, oboje planiramo u Zagreb na faks, no šta ako jedno ne upiše??? ne znam, u meni je ispremiješano toliko osjećaja da se nemam gdje ispuhati, jer mi vjerujete da je svaki drugi vikend kad odem kući i trenutci na eydisu jedini trenutci kada mogu biti sam i kada me nitko ne gnjavi i kada se mogu posvetiti samo sebi, svojim problemima i svojim mislima...
    ne znam, ako na faksu opet budem u domu, ne znam kako ću to izdržati, ne mogu više ljude gledati... osim cure i par kolega svi su mi se počeli gaditi i želim od toga pobjeći, zatvoriti se u četiri zida i neko vrijeme biti sam....
     
  14. Nazgul_rulez

    Nazgul_rulez Aktivan Član

    Hmmm ja umirem otkad sam se rodio ....

    Imam planove ...ai ih uvijek svojom krivicom uspijem zaj♥♥ati ... imam sve potrebno da ugodno živim , no sa svojim postupcima to uništavam

    Dakle ne da polako umirem ..nego se polako ubijam :knife:

    Što se tiče posla tu me bar ide kolko tolko .... uglavnom nikad nisam bio bez posla duže od tjedan dana , kada dam otkaz odmah nađem drugi ... :ninja:

    No na svim ostalim aspektima života ..znam zasrati kao malo tko ...
     
  15. Aronys

    Aronys Pleb

    Sex ubija. Mogu li umirati polako, polako ...
    :think:
     
  16. Elar-Ti

    Elar-Ti Personal Jesus

    A svi pomalo umiremo, htjeli mi to priznati ili ne. Ja svaki puta pomalo kada moram napraviti kompromis koji mi nikako ne odgovara, kada mi propadne neki plan za budućnost (a takvih sam imala milion), kada se razočaram u nešto ili nekoga u šta sam ulagala velike napore i nade... i ne mogu reći da me ponekad ne boli, ali to je valjda taj proces umiranja i odumiranja. A usput i otupim na neke stvari :laugh:
     
  17. Seeker

    Seeker semi-retired

    Vec par godina polako umirem, zivot mi stagnira, postaje rutina, ali vec sam prosao kroz to, i znam koliko malo je potrebno da se izvucem, samo jedna iskra. Tako da ne gubim nadu, nego svaki dio sebe koj izgori i dalje ljubomorno cuvam :)
     
  18. suring

    suring Novi Član

    pa... vas par ima djecu...imate dragog ili drage... djecu su tu ta koja su najbitnija...

    nekad stvarno puno serem i pričam o stvarima na način da su one dio svemira i toliko zadiru u ezoteriju da izgube osjećaj za stvarnost... ukratko... filozofiram...

    na neki način, to što se događa, prvenstveno vama koji imate djecu su upravo ta djeca...obavili ste svoje...mislim niste još ali...lagano dolazi to vrijeme kada će vaše dijete znati više od vas a kad se to dogodi ostaje još samo jedno da stvarno odete sa ovog svijeta... znam da to ružno zvuči i da svi imamo želju za životom...ali to lagano umiranje ili propadanje...kako god...je samo način odražavanja vanjskog svijeta prema unutra...prema vama samima.

    Djeca su tu najvažniji faktor... koliko god uzelo dijete, vratiti će stostruko...mislim na osjećaje...pa vjerujem da ni ti šefovi koji vas muče i rade ne znam što... nikada vas neće moći mučiti toliko koliko vas vaše dijete može nasmijati...

    A to za dragog da vrijeme provodi u kladionici i tako tim sranjima...ako ima posao a ti radiš više od njega...onda tu nešto ne štima... možda bi imala više vremena za sebe da je stanje u državi drukčije, da ti muž ima posao od milijun dolara, da imaš starce koji su milijunaši... a možda na ovaj način, i samo jedino tako shvatiti koliko god bilo teško da tu ima nešto što te vuče i drži te tu i da ćeš zbog toga trpjeti sve muke ovog svijeta... osjećaš se paralizirano jer znaš da nakon toga neće biti isto... probaj se prvo raspitati za sličan posao pa ako bude išao i bude bilo sigurno, pogledaj svojem djetetu u oči i zapitaj ga kako želi da mu se majka osjeća...i dobiti ćeš odgovor...
     
  19. Anria

    Anria Aktivan Član

    ako je ovaj prvi post istinit, zanm neke osobe koje se već može pokopati....a ja sam poprilično živa....
     
  20. suring

    suring Novi Član

    ne znam... kad nekad tako znamo biti dobri jedni prema drugima što nam je u prirodi a opet... ne živimo tako dugo da bi umirali polagano... da živimo par tisuća godina...to je lagano umiranje... ovo je zezancija, optrči krug u minuti za šezdeset sekundi... :)
     

Podijelite ovu stranicu