1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Kulturno Blago Hrvatske

Rasprava u 'Kultura i Umjetnost' pokrenuta od Nea, 1. Travanj 2007..

  1. Nea

    Nea curica

    Osim naših prirodnih znamenitosti, mislim da Hrvatska s obzirom na veličinu i broj stanovnika obiluje materijalnim i nematerijalnim kulturnim blagom. :lol:

    Kada bi trebali strancu prikazati hrvatsku kroz kulturu i nasljeđe, što bi izdvojili kao posebne znamenitosti?

    Sada mi na pamet pada Moreška (iako nisam sigurna da je izvorno korčulanska, ali je danas zaštiti znak Korčule jer se tradicija nastavila njegovati), paška čipka, slavonski bećarci :lol:

    MOREŠKA

    [​IMG]

    PAŠKA ČIPKA

    [​IMG]

    SLAVONSKI BEĆARAC (moderna verzija) :lol:

    Preko šora pružio se lanac, ide lola i pjeva bećarac.
    Kad bećari šorom zapjevaju, pendžeri se širom otvaraju.
    Bećari se ne ženiju mladi, bećaruju dok im ne dojadi.
    Dođi curo, ne trebaš se marit, znam što radim, neću te pokvarit.
    Oj ti curo skini ambalažu, da uvedem Forda u garažu
    Mene moji naučili strici, il' se ženi il' si ga osici!
     
  2. Psychaki

    Psychaki Gost

    prvo što mi je palo na pamet :
    SINJSKA ALKA
    [​IMG]
    Sinjska alka je ime hrvatske viteške igre koja se svake godine izvodi u hrvatskom gradu Sinju na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima iz 1715. kada je 500 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske Mehmed-paše koja je brojala 60.000 vojnika.

    Alka je viteško nadmetanje gdje jahač na konju u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m, (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka, a koji se nalazi na visini od oko 3,2 m iznad tla. Alka se sastoji od dva koncentrična kruga, gdje je manji krug veličine 3,5 cm, a veći 13,3 cm. Krugovi su međusobno spojen s tri kraka koji vanjsku kružnicu dijele na tri jednaka polja. Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja.

    Vrijednost pojedinih polja je različita te gornje polje iznad malog kruga vrijedi 2 boda, dok donja polja lijevo i desno donose po 1 bod. Pogodak u mali krug donosi tri boda. Kako su polja različite vrijednosti iz lokalnog narječja proizašli su i posebni nazivi za njih. Pogodak u donja dva polja velikog kruga naziva se "u jedan", pogodak u gornje polje velikog kruga naziva se "udva", dok se pogodak u mali krug naziva "u sridu". No ako se i ne pogodi alka, ukoliko je alkar kopljem dodirnuo alku, kaže se "uništa", dok ako alka ostane netaknuta, kaže se "promašio".

    Svaki pogodak "u sridu" uz samog alkara koji je pogodio, slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobjediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka, pogoditi što veći broj srida uopće, što iziskuje veliku vještinu i umjeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku. Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz "mačkula" - starinjskog topa.

    Alka se koristila u 17. i 18. stoljeću kao vojnička vježba za konjicu koja su nosila koplja, slične igre održavaju se i u drugim krajevima Hrvatske (poznata je "Trka na prstenac") i Europe gdje postoji konjanička tradicija.


    I , dakako, slavonski kulen i istarska vina :lol: :lol:
     
  3. Mercenary

    Mercenary Gaunt's Ghost

    Ako vas zanimaju legende pročitajte sljedeću knjigu -
    "Legende Puka Hrvatskoga" od Tomislava Đurića :laugh:

    Enjoy !
     
  4. Anria

    Anria Aktivan Član

    ja živim na otoku koji je domovina moreške.... :fight:
    inače, od hrvatskih znamenitosti, meni su najdraži srednjovjekovne građevine, povrh svega Trkošćaaaaan.......beautiful
     
  5. Thund

    Thund Novi Član

    Kada bi trebali strancu prikazati hrvatsku kroz kulturu i nasljeđe, što bi izdvojili kao posebne znamenitosti?

    pa od starina definitivno
    Stari grad Ozalj (Zrinski-Frankopani)

    [​IMG]


    I stari grad-utvrda Medvedgrad, mozda vise zbog Šenoine priče nego ičeg drugog
    (to mi se neda linkat ;D)
     
  6. Nea

    Nea curica

    Varaždinsko groblje

    [​IMG]
     
  7. quixoticelixer

    quixoticelixer Aktivan Član

    [​IMG]

    Bašćanska ploča je vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Potječe iz oko 1100. g., svojim razmjerima i težinom je doista upečatljiva: 2x1 m, 800 kg. Prema akademiku Branku Fučiću, najpoznatijem istraživaču ploče, kao i prema akademiku Eduardu Hercigonji, jezik natpisa je hrvatsko - čakavski, s elementima liturgijskog crkvenoslavenskog jezika, a pismo je hrvatsko glagoljsko.
    Ploča je polovicom 19. st. pronađena u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pored Baške na otoku Krku, a od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
     
  8. pasion of love

    pasion of love Aktivan Član

    Ovo su slike starog grada Okića koji se nalazi blizu mene. Bila sam gore jedno 8 puta. Super je za penjače jer ima puno okomitih stijena koje su prava avantura za penjanje.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    http://www.okic.aureldesign.com/popovdol.htm

    Ne mogu iskopirati,pa vam šaljem linkić. Ima jedna zanimljiva priča o Popovdolu o krađi lika Majke Božje Okićke. Vrijedi pročitati :tired: .
     
  9. Nea

    Nea curica

    Evo ga taj članak pasion :tired:

    TRAGEDIJA POPOVDOLA

    Velika tragedija zadesila je 1911. selo Popov Dol u župi svete Marije pod Okićem. Tadašnji župnik Roko Kučas zapisuje ta tragična događanja u župnoj Spomenici, a njegov kapelan Ivan Stanković piše o tome 1912. u "Samoborskom listu". Donosim najbitnije dijelove tih zapisa.

    "Od davnina prostiralo se u dolini nasuprot župnog dvora, ispod sela Poljanica; između južnog i sjevernog obronka koji u brijegu tvore udolinu i dvaju potočića nastalih od malih vrela, malo selo zvano Popovdol. Prvobitno sačinjavale su to selo pet starih zadružnih obitelji. TIjekom godina porazdijelilo se ovih pet zadruga na više domaćinstava, tako da je 1911. postojalo ukupno 25 kućnih brojeva.

    Rano u proljeće počeo se naglo topiti snijeg i padati sitna dugotrajna kiša. Dana 5. travnja iste godine na gornjem vrhu te udoline, lijevo ispod Poljanice počela je zemlja pucati i puzati sve niže i niže, približavajući se gornjim kućama. Kako je zemlja pucala i puzala tako se na nekim mjestima dizala a na nekim spuštala. Iznad gornjih kuća, poprijeko, od juga prema sjeveru te udoline, rasla je hrastova šuma zvana Pavlaka. Veliki hrastovi su neko vrijeme pridržavali kIizeću zemlju ali 10. travnja i hrastovi su se počeli rušiti, zemlja ih je pokrila i tako nastavila dalje puzati prema kućama. To je javljeno u kotarski ured u Jasku pa je iz Jaske stigao kraljevski kotarski predstojnik g.Mahin s mjernikom Šramom i ustanovili činjenično stanje.

    Na dan 12. travnja, bila je Velika srijeda, pa do 15. travnja, žitelji gornjeg sela počeše bježati iz svojih kuća i stvari odvažati koje kuda po hisima (kletima) i bližnjim selima.
    Vrijeme se poslije Uskrsa primirilo, kiša je prestala padati i nastali su lijepi dani. Iseljenici gornjih kuća povratiše se natrag u svoje domove. Ljudi su se primirili. Vlada je poslala vještaka, mjernika Ivančića, da istraži okoliš i podnese izvještaj. Gospodin Ivančić je o svemu izvjestio i predložio da se imadu iznad sela duboko iskopati kanali koji će odvesti vode desno i lijevo u potočiće. U tu je svrhu vlada dodijelila 7000 kruna. No prije nego su kanali napravljeni dogodi se katastrofa.

    Na dan 10. lipnja 1911. opet počme padati silna kiša, dan i noć. Tlo počinje ponovno pucati i puzati sve jače i to kroz cijelo selo. Na dan 14. lipnja u noći počeše drvene zgrade škripati, a zidanice pucati i nagibati se. Na dan 15. lipnja, na sam blagdan Tijelova počeše se zidane zgrade rušiti, a drvene još jače nagibati. O podne ograne sunce. Ljudi zdvojni, žene i djeca plaču i nariču i bježe kao bez glave arno i tamo. Svi tjeraju životinje, odvažaju pokućstvo, odjeću, živež - sve pobiru, nose i bježe na sve strane, samo da si spase što se spasiti dade. Župnik Kućas o tome piše: "Zemlja puzi sve jače i jače, zgrade se ruše sve više i više, a jauk i plač sve veći i veći; tužna slika, srce ti puca od boli, gledjući bijedu, nesreću i zdvojnost tog naroda".

    Oblasti su pritekle svom energijom u pomoć tim bijednicima. Oružnici su iz svih sela tjerali milom i silom ljude s kolima, da razruše dokraja kuće i da svu građu odvezu na sigurna mjesta. Kroz tri puna dana bilo je zaposleno stotine ljudi i kola. Za tri dana nesta svih kuća, a drvena je građa odvezena uz put do crkve i prema Repišću. I sela Popovdol nestade. Ostaše samo razvaline zidanih zgrada u zrak strčati dimnjaci drvenih zgrada i pokoji mačak sjedeti na razvalinama i neznavši kuda odoše njegovi gospodari. Stanovnici sela Popovdol, njih180, razbježaše se na sve strane. Ostade samo na južnom obronku udoline, župni dvor, s gospodarskim zgradama i kapela svetog Matije; a na sjevernom obronku udoline kuća i gospodarske zgrade braće pl. Kelečić, kbr. 8. Ovim zgradama nije prijetila nikakva opasnost jer su bile smještene na lijevu i desnu stranu jednog i drugog potočića. Župnik piše da je narod bio neizmjerno potišten, zdvojan, ali strpljiv; nisi čuo ni psovke ni kletve, samo uzdahe i izražaje boli i tuge. Muškarci, žene i djeca; bijedni, gladni i zamazani, grčevitom žurbom iznašahu svoju sirotinju na sigurna mjesta. Župni dvor i gospodarske zgrade bile su ispunjene robom tih bijednika. Isto tako crkveni his (klet) i ostali hisovi u blizini bili su puni. Starije blago bilo je privezano pod drvećem, a telići su bečali po hisu i župnoj štali. U crkvenjaku se nastanilo šest obitelji. Kroz čitava tri dana ovi ljudi tako rekoć nisu ništa jeli, već kao mravi marljivo radili i spašavali svoju sirotinju. Niti od ljudi, niti od životinja nije nitko nastradao, niti teško ozlijeđen bio. Tako u tri dana ostadoše bez kuća i kućišta. Ali kuda i kamo sada? Gdje da si sagrade kuće? A i čime da ih sagrade? Sirotinja nema ni kruha, a kamo li novac za gradnju. Prvu pomoć, da si kruha nabave, pružila im je Hrvatska seljačka zadruga kod Blažene Djevice Marije pod Okićem sa 260 kruna.

    Na dan 17. lipnja dolazi samoborski župnik Franjo Forko, dekan okićkog kotara, da pregleda svoje škole. Vlastitim je očima vidio bijedu i jad ovog naroda, te je kao županijski skupštinar 19. lipnja na skupštini tužnim riječima ocrtao tu bijedu i nevolju i pozvao županijsku oblast da smjesta pritekne u pomoć.
    Dana 22. lipnja došlo je prvo povjerenstvo zagrebačke županije. Ovo povjerenstvo zapisnički ustanovi katastrofu, zamoli hrvatsku zemaljsku vladu za potporu i zaduži domaćeg župnika Roka Kučasa, načelnika Šolića i Juru Valečića za sabiranje milodara i pronalaženje gradilišta. Određuju za gradilišta nadarbinsku oranicu od 4 jutra zvanu "Plac",jer se na njoj održavao godišnji - "kljukovski sajam" u ponedjeljak iza Imena Marijina, kao i oranice Koludera doljnih. Tu će biti smještene sve kuće kao i nova škola koja se ima odmah sagraditi, jer su djeca do tad išla u školu koja je bila u sobi kuće zvonara Laftera.
    Dana 2. kolovoza postavljen je prvi temeljni kamen na kući Jure Tandarića, a 1. studenog bile su sve dvadeset i tri kuće pod krovom. Srećom bijaše lijepa jesen, da se moglo dugo raditi, pa su radnje tako uspjele da su na Božić već svi stanovnici stanovali u svojim novim zgradama, koje još nisu bile posve uređene, ali za stanovanje sposobne. Skoro svi su sagradili štale i gospodarske zgrade od materijala koji su spasili. Ljudi su marljivo radili i mnogo muke i truda podnijeli - ali su na sve pozaboravili, kad su vidjeli da su dobili kud i kamo ljepše kuće nago što su prije imali. Zidane od temelja kamenom a dalje ciglom, krov crijepom pokriven, a u kuhinji zidani štednjak.
    U idućoj 1912. godini nastavljeno je dovršavanje kuća koliko je za to bilo novaca. Dosta su toga izveli žitelji sami o svom trošku. U proljeće razdijelio je predstojnik 250 komada sadnica - stabala oraha, krušaka i jabuka besplatno žiteljima da ih posade na svojoj okućnici. Ujesen je kroz selo uređen i put.
    Ovo novo selo dobilo je ime "Okićka Sveta Marija". Godine 1947. promijenjeno mu je ime i danas se zove "Novo selo Okićko".

    U narodu je ostalo vjerovanje da je nestanak sela Popovdol svojevrsna Božja kazna, jer je kip Majke Božje Okićke ukraden iz svog mjesta u jednoj od zidina Okića. (Vidi galeriju!)To se još može čuti od starijih žitelja okolnih sela, poglavito u Klakama, na čijem se području Okić i nalazi.
    Za to nema nikakvih znanstvenih dokaza i mnogi to danas shvaćaju kao šalu, ali ostaje misterij kako to da su ostala samo crkvena zdanja, župni dvor i kapela svetog Matije!? Čudni su putevi Gospodnji.
     
  10. Anria

    Anria Aktivan Član

    Ovo osjećam kao svoju dužnost:

    MOREŠKA

    Moreška je romantični bojni ples s mačevima nastao u 12-13. stoljeću na Mediteranu. Pretpostavlja se da je Moreška u Korčulu došla u 16. stoljeću iz Španjolske, preko Južne Italije i Dubrovnika.
    Sam naziv MOREŠKA nastao je po Maurima – Moriskima.
    Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u Španjolskoj Leridi 1150. godine kao reminiscenca na istjerivanje Maura.
    Po svom sadržaju, Korčulanska Moreška je borba za djevojku pa u tom smislu vuče korijene iz tradicionalnih mediteranskih priča i legendi od kojih je možda najstarija i najpoznatija ona o Trojanskom ratu iako su u Korčulanskoj Moreški akteri drugi.
    Moro, sin Crnog Kralja je oteo djevojku (Bulu) Bijelom Kralju.
    Nakon kraće dramske radnje koja se odvija kroz dijalog između Mora i Bule, a kasnije i Bijelog Kralja, vojske obaju kraljeva se sučeljavaju.

    Nakon završetka dramskog dijela, bojnom plesu prethodi Sfida – izazov.
    Sfida je ples Mora – sina Crnog kralja a u taj dio plesa se kasnije uključuju Crni i Bijeli kralj. Nakon završetka Sfide, konačno započinje bojni ples koji se odvija kroz žustru borbu s mačevima.
    Taj dio Moreške se sastoji od sedam različitih figura koje se danas uopćeno nazivaju KOLAP – udar, iako gotovo sve figure imaju i svoj poseban naziv kao što su : Rugier (nazvan po Normanskom vojvodi Rugieru I. koji je vodio borbu protiv Arapa na Siciliji – umro 1101. godine.), Moreška, Finta, Moro in dentro, Para pie.
    Nakon završetka Para pie, dolazi do intervencije Bule koja pokušava sukob zaključiti mirnim putem. Međutim Moro i Bijeli Kralj to odbijaju te se borba nastavlja. Slijede ostale figure - Križ, Rugier de fuorivia, sedmi kolap (jedini kolap koji nema poseban naziv).
    Ova figura završava slomom crne vojske, predajom Mora a Bijeli Kralj oslobađa Bulu. Ova figura spada u neznatne inovacije koje je Moreška doživjela od starine.

    Danas se Moreška izvodi uz muziku koju je za limenu glazbu komponirao hrvatski skladatelj Krsto Odak 1937. godine a kao pratnja Moreški se koristi stalno od 1947. godine.

    U tisućljetnoj tradiciji Moreške na Mediteranu, razumljivo je da su stoljeća na ovaj bojni ples ostavila traga jer je svako povijesno razdoblje davalo svoj pečat njegovom sadržaju, pogotovo dramskom dijelu pa je pojedine detalje teško povezati s povijesnim činjenicama pošto su usmena predaja i povijesni politički uvjeti implicirali mijenjanje njenog sadržaja.

    Tako je u cijeloj priči o Moreški možda najinteresantnije pitanje:
    Zašto je Moreška zadržala svoju svježinu i atraktivnost upravo u gradu Korčuli gdje nakon više od 4 stoljeća i danas živi gotovo kao dio sadašnjosti a ne prošlosti?!
    Odgovor na to pitanje je teško dati pošto cijela priča nema uporište u povijesti grada Korčule jer je Korčulanska Moreška boj između Arapa i Turaka.
    U povijesti, Korčulani su ratovali protiv Turaka i Arapa pa se po nekim mišljenjima čak pretpostavlja da se je Moreška stoljećima u Korčuli izvodila u spomen na tursku opsadu 1571. godine. Korčulani su sudjelovali u borbama protiv Turaka u 16., 17. i 18. stoljeću i tim je još čudnije da se je u jednoj kršćanskoj sredini Moreška sačuvala kao slika sukoba dvaju muslimanskih vladara.

    Prvi pisani dokument o Moreški u Korčuli, akt izvjesnog Paula Paskvaliga od 7. ožujka 1666. godine interesantan je između ostalog (godina!) i po svom sadržaju jer govori o incidentu u doba krnovala u kojemu su kao vinovnici sudjelovali moreškanti. Očito se radi o nepodopštinama koje je činila grupa «veselih» moreškanata u doba krnovala uvrijedivši time trojicu Korčulana – Marina i Isepa Milovčića i Augustina Vidoševića. Korčulanski knez, imavši razumijevanja za mlade moreškante je uvažio sva opravdanja i nije ničim kaznio moreškante pri čemu se može zaključiti da su postojale simpatije, svojevrsna sklonost i uvažavanje ljudi koji su igrali morešku.
    Kasnije, Moreška se je do II. Svjetskog rata izvodila u Korčuli jednom godišnje i to 29. srpnja na dan zaštitnika grada Korčule – Svetog Todora, ili iznimno prigodom posjeta posebno uglednih gostiju gradu Korčuli (visoki državni službenici, kraljevske obitelji, ratni brodovi prijateljskih zemalja i sl,). S druge strane, bilo je godina kada se Moreška uopće nije izvodila iz nama nepoznatih razloga.

    Dakle, ovdje sam napisala samo one meni zanimljive stvarčice, imam ja još o onim zapisima koji dokazuju da se Moreška izvodila u doba krnovala, te da su tad moreškanti ludovali po gredu jer su to smjeli, tj. prema njima su svi bili blagi....
    Danas se ne razlikuje pretjerano, još uvijek je velika čast plesati Morešku.

    Materijal izvađen iz - moje glave u prvom planu, prospekta, internet stranice Korčule :yarr:

    [​IMG]
     
  11. *Salome*

    *Salome* Novi Član

    crkvu sv. Trojstva (ispravite me ako se ne zove tako) iznad Poljuda na desno :evil:

    preslatka je, malena, a govori jako jako puno.

    i Eufrazijevu baziliku :lol: (ispričavam se ako sam navela stvari koje su već bile :lol: )
     
  12. ns1

    ns1 Fantasy-Hr Urednik

    Hrvatska opcenito je bogata srednjovjekovnim utvrdama (najcesce rusevinama) i raznim dvorcima i steta je sto se oko toga nitko ne brine... a kamoli pise...
     
  13. Jaktens Tid

    Jaktens Tid Aristokat

    Imala sam na faxu kolegij o srednjevjekovnoj kulturnoj baštini u Hrvatskoj i zapanjila se koliko toga ima :cocky:
    A nitko nas o tome nije učio...Sramota!!!
     
  14. Nea

    Nea curica

    :smile: Pa jel moš napisati koji članak za portal jer nam je srednji vijek strašno jadan tamo? :cocky: Ako si nešt pisala za fax ili tako...pliz? :laugh:
     
  15. Ayllwyn

    Ayllwyn pretty boy

    Jedno od največih kulturnih blaga hrvatske je Ljudevit Gaj...on je bio strašno kul i stvarno ga cijenim :cocky:
     
  16. Jaktens Tid

    Jaktens Tid Aristokat

    Budemo videli. Mogla bih prebaciti koji seminar......
     
  17. Ylda

    Ylda Novi Član

    zgodna tema, svidja mi se. Evo ja u prilog saljem kulu Kamerlengo u gradu Trogiru. Naime, čitava jezgra grada Trogira pod zaštitom je Unesca zbog svoje iznimne historijsko - kulturne vrijednosti. Sama kula Kamerlengo datira iz XIV. stoljeca, a izgradili su je Mlecani. Eto...[​IMG]
     
  18. Nea

    Nea curica

    KRAVATA


    [​IMG]

    Academica Cravatica iz Zagreba pokrenula je inicijativu da se od ove godine 18. listopad obilježava kao nacionalni i svjetski Dan kravate. :cocky:

    Jeste li znali da je Slavonski Brod u 17. stoljeću na zemljovidu bio označen kao "Cravatten Stadt"? :laugh:


    POVIJEST KRAVATE


    DOKAZ VJERNOSTI

    Priča o kravati nastala je u hrvatskom narodu barem prije nekoliko stotina godina. Prema narodnoj predaji djevojke i žene, koje su često ispraćale hrvatske mladiće i muževe u mnoge nametnute i omražene ratove, darivale su svojim odabranicima rupce kako bi u dalekom, nepoznatom svijetu imali nešto što ih podsjeća na njih, nešto što bi moglo značiti ohrabrenje u trenucima opasnosti i nevolja, znak da su u mislima i molitvi s njima. Noseći rubac, muškarac bi pokazivao da cijeni svoju odabranicu i to što ga je upravo ona obilježila kao odabranika svoga srca. Taj je običaj, na simboličan način značio i vjernost muškarca nekoj ženi te isticao vjernost kao moralnu vrlinu. O tom običaju u hrvatskom narodu svjedoče mnoge pjesme i narodna predaja, a kravata postaje sastavni dio nošnje čak i onih Hrvata koji žive izvan domovine (hrvatske nacionalne manjine u Češkoj, Mađarskoj, Austriji…)

    [​IMG]

    OSVAJANJE

    Svijet prepoznaje kravatu u prvoj polovici 17. stoljeća tijekom tridesetogodišnjeg rata koji je bjesnio Europom. U tom su se metežu našli mnogi hrvatski vojnici. Na lakim, brzim konjima Hrvati su razvili neobičan način ratovanja. Pred njihovim strelovitim naletima teško pokretni oklopnici, kakve su imale europske vojske onoga vremena, jednostavno se nisu mogli obraniti. O podvizima hrvatske konjice uskoro se pročulo cijelom Europom. Sam francuski car poželio je imati takve konjanike u svojim redovima. U Parizu je pod nazivom «La royal Croate» osnovana posebna elitna vojnička postrojba u kojoj su služili Hrvati. Međutim, hrvatska laka konjica osvojila je profinjene Parižane, a posebno Parižanke jednim posebnim uresom. Bio je to rubac koji su Hrvati nosili oko vrata svezan na poseban način. Obični vojnici nosili su kravate od lanena platna, plemići od čipke ili muselina ili neke druge fine tkanine. Ovi ovratni privjesci bili su dio bojne opreme Hrvata i neka vrsta raspoznavanja, jer u to doba još nije bilo vojničkih odora.Tako su Hrvati, koji su vrijedili kao najljepša vojska onog vremena, osvojili Europu, a kasnije i svijet uresom koji su oni sami zvali podgutnica ili podgutnjak, a svijet ga je nazvao prema imenu njihova naroda - kravata.«

    [​IMG]

    Među najpoznatije ali i najkontroverznije osobe prve polovice 18.st. na tlu Slavonije kao i na području cijele tadašnje Austro-Ugarske Monarhije i carevine ubraja se barun Franjo Trenk (1711-1749) . Vojnik, vlastelin, buntovnik, junak, pustolov, osnivač prve vojne glazbe u Europi, ljubavnik i osnivač poznate pandruske čete u Slavoniji. On je proslavio kravatu kojom je okitio svoje Pandrure.

    [​IMG]

    KRAVATA DO DANAS

    Kravatu su zbog njene originalnosti Parižani brzo prihvatili kao simbol napretka. Za vrijeme francuske revolucije nosile su se crne kravate kao znak protesta protiv nazadnih tj. zastarjelih ideja. Novi detalj ubrzo je postao moda među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. U Englesku je modni krik donio Charles II po povratku iz izgnanstva, a deset godina kasnije novi modni detalj osvojio je cijelu Europu, kao i većinu kolonija na američkom kontinentu. Otada se kravata kao ukrasni odjevni predmet koristi širom svijeta, a poslovni sastanak ili svečanost nezamislivi su bez tog dodatka.

    [​IMG]

    * Italian - Cravatta
    * Spanish - Corbata
    * Portuguese - Gravata
    * Croatian - Kravata
    * Irish - Carabhat
    * English - Cravat
    * Swedish - Kravatt
    * Finnish - Kravatti
    * Flemish - Krawaat
    * Danish - Kravat
    * Polish - Krawat
    * Ukrainian - Kravatka
    * Czech - Kravata
    * Slovakian - Kraváta
    * Romanian - Cravata
    * Turkish - Kravat


    PROJEKTI

    KRAVATA OKO ARENE

    Više od milijardu ljudi putem svjetskih televizijskih postaja vidjelo je taj dosad najveći projekt ustanove Academia Cravatica.

    Projekt je izveden u Puli 18. listopada 2003. godine a autor instalacije je prof. Marijan Bušić. Instalacija Kravate oko Arene, najočuvanijeg rimskog amfiteatra na svijetu, simbolički je povezala prošlost i budućnost, antiku i suvremenu civilizaciju.

    [​IMG]
     
  19. Ylda

    Ylda Novi Član

    oprostite sto sam lokalpatriot, ali evo je u svijetu jedinstvena:

    DIOKLECIJANOVA PALAČA

    [​IMG]

    sagrađena je pocetkom 3. stoljeća kao rezidencija umirovljenog cara Dioklecijana, kao jedinstvena građevina bez očitog uzora u dotadašnjoj rimskoj gradnji. Uzrok tome je specifična namjena i položaj. Nekoliko je terorija koje objašnjavaju četverokutni oblik građevine. Jedna od njih tetrarhična je narav kasnog Rimskog carstva (Dioklecijan je uveo tetrarhiju 293. godine podjelivši carstvo na 4 djela). Drugo objašnjenje je Dioklecijanova navodna fascinacija vojskom, a palača oblikom i podjelom na 4 djela podsjeća na vojni kamp.

    Palača je imala 4 ulaza: tri s kopnena i jedan s morske strane, a najljepši je bio onaj s južne, morske strane.

    U donjem dijelu (kojeg je u Dioklecijanovo vrijeme zapljuskivalo more) su se nalazili manji otvori i vrata tzv. porta aenea (Mjedena vrata). Istočna i zapadna fasada su međusobno slične i bez ukrasa, a vrata na njima se zovu porta argentea (Srebrna vrata) i porta ferrea (Željezna vrata). Na sjevernoj fasadi je bio glavni ulaz u palaču s dvostrukim vratima s arhitravom - porta aurea (Zlatna vrata), na kojem je ležao luk s nišama u kojima se se nalazile statue (vjerojatno Jupitera i četiri tetrarha). Od dviju glavnih ulica, cardo je vodio na peristil, otvoreni prostor ispred carevog stana, na čijoj se lijevoj strani nalazio carev mauzolej (danas katedrala sv. Dujma). S desne strane peristila su se nalazila tri hrama. Prvi je Jupiterov, a druga dva se danas nazivaju Kibelinim i Venerinim, iako ti nazivi nisu potvrđeni.

    [​IMG]

    Rušenjem grada Salone u 6. stoljeću građani tog razrušenog grada naseljavaju palaču po prvi puta započevši život zajednice grada Splita kakvog danas poznajemo, sa svojim urbanitetom. Palača je pod zaštitom Unesca, a kao primjer kasnoantičke arhitekture jedinstvena je na svijetu. Splitski peristil jedinstveno je u svijetu sačuvano pročelje carske palače, dnevni boravak u kojem sad uživaju tisuće splićana i turista

    [​IMG]
    sfinga na ulazu u Sv. Dujma, donešena iz Egipta
     
  20. Thor

    Thor Aktivan Član

    Evo malo o Ogulinskom kašetlu imenom "Frankopanska kula"

    [​IMG]

    Nastao je 1500. godine nakon pada modruške utvrde. Nastankom te utvrde nastao je i grad Ogulin. Sukladno tome možemo reći da je osnivač Ogulina Bernandin Frankopan koji je dao izgraditi kaštel. Kaštel se nalazi na vrlo specifičnoj lokaciji; pored kanjona "Đulin ponor", te ispod velebne planine Klek.



    [​IMG]


    [​IMG]


    [​IMG]

    Poznato je da se na Kleku za olujnih noći okupljaju vještice iz svih krajeva Hrvatske i njihovi krikovi često paraju snove usnulih Ogulinaca.

    [​IMG]
     

Podijelite ovu stranicu