1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Kraljevstvo Klessa

Rasprava u 'Prostranstva' pokrenuta od Aronys, 5. Studeni 2006..

Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.
  1. Aronys

    Aronys Pleb

    Kraljevstvo Klessa

    Kraljevstvo Klessa je podijeljeno na dva dijela – Sjeverno i Južno.
    Iako se nalazi u umjerenom toplinskom pojasu, kraljevstvom vlada iznimna hladnoća.
    Ta hladnoća je dio prokletstva, koje je na nju bacila boginja Senarra. Još u drevno doba, kad su bogovi još imali aktivnu ulogu u razvoju naroda kraljevstva Klessa, boginja Senarra i bog Jarron su se posvađali oko toga, kome će pripasti potpuna vlast nad sjevernim dijelom kraljevstva, koji je bitno veći. Budući da nijedno nije popuštalo, boginja Senarra je odlučila, da ako ona neće dobiti sjeverni dio, onda će prokleti cijelu zemlju na vječnu hladnoću, pa ni bog Jarron neće tu htjeti ostati. Nakon što je bacila prokletstvo na zemlju, napustila ju je. No, bog Jarron nije mogao napustiti svoje štovatelje, pa je ih ostao paziti.

    Kraljevstvo je određeno dvijema gorama, jedna na sjeveru, a druga na jugu. Gora na sjeveru se zove Orlogora, dok se gora na jugu zove Jastrogora. Između te dvije gore se nalazi gusta crnogorična šuma, a kraljevstvo Klessa od susjednog, istočnog kraljevstva Krolan dijeli rijeka Narva.

    Istočni dio kraljevstva je obalno područje, gdje je samo nekoliko sela, ali ima i jedan veliki grad, gdje se nalazi glavna luka kraljevstva. Grad se zove Hastelnor i ne samo da je to glavna luka, već se tu izrađuju i najbolji brodovi kraljevstva, znani kao Gallari. To su ogromni ratni brodovi, veoma dugi i veoma brzi.

    U kraljevstvu žive pretežito ljudi, no u gradu Hastelnor ima i neobičnih bića Vodenkalga. To su čovjekolika bića, samo što duž leđa imaju veliku peraju, a tamo gdje bi trebali imati uši također imaju malene peraje. Stanovnici grada Hastelnora su veoma druželjubljivi, za razliku od ostalog stanovništva kraljevstva. Ostatak stanovništva kraljevstva, koji broji oko trideset tisuća ljudi su stalno sumnjičavi i teško im je upoznati nekog novog. Da li je to zbog vječite hladnoće ili zbog toga, jer sjeverni i južni dio kraljevstva nisu baš u prijateljskim odnosima, ne zna se točno. Nitko još to nije potpuno dokučio.

    Naša priča počinje godinu dana prije nego je svijet bio u opasnosti od mračnih sila.
    Današnje kraljevstvo Klessa još nije postojalo, već su postojala dva kraljevstva. Na sjeveru, moćno kraljevstvo Orla, sa čijeg je prijestolja vladao kralj Ornan, protezalo se većim dijelom današnjeg kraljevstva. Na jugu se smjestilo kraljevstvo Jastreba, koje je bilo manje od kraljevstva Orla, no jednako moćno. Na prijestolju kraljevstva Jastreba, sjedio je kralj Jarlan.
    Naravno, svako kraljevstvo mora, da bi opstalo, ubirati danak, a budući da su se kraljevstva međusobno zaratila radi granice, taj danak je bio veći nego obično. Posebice u selima i gradovima na granici.
     
  2. Aronys

    Aronys Pleb

    Glava prva: Danak i otpor

    U malenom ribarskom selu Natae na granici između dva kraljevstva, na delti rijeke Narve, koja se ulijeva u Niralski zaljev, živio je mladić po imenu Jarres. Imao je dvoje braće. Starijeg brata Karresa, koji je bio jedan od najboljih ferrasa (naziv za vojnika graničara), odlikovan medaljom Orla, što je bilo jedno od najvećih odlikovanja, koje vojnik može primiti. On je bio smješten na sredini granice, u utvrdi na obali rijeke Cassnae, koja je razdvajala dva kraljevstva. Jarresov mlađi brat Larfess živio je s njim i njihovim ocem u selu. Bio je veoma živahan i veseo dječak, uvijek znatiželjan i uvijek se gurao tamo gdje mu nije mjesto. Otac ga je ponekad korio zbog toga, no to ga nije spriječavalo. Jedini izvor hrane u selu, bila je riba iz Niralskog zaljeva. U zaljevu bi se svakodnevno mogle vidjeti razne ribarske brodice, koje su odlazile na pučinu, a vraćale se uvečer. Postojala su vremena, kad ne bi ulovile baš ništa, a postojalo je i vrijeme kad bi se brodice vraćale krcate ribom koslenkom i belirkom. I Jarresov otac je bio ribar, nekad veoma uspješan, kad su godine bile dobre, a more darežljivo. No, kao i svi ostali, u zadnje vrijeme nije više bio tako uspješan. Ponekad bi bio danima na otvorenom moru i vratio se kući praznih mreža, bez ulova. Jarres je veoma često išao s njime, no također nije imao sreće.
     
  3. Aronys

    Aronys Pleb

    Ribarska brodica, koja je pripadala Jarresovu ocu, lagano dotakne drveni mol, za koji ju Jarres užetom sveže. Njegov otac je upravo pospremao ribarsku mrežu koja je, po običaju, bila opet prazna.
    "Opet ništa od ulova.", reče Bennar, Jarresov otac.
    Jarres nije ništa rekao, samo je šutke, s kiselim izrazom lica i teškog srca pogledao prema njihovoj kolibi, iz koje je dopiralo svjetlo svijeće. Larfess je kod kuće, pomisli i stupi na mol, te teško s noge na nogu krene praznih ruku prema kolibi. Nadam se da se nekako danas snašao, što se tiče jela.
    Bennar mu priđe i pogleda ga. Jarres mu uzvrati pogled u kojem se vidjelo koliko je gladan i koliko mu je teško što će opet morati bratu reći da treba otići do kuma na drugom kraju sela, gdje će morati opet ostati nekoliko dana, sve dok se stanje ne oporavi. Bennar ga potapša po ramenu, kao da mu želi reći da će sve biti u redu. Larfess je već spavao za stolom, imajući ruke pod glavom, poput jastuka. Njegovo lice posuto pjegicama se samo ponekad trznulo da odagna dosadnu muhu, koja ga je stalno oblijetala. Jarres i Bennar tiho uđu u kolibu. Jarres priđe Larfessu i nježno ga prodrma, da ga probudi, na što se Larfess samo promeškolji. Tad ga prodrma malo jače i probudi ga.
    "Stigli ste.", reče sneno Larfess i nakon nekoliko treptaja i nakon što je došao sebi, ugleda lice Jerrasa i njegov pogled, te shvati da opet nisu ništa ulovili, "Opet ništa, zar ne?"
    Jerras potvrdno kimne.
    "Ništa, onda ću poći.", odgovori Larfess, već znajući da mora otići kumu.
    Jerras ga isprati desetak metara niz blatnjavu ulicu i potapša ga po ramenu, pokušavajući ga uvjeriti da će sve biti u redu, kao što je maločas to pokušao Bennar uvjeriti Jerrasa. Larfess potrči niz ulicu, prema kumovoj kući, a Jerras se vrati natrag u kolibu. Bennar je već sjedio za stolom i ispijao drugu čašicu medovine. Jerras je već znao što slijedi. Napit će se i opet će pričati kako je nevaljan njegov najstariji sin Karres, što ne posjeti svoju obitelj barem jednom na godinu i što joj ne pruži barem malu pomoć.
    "Tvoj brat je sad tamo u onoj prokletoj utvrdi i uživa u obilju, dok mi ovdje moramo ispaštati.", govorio je, "To nije u redu. Ako ga jednom sretnem, doći će meni on ruke."
    Jerras je bio prisiljen to slušati, jer su imali samo jednu prostoriju u kolibi, gdje su imali taj drveni stol, stolice i dva ležaja na podu. Bennar je spavao na jednom, dok su Jarres i Larfess dijelili drugi. Tako je bilo skoro svake treće večeri. Otac bi se napio, razgovarao sam sa sobom o tome kakva ih je nesreća snašla i onda se napokon srušio, što zbog pića, što zbog umora.
     
  4. Aronys

    Aronys Pleb

    U dvorcu Orla na Orlogori, kralj Ornan je šetao kamenitim hodnicima. Uz njega je išao Larnik, njegov glavni savjetnik. Smeđebijeli plašt je vijorio iza Ornana, dok su njihovi koraci odzvanjali niz hodnik. Uskoro stignu do vrata, kraj koja su bila postavljena dva stražara. Oni se odmah odmaknu, da propuste kralja i Larnika da prođu. Larnik otvori vrata pred kraljem i oni uđu, te siđu niz četiri stepenice, koje su se nalazile odmah na ulazu. U sobi, u kojoj su se našli, već je čekalo nekoliko lordova, koji odmah ustanu u znak poštovanja. Kralj im rukom dade znak da sjednu, te priđe kraj stola za kojim su sjedili.
    "Da odmah prijeđemo na stvar, lorde Dunnabare, kakve vijesti iz Gealona stižu?", upita kralj.
    Malo deblji časnik u vojničkoj smeđoj odori s crnim remenom, koji je jedva koristio svojoj svrsi, ustane i poravna svoju odoru.
    "Jastrebarci i dalje pružaju otpor. Srušili su most preko rijeke, pa sad nemamo kako prijeći preko nje na tom području. Zapovijedio sam svom satniku da počne graditi drugi most dva kilometra istočnije, gdje se rijeka prošli tjedan suzila.", odgovori lord Dunnabar.
    Kralj na ovu vijest malo povisi ton, "Kako ste im mogli dopustiti da sruše most?!"
    "Oprostite gospodaru, no to nismo mogli spriječiti. Jarlan je poslao pojačanje i naše snage su se morale s njima sukobiti. Dovezli su tri katapulta, koje su smjestili na njihovoj strani rijeke i morali smo nešto poduzeti. Naredio sam dvije satnije da napadnu u noći, da onesposobe ili unište katapulte.", odgovori Dunnabar.
    "I? Kakav je bio rezultat osim što su uništili most?", upita kralj nestrpljivo.
    Dunnabar posramljeno skloni pogled, "Uspjeli smo onesposobiti dva katapulta. Treći su premjestili na sigurnije mjesto."
    Kralj šakom udari po stolu od bijesa, "Prokletstvo! Ne želim čuti takve vijesti! Vrati se u Gaelon i usput uzmi još tri satnije! Želim da je taj katapult uništen još do kraja ovog tjedna!"
    "Da, gospodaru.", odmah poslušno odgovori Dunnabar.
    Kralj srdito otpuhne, "Ne želim više da mi dolazite s takvim vijestima. Tko je sljedeći? Lorde Haverre!", pogleda jakog muškarca, koji je sjedio nasuprot lordu Dunnabaru. Na glavi je imao smeđi lovački šešir s perjanicom. On ustane i elegantno se nakloni kralju, na što kralj lagano kimne.
    "Gospodaru, ja Vam donosim dobre vijesti iz Tabbane.", započne lord Haverr mirnim tonom, pokušajući tako smiriti uzrujanog kralja, "Uspjeli smo pridobiti jedno selo Jastrebovaca na našu stranu i oni su drage volje pristali davati danak nama."
    Kralj se na te vijesti malo primiri, "Odlično! Vidite, takve vijesti želim ovdje čuti!", reče obraćajući se ostalima, a posebice Dunnabaru, kojem je već običaj bio donositi loše vijesti.
    Larnika, koji je stajao kraj vrata i mirno promatrao situaciju, te razmišljao brzinom munje o raznim taktikama, prene iz razmišljanja lagano kucanje na vratima. Otvori ih jednim pokretom i ugleda kraljevnu Issyanu, kako stoji na njima.
    "Kraljevno.", pozdravi je laganim naklonom, na što mu ona uzvrati također naklonom.
    "Issyano, uđi.", pozove je kralj.
    Kraljevna Issyana imala je osamnaest godina i bila je prelijepa. Njena duga, gusta, tamnosmeđa kosa kaskadno joj je padala niz leđa, lagano poskakujući pri svakom njenom koraku, kako je ulazila u prostoriju. Bila je mliječne puti, s malo crvenila na licu, a bila je obučena u plavu satensku haljinu. Oko struka je svezala bijelu vrpcu, a kretala se lagano i veoma graciozno.
    "Oče.", pozdravi ga naklonom.
    "Reci, što je bilo?", upita je kralj.
    "Samo sam Vam se htjela javiti. Upravo sam stigla iz posjete Etianni.", odgovori ona.
    "Odlično.", odgovori kralj.
    Issyana pogledom obujmi cijelu prostoriju, te se zaustavi na lordu Haverru, koji joj uputi značajan pogled. Malo joj se lice ozari, no onda se pribere, te se pozdravi sa svima i izađe. Nekoliko trenutaka kasnije, lordovi su još uvijek gledali za njom, kako odlazi niz hodnik i skreće za ugao.
    "No, gdje smo ono stali?", upita kralj i oni se odmah priberu, "Lorde Ferrase, mislim da ste Vi sad na redu."
    Malo stariji čovjek, s mnogo bora na licu ustane, te počne i on izlagati. Lord Haverr više nije pratio što se zbiva. Na umu mu je stalno bila kraljevna. I njen pogled, koji mu je uputila maločas. Ugao usne mu zatitra i on se malo osmjehne.
     
  5. Mithrandir

    Mithrandir Aktivan Član

    Zoomirana karta kraljevstva Klessa:

    [​IMG]
     
  6. Aronys

    Aronys Pleb

    Rat s kraljevstvom Orla trajao je već godinama. Kralj Jarlan je stalno bio pod velikim stresom i u zadnje je vrijeme bio odsutan s sastanaka sa svojim lordovima. Sastanke je u njegovo ime vodio njegov sin Knirras. On je već dokazao svoju vrijednost u bitci na polju Seurretit, gdje je odbio veliki napad Orlovaca. Orlovci su prodrijeli preko rijeke Cassnae i napali Jastrebovce kod grada Scaytha. Kraljević je dobio dopuštenje svog oca da predvodi vojsku u protunapad i dvije su se vojske srele na polju Seurretit, gdje se vodila jedna od većih bitaka između Orlovaca i Jastrebovaca. Često se prisjećao te bitke. Sjedio je na svom konju Bellosu, na začelju vojske i davao naredbe satniku, koji ih je onda izvršavao. Često u snovima vidi onih tisuću vojnika kako juriša na njega i njegovu vojsku.
    "Strijelci!", čuo je glas satnika kako proslijeđuje njegove naredbe.
    Crvenosmeđi barjak, na kojem su bile prikazane tri uspravne strijele, bi dignut i zavijori na hladnom vjetru. Odmah zatim, tri stotine ljudi se pomakne. Bili su to strijelci, koji napnu svoje strijele. Satnik dade znak rukom i oni odapnu strijele prema sve bližem neprijatelju. Tog je dana bilo velikih gubitaka s obje strane, no ipak su na poslijetku prevladali Jastrebovci lukavim planom kraljevića Knirrasa, da podijelitešku konjicu i napadne sa strana, dok je neprijatelj bio usredotočen na glavnu bitku. U toj je bitci zamalo poginuo Varnon, sin kralja Ornana i prijestolonaslijednik kraljevstva Orla.
    Kraljević Knirras je sad sjedio za stolom, glave lagano naslonjene na ruku, i gledao namršteno prema dvoje lordova kako se međusobno prepiraju, dok ih je treći samo šutke gledao.
    "Da si ti poslao pojačanja, koja sam zahtjevao, do toga ne bi došlo!", poviče lord Harrus, muškarac srednjih godina, proćelave glave i širokih ramena.
    Bio je obučen u crvenosmeđu odoru s nekoliko odlikovanja na prsima. Njegova duga, blago savijena sablja, visjela mu je zataknuta za pojas oko struka. Imao je veoma grubo lice, sa mnogo bora i izgledao je mnogo starije, nego što je zapravo bio.
    Lord Felirr, muškarac dvije godine mlađi od njega, malo deblji, no nije bio proćelav, ustane i uperi svoj debeli prst u njega, "Poslao sam ti sve što sam u tom trenutku mogao, no i ja sam imao problema! Orlovci su prešli preko rijeke, upali u jedno selo, te ih pod prisilom i prijetnjama pridobili na svoju stranu, pa sam tako izgubio dio svojih prihoda! Htio sam ih vratiti, ali sam ti poslao tri satnije i tako nisam imao dovoljno snage da se suočim s trupama Orlovaca, koje su tamo čekale!"
    Kraljević Knirras napokon odluči preuzeti stvari u svoje ruke i prekinuti svađu. Podigne ruku u vis, kao znak da ušute, što oni istog trenutka i učine.
    "Da vidim ako sam dobro razumio.", započne, "Lorde Harruse, Vi mi kažete da ste izgubili ona tri katapulta, koja sam Vam poslao prije dva tjedna?"
    "Ne, gospodaru.", opet ustane lord Harrus, "Izgubili smo dva katapulta, dok smo trećeg uspjeli spasiti i odvesti ga na sigurno. Usput smo tim preostalim katapultom bili prisiljeni uništiti most prijeko rijeke, tako spriječavajući daljnje napade Orlovaca.", pokuša se obraniti.
    "Ali ste time onemogućili i naše prodiranje na sjever, prijeko rijeke na tom području!", poviče gnjevno Knirras i udari šakom o stol.
    Lord Harrus pokunjeno sjedne, ne odvajajući pogled od kraljevića, "To je bilo neizbježno. Da nisam naredio da se to učini, izgubili bismo veoma važan taktički položaj na rijeci."
    "Ne koristi nam taj položaj sad, kad nema mosta da prijeđemo rijeku.", odgovori lord Felirr.
    Sad kraljević pogleda njega, "A što je to s tim izgubljenim selom?"
    "Gospodaru, da nisam morao poslati pojačanja ovom nesposobnjakoviću, do toga ne bi ni došlo.", odgovori lord Felirr, na što se nadoveže lord Harrus.
    "Ti si kriv što smo izgubili tri stvari, Felirre."
    "Ma nemoj! Ja da samo sjedim i gledam kako mi Orlovci zauzimaju selo, a da tebi šaljem SVOJE vojnike?!", uzbuni se lord Felirr.
    "Mir!", poviče kraljević Knirras, kojem su već dozlogrdile ove svađe, kojih je bilo sve više u zadnje vrijeme, a koje su postajale sve oštrije.
    Lordovi se primire, nakon čega Knirras opet počne govoriti, "Dakle, izgubili smo dva katapulta i tako nam je malo oslabljen položaj na rijeci. Također smo izgubili selo, što znači da smo izgubili još jedan izvor prihoda."
    Lordovi lagano i pokunjeno stanu kimati, slažući se.
    "Dakle, trebamo povećati danak.", zaključi kraljević Knirras.
    Ali, gospodaru,", javi se napokon i treći lord, lord Udvaar, "danak je za narod već jako velik. Počele su kolati glasine da će doći do ustanka."
    Knirras ih sve redom pogleda i zaključi, "Ako dođe do ustanka, srezat ćemo ga u korijenu."
     
  7. Aronys

    Aronys Pleb

    Jarres je upravo izvlačio mrežu, koja je ovog puta bila malo teža. On potegne, premjesti ruku, te potegne drugom rukom, sve dok nije cijela mreža bila u brodici. Tad u dnu mreže ugleda pravi ulov. Desetak koslenki i petnaestak belirki. Lice mu se ozari od sreće, koju su napokon imali.
    "Odlično, sine!", priđe mu Bennar, također s osmjehom na licu.
    "Napokon, ulov.", odgovori Jarres, vadećiribu iz mreže i stavljajući je u drveni sanduk.
    Još uvijek se koprcala, pokušavajući škrgama uzeti kisik, no to joj je bilo uzaludno. Više se nikad neće vratiti u more i više nikad neće plivati u dubinama.
    "Ovo je, izgleda, napokon naš sretan dan.", reče Bennar i prstom pokažeprema području vode, koje je bilo malo svjetlije od ostalog.
    "Belirke!", shvati Jarres, te odmah pripremi mrežu da je baci.
    Upravo kad ju je htio baciti, otac mu zaustavi ruku svojom. Jarres ga upitno pogleda, a Bennar uperi prst prema pučini. Tamo se naziralo mreškanje površine mora, dok su morske ptice sentale, kružile iznad mreškanja.
    "Tyrosi!", reče Jarres.
    Tyrosy su bili opasne morske zvijeri, koje su lovile veće ribe poput briselki. Imali su dugu njušku, oštre i velike peraje, bili su dugi do pet metara, a lovili su u skupinama od tri.
    "Moramo poći, brzo!", reče Bennar i uhvati se veslanju.
    Uskoro su bili dalje od mrijestilišta belirki, gdje je sad bilo veliko mreškanje. Tyrosi su pronašli belirke i vjerojatno su ih već proždirali, jednu za drugom. Jarres je samo jednom vidio tyrosa, kad je jedna od seoskih ribarskih brodica uhvatila nešto veliko u svoju mrežu. Tog je dana baš navršio šest godina ipo običaju je bio na molu, gdje je pomagao svom ocu da odnije ulov dana, nekoliko belirki i jednu koslenku. Uto naiđe velika brodica, vukući za sobom dugu mrežu. Na površinu je stalno izvirivala velika, duga peraja, a kad su se usidrili i počeli povlačiti mrežu na mol, ugledao je pravog tyrosa. Imao je dugu njušku i usta su mu se stalno prijeteći otvarala. Jarres je ugledao četiri donja i tri gornja reda oštrih zubi. Tad pozornost obrati na njegovo dugo, zmijoliko tijelo. Imalo je jednu dugu i veliku leđnu peraju i dvije duge bočne, koje su išle od glave do repa, gdje je imao veliku repnu peraju, koja je mahnito mlatarala. Jedan od ribara mu priđe da ga sabljom ubije, no tyros mu prvi zada udarac. Ribar mu je prišao preblizu, pokušavajući ga što bolje izrezati i tyros mu je jednim pokretom odgrizao nogu. Nikad u životu, Jarres nije vidio toliko krvi. U idućem trenu, petorica je ribara skočila na tyrosa i sabljama ga izmasakriralo. Nakon toga se samo čuo visok cvilež, koji je došao od tyrosa, i odmah se zatim život u njemu ugasio. Onaj ribar, kojem je odgrizao nogu, danas ima drvenu nogu i nije više spretan kao nekad. Tog je dana mnoštvo naučilo jednu stvar. Tyrosi su veoma opasni i s njima se na smije igrati.
    "Mislim da imamo dovoljno. Već je veoma kasno.", reče Jarres s čime se složi njegov otac, te počne veslati natrag prema obali, na kojoj su se dešavale malo drukčije stvari.
     
  8. Aronys

    Aronys Pleb

    Karta kraljevstva Klessa (nakon ujedinjenja):

    [​IMG]
     
  9. Aronys

    Aronys Pleb

    Glavni ferras ovog područja namršteno pogleda prema seljanima pred sobom. Njegovo je ime bilo Vachar i bio je veoma zloglasan po svojoj grubosti, netrpeljivosti i nerazumijevanju. Za njega su svi seljani bili niža vrsta od njega i nije ih trpio. Zapravo, svi oni koji su bili pod njim, za njega nisu ništa vrijedili. Pa tako i vojnici kojima je zapovijedao. Bio je obučen u lagan oklop s prepoznatljivom perjanicom na kacigi. Kad god bi netko vidio tu perjanicu, znao bi da dolazi Vachar, te da neće lijepo završiti. Pred njim je sad stajao seljak oronula izgleda, potrgane odjeće, s kojeg se širio nevjerojatno snažan smrad pokvarenih jaja. Vachar to više nije mogao podnositi. U trenutku je odlučio o sudbini tog seljaka, nakon što mu nije predao dostatan danak.
    "Neka plati životom!", naredi svojim vojnicima, koji ga odmah uz zveket oklopa odvedu do obližnjeg drveta, te tamo izvrše Vacharovu naredbu. Vachar pogleda prema slijedećem seljaku, uz kojeg je stajao maleni dječak, nasmrt prestrašen. Na taj prizor, Vacharu srce lagano zaigra. U situaciji u kojoj bi se mnogi sažalili pred djetetom, Vachar je dobio veselje i neobičan polet, saznanje da su seljani shvatili da je on u ovom trenutku najglavniji, iako su iznad njega još stajali lordovi i kralj.
    „Pristupi!“, naredi seljaku, koji odmah posluša. „Ime!“
    „Nwagar, gospodaru.“, odmah odgovori seljak, dok mu se u glasu nazirala trunka straha.
    Vachar pogleda prema djetetu, te se zagleda u njegove oči, u kojima je vidio istinski strah, svoj pravi odraz na kojem je radio već godinama. Dijete vjerojatno nije znalo za sve strahote koje je Vachar počinio da bi se popeo na trenutačni položaj, no očito je bilo upozoreno na njega. Vachar pruži ruku prema dječaku, koji odmah ustukne, no seljak ga rukom zaustavi.
    „Dječače, kako ti je ime?“, upita Vachar.
    „Gospodaru, ako smijem. Njegovo je ime Larfess i sin je...“
    „Jesam li tebe, možda, upitao?!“, prekine ga Vachar bijesno povikavši, na što Nwagar odmah ušuti i pokunjeno obori pogled. Vachar nije skinuo pogled sa seljaka, sve dok dječak nije progovorio.
    „Larfess, gospodaru...“, reče dječak, veoma uplašeno.
    Vachar sad vrati pogled na blijednunjavo dječakovo lice posuto pjegicama. „Je li ti ovo otac?“
    Larfess lagano niječno odmahne glavom.
    „Nije? A gdje ti je otac?“, nastavi Vachar s ispitivanjem.
    „Ovaj... on je još uvijek na pučini. Također i moj brat. Oni su otišli loviti ribu.“
    Vachar se na te riječi namršti. „Želiš li reći da nisu ovdje?!“, poviče, na što se dječak strese od straha.
    Upravo tad, malena barka prista uz obalu.
     
Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.

Podijelite ovu stranicu