1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Koriz (Korissu)

Rasprava u 'Prostranstva' pokrenuta od Mithrandir, 19. Studeni 2006..

Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.
  1. Mithrandir

    Mithrandir Aktivan Član

    Zoom na Taliesinovo područje:

    [​IMG]
     
  2. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Otok Koriz (Korrisu)

    Karta reljefa s najvećim Koriškim gradovima

    [​IMG]
     
  3. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Opći podaci

    Površina: oko 2 milijuna km kvadratnih
    Br. stanovnika: 345 000
    Jezik: Koriški
    Glavni grad: Kiulrm

    Najveći gradovi

    Kiulrm: 78 310
    Sahuiss: 54 650
    Friirsya: 35 215

    Ostali veći gradovi: Ellemnin, Konu, Perreil, Ochmain, Urlath..

    Najveće luke

    Morske: Friirsya, Perreil, Urlath, Konu
    Riječne: Kiulrm, Sahuiss

    Najduža rijeka: Ellemn

    Ostale: Ochma, Rarlu, Vehemn, Alla

    Najviši vrh: Lenriu (3373m)

    Geografija

    Korrisu je otok smješten na sjeverozapadu svijeta, bogat rudama a posebice vegetacijom.
    Uz velika polja kukuruza, lana, ječma, pšenice i drugih kultura (na zapadnom i jugozapadnom dijelu otoka), mogu se naći i široka
    područja gustih zimzelenih šuma (na sjeveroistoku te krajnjem sjeverozapadu) i ogromnih pašnjaka (na južnijim obalama rijeke Ochme, na sjevernim obalama rijeke Ellemn, itd.).
    Osim toga, i klima je umjerena te vrlo pogodna za ostvarivanje uzgoja biljaka i stoke, pa to sve
    omogućava stalnu godišnju opskrbu hranom i svim drugim potrebama, što čini život vrlo ugodnim za većinu stanovnika na otoku.
    Cijeli otok je povezan s nekoliko duljih cesta (Sahuiss-Kiulrm) spojenih mostovima, te planinskim tunelima (Friirsya-Konu), a često se kao alternativna
    poveznica koristi i obalno more, pogotovo od strane trgovaca koji se nerijetko odlučuju brodovima okružiti nekoliko rtova kako bi što prije dobavili
    zatraženu robu.

    Najistaknutiji dijelovi

    Najveći grad otoka je Kiulrm, a nalazi se uz rijeku Ellemn čije je korito najšire na Korrisuu, zbog čega je puna života i u mnogim aspektima
    određuje način života Kiulrmskih građana. Isto tako, grad je i "ograđen" visokim gorjem, pa je dobro utvrđen od eventualnih napada.

    Na krajnje istočnom dijelu otoka se nalaze masivna gorja koja
    su krcata rudnicima ponajviše željeza i ugljena, ali i rijetkog koriškog kristala Serena od kojeg se po već drevnoj tradiciji Korrisua radi kojekakav
    nakit i dekoracije, a osim toga se, po starim Koriškim mitovima vjeruje i da ima magična svojstva. Najveći grad u blizini tog područja je Friirsya,
    a nije potrebno napominjati kolik razvojni impuls taj grad ubire zahvaljujući samo svojem geografskom položaju.

    Ogromni pašnjaci i ravnice na zapadu otoka čine uzgoj stoke na farmama izvan Sahuissa vrlo isplativim, a time i djelom uvjetuju trgovinu u samom gradu.
    Sahuiss je drugi najveći Koriški grad i gotovo je jednako važna karika u održanju visokog standarda cjelokupnog stanovništva na otoku kao Kiulrm.
    Ondje se nalazi i najveće središte za uvježbavanje gradskih ratnika, tj. pripadnika mobilnih gradskih straža.

    Najveće jezero na otoku je Mauln i nalazi se južno od Sahuissa. Između ostalog služi kao veliki izvor pitke vode, a i jedna je od lokacija velike nabave prehrambenih proizvoda.

    Šuma Reslur koja se nalazi na sjeverozapadu otoka poznata je i u drugim područjima svijeta, zbog svoje veličine (koja doseže zapanjujućih 90 milijuna hektara) i gustoće, a prvenstveno zbog misterioznosti koja se njenim imenom konotira. Mnogo je priča i glasina koje kruže gradskim trgovima i seoskim cestama o toj šumi. Naime, često su istraživači te ratnici gradskih straža koji su odrađivali svoje uobičajene dugogodišnje treninge na sjevernim Sahuiškim ravnicama, nestajali na duljim misijima koje su zahtijevale daljnji pokret prema sjeveru (tj. prema Resluru) i prema izvještajima iz istraživačkih centara i nadležnih bojnih ureda, izvidnici su često nalazili njihovu opremu i oružja pred uzbrdicom na kojoj se izdizala ta, kako je neki vole zvati, zelena pošast. Većina se istraživačkih vođa i časnika garda složila u uvjerenju da bi se u Resluru moglo nalaziti nekakav tabor ili pak, po nekim teorijama, čak i cijeli šumski grad nekih naoružanih odmetnika (iako je to očigledno nemoguće potvrditi zbog njene divovske površine). Kako bilo da bilo, Reslur je značajan čimbenik u samom izgledu Korrisua, a i na činjenici da je zrak na otoku posebne svježine, može se zahvaliti tom zelenom Koriškom biseru.

    Gospodarstvo

    Veliki udio prihoda Koriškog naroda ostvaruje se kroz poljoprivredu, turizam te trgovinu (pogotovo blizu velikih luka). Novčana valuta je Nil, a vrijednost joj je solidna u usporedbi s ostalim Ljudskim valutama.
    Zbog relativno pogodnog položaja na karti svijeta, velik dio gospodarstva leži i na mnogim poslovnim partnerstvima Koriza i drugih zemalja - kao npr. Sporazum o Pomorskom Prometu koji je postignut između Koriškog naroda i naroda plemena Solei:

    Svi trgovački i brodovi drugih namjena koji putuju od Koriza prema otoku plemena Solei i obrnuto, imat će neupitnu zaštitu 3. divizije Koriške mornarice, kako bi se zajedničkim snagama zaštitila ta pomorska ruta od orkovskih i drugih gusarskih nametnika.
    Nadalje, brodovi plemena Solei usmjereni prema kontinentu moći će uživati i daljnju zaštitu Koriške mornarice (sve do zadanog odredišta) ukoliko svojom rutom obuhvate i otok Koriz iz čijih će južnih Koriških luka (nakon eventualnih popravaka) nastaviti daljnji put prema kontinentu, tj. prema razjedinjenom ljudskom carstvu na zapadu kontinenta.

    Potreba za takvim dogovorom pojavila se zbog čestih napada i pljačka nasilnih rasa (poput orkova koji su na području preko puta otoka plemena Solei) na toj, najbližoj ruti prema kontinentu.

    Narod

    Korižani su ljudi netipičnih fizičkih predispozicija - visok rast (prosjek oko 195 centimetara) i snažna konstitucija čine ih drugačijim od većine ljudskih rasa. Vrlo su svijetle kose (često i sive), a oči su im ili zelene ili smeđe. Govore tvrdim Koriškim jezikom (gusta upotreba suglasnika, produženi samoglasnici i sl.) koji je evoluirao iz drevnog Korra, tj. jezika sada istrijebljenih Simnovih Svećenika čiji se navodni potomci i dandanas bave magijskim ritualima, doduše ne u tolikoj mjeri.

    Kultura je vrlo cijenjena i razvijena u Koriškom narodu - od neprebrojivih
    kazališnih ustanova, velikih gradskih knjižnica, pa do pjesničkih i glazbeničkih klanova, kulturni svijet otoka je ukorijenjen u mentalitetu onih koji žive u gradu, ali i onih koji na selu svojim običajima održavaju drevne mitove i legende živima i poletnima.

    Kako bi svoje dragulje urbane i tradicijske svojstvenosti sačuvali od mogućih napada (koji su se, naravno, često događali i u prošlosti), Korižani su ponosni i na svoju mnogoljudnu i uvijek spremnu vojsku. Vojni sustav Korrisua se temelji na nekoj vrsti transformirajuće vojske. U stanju mira, svaki grad ima svoju Gradsku Gardu, koje se zajedno usavršavaju na čestim zajedničkim treninzima izvan naseljenih područja. One su mobilne i, teoretski, garde različitih gradova mogu se međusobno izmijeniti, iako to još u povijesti nije nikad isprobano. Kada se otok nađe pod opsadom i uđe u bojno stanje, garde se ulančavaju putem stalnih vojnih konvoja na zaštićenim unutrašnjim cestama i tunelima i tako omogućuju stalno premještanje na "žarišna područja", te sve zajedno djeluju kao jedna ogromna i agilna vojska.









    ..o političkom uređenju bum poslije nekaj napisal..
     
  4. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Mitologija

    Koriška mitologija ima dosta sličnosti s većinom europskih mitologija (poput skandinavske, keltske, grčke), ali i s nekim ne-europskim, npr. egipatskom. Bogovi su zapravo ljudi koji imaju iznimne fizičke i mentalne sposobnosti, a iako su besmrtni, može ih se ubiti - dapače, često pogibaju u međusobnim dvobojima, pa kasnije ožive i ponovno se znaju pojaviti u bitkama (doduše s blago izmijenjenim imenima i moćima). Kao i u većini mitologija, i ovdje je prisutna konstantna borba između "dobra" i "zla", "svjetla" i "mraka", tj. u ovom slučaju Sna i Jave. Isto tako, slično kao u npr. keltskoj mitologiji, često "mračni" bogovi nisu nimalo lošiji od "svijetlih", tj. osobnost i sudbina im nije predodređena njihovom mitološkom etiketama.
    Religija koju predstavlja ta mitologija, tokom mnogih stoljeća izašla je iz naroda i time je zamrla u svijesti Korižana - i to uglavnom zbog previše ubrzanog razvoja (samo se mali dio tih mitova još uvijek održava i to samo unutar nekih manje-više tajnih redova i nazovimo "sekti", te na ruralnim područjima kao neizostavan dio tradicije). Zbog toga se, zapravo, o njoj najviše može saznati iz starih rukopisa koji su čuvani u muzejima i arhivima u većini gradova Koriza, a zapisani su davno od ruku Koriških pjesnika eieija (ekvivalent Homerovim pjesnicima, nordijskim skaldima, keltskim bardima ili vedskim brahmanima).

    "Prije Međenja, San je bio savršen, svjetlost i mrak bili su jedno, a svemir je postojao kao sapet tok zajedničke svijesti."

    Prije tzv. Međenja, tj. određenog trenutka u koriškoj mitologiji koji označava početak naseljavanja svijeta kakvog ga danas poznajemo (tj. nastanak Jave), vladali su bogovi Sna (Qweae) i borili se s Aegnap-om, bogovima kozmičkog mora (Nap). Aegnap su predstavljali zao ekvivalent Qweae-a, bogova koji su bili strani svjetla i dobra. Zemaljska (tj. kak se već zove planet :roll:) obitavališta bogova Sna bila su, naravno, na Korrisuu, koji je opisan kao najljepši i najbogatiji otok na {ime planeta} i jedino stanište dovoljno vrijedno da bude gaženo stopalima bogova. Ondje su izgradili ogromne utvrde i dvorce gdje su držali gozbe i živjeli uistinu kako su i zaslužili - dostojanstvom bogova.

    "Svako malo, mogli su se osjetiti zatresaji uzburkanog Napa, iz čijih su se dubina Aegnap rojili kao leteće ribe."

    Mnogo je ratova vođeno između te dvije suprotstavljene strane, a u posljednjem i najvećem [u pjesmama eieija se kao lokacija na kojem je vođena bitka navodi 'velika ravnica Af Teluf', tj. vjerojatno današnja Arn Telnup, jedna od mnogih prostranih Sahuiških ravnica"], mnogo je bogova ubijeno s obje strane, iako nitko nije pobijedio. Zbog svih tih silnih bitaka, San koji su živjeli bogovi s obje strane postajao je sve nestabilniji i prijetio je njegov nestanak. Tako su, oni bogovi koji su preživjeli zadnju bitku, prema rukopisima, odlučili zauvijek okončati borbu i time zaštititi San.

    "San je umirao budnom smrću koja je odzvanjala i u ušima svih bogova. Stoga je Tichia pozvala Pindissa u Neqwe (Snoviti Dvorac) poslavši po njega glasnika koji mu je uz poruku donio i tisuću letećih riba kao znak dobre volje. Došavši u Neqwe, Pindiss je upitao Tichiu za sedamnaest njenih najsnažnijih konja i najotporniju i najudobniju kočiju kako bi mogao razgledati sve čari tog prekrasnog otoka, a zauzvrat joj je ponudio devet svojih najboljih eieija da joj zauvijek pišu i pjevaju najljepše pjesme koje je itko ikada pročitao i čuo. Tichia je na to pristala, te nakon što se Pindiss nauživao u ljepotama Korrisua i vratio u njene odaje u Neqweu, uzela je krvlju poprskano oružje sa svojih mrtvih kćeri i sinova i ponudila ih Pindissu uz uvjet da njegov narod odustane od napada na Korrisu i da se sazove vječno primirje kako bi sačuvali San od propasti. Razboriti Pindiss složio se s Tichiom te je dobiveno oružje zavitlao prema moru, a ono se potom zakopalo u njegovo dno, usput pobivši pola ribe i obojivši cijelo more u crveno."

    Bitke između Qweae-a i Aegnap-a, romantične i tragične priče koje su se tijekom tih razdoblja događale, te, konačno, prestanak borbe između te dvije strane opisuju rukopisi najstarijeg razdoblja dokumentiranja takvih narodnih priča, većinom napisani od strane vjerojatno najvećeg eieija cijele povijesti Koriza, Palhura Riuala. On je napisao šest ili sedam rukopisa (od kojih je danas ostalo i očuvano nažalost samo 2) punih iznimnih priča i pjesama iz kojih se u živopisnim bojama može iščitati drevna i bogata tradicija Koriškog starog naroda koja je do vremena Palhura Riuala živjela samo preko narodne predaje.
    Drugo razdoblje Koriške mitološke dokumentacije, u kojem se između ostalog pojavljuju i bitke između smrtnika i bogova, zapisano je u rukopisima eieija Lutrunetha. U njima je i na početku izložena priča o odlasku Qweae-a s Koriza, njihovog tisućljetnog doma (zbog bitaka koje su još uvijek vodili iskvareni i neposlušni bogovi) i o dolasku novih vladara o kojima će biti riječi kasnije.

    "San se na dijelovima pretvarao u grude tvrde i neisklesive svijesti. Java se kao rak širila kroz vene Sna. Qweae su odlučili uputiti se prema kozmičkim brežuljcima (Apru) gdje je San nedirnut i zaštiti to mjesto za sva nadolazeća vremena. Simn je u trenutku dolaska na Apru odmah iz glave izrekao čaroliju u obliku pjesme, koja je zauvijek odvojila San od Jave."

    Dio pjesme navedene u ovom dijelu priče o odlasku bogova Sna zapisan je i u Lutrunethovoj Knjizi Pjesama. Prije svog odlaska, Spavajući Bogovi su otok prepustili onima koji su došli na brodovima s neodređenog dijela kontinenta [nagađa se da bi to moglo biti unutarnje područje na sjeverozapadu kontinenta, budući da su ondje pronađeni deseci artefakata koji materijalom i prikazom snažno podsjećaju na one nađene na Korizu] u potrazi za stalnim životnim staništem - vjerojatno potjerani od strane nekih hostilnih naroda iz dublje unutrašnjosti. No, taj veliki biser (kako se često opisuje u manuskriptima) nije mogao biti poklonjen samo tako. Budući da su Qweae dobro poznavali narav svojih protivnika iz Napa, novi stanovnici dobili su važnu ulogu zaštite Koriza. Prema tome su i nazvani Stražari Božanskog Bisera (Fraelth), a Qweae su ih učinili svojim sinovima i kćerima. Kako je izgledao mitološki dolazak tih misterioznih ljudi, koji su poznavali puteve magije i čiju su molbu za nastanjivanjem otoka uslišali bogovi, također je opisao Lutruneth u jednoj od svojih mnogih pjesama.
    Kao što su Qweae i predvidjeli, Aegnap su još uvijek napadali (tj. oni od Aegnap-a koji nisu previše marili za Pindissa i njegovu riječ) otok kako bi ga osvojili. No, Fraelth su svoju novu zadaću obavljali vrlo efikasno, između ostalog i zahvaljujući mnogim magičnim trikovima koje je, dok je to bilo potrebno, Simn dodatno osnažio svojim dalekometnim čarolijama. No, čak i uz te sve zapanjujuće magije, Fraelth bi relativno brzo podlegli moći hostilnih bogova da među njima
    nije bilo velikih ratnika poput Kiua i Friultkipa. Kiu je imao sposobnosti kakve rijetko koji smrtnik ne bi poželio.

    "Brzinom morskog vjetra i snagom valova visokih koliko je more duboko, Kiu se bez ikakvog oružja zaletavao u protivnike poput nekog koplja beskonačne oštrine. Bio je trepet svakom tko se usudio stati nasuprot tog podivljalog orkana, a kada ga je Nalui blagoslovio svojim srebrnim štitom Folrom, čak se i najspretniji bog pred njime našao bespomoćnim."

    Srebrni štit koji se spominje u isječku Lutrunethove sage o Kiuu bio je neuništiv i svojim oblikom je savršeno pokrivao cijelo Kiuovo tijelo te je bio neprikosnoveno pomagalo u bitci (iako je Kiu njime vrlo rijetko bio blagoslovljen). Njegovo ime (Folr) se i dandanas na Korizu koristi u narodnim poslovicama kao simbol za besmrtnost.
    Kao što je već navedeno, osim Kiua značajnu ulogu imao je i Friultkip, prema kojem su, s druge strane, bogovi Sna imali veliku sklonost. On nije bio iz ni povijesno, ni financijski bogate obitelji, niti je imao tako zavidne fizičke predispozicije kao njegov suborac Kiu, ali je, prema mitu, uslijed svojeg rođenja zaplakao melodiju koju nijedan bog nije mogao prečuti. Stoga je već kao novorođenče bio predmet mnogih kletvi (od strane Aegnap-a) i blagoslova (od strane Qweae-a). Ta magična prenemaganja koja su tri pune godine trajala bez prestanka i ubila Friultkipovu majku te mu potpuno izludjeli oca, napokon su prestala kada je Pindiss, jednako snažno dirnut Friultkipovim plačem, odlučio napokon kazniti sve odbjegle Aegnap-e zbog njihove neposlušnosti te u divljem pohodu na njihova skrovišta ubio nekoliko njih. Od tog trenutka pa sve do kraja života, Friultkip je bio zaštićen od kletvi obiljem blagoslova, a osim toga je zbog njih i usvojio sposobnosti nekih bogova. Isto tako, kao još jedan dar od Qweae-a, primio je i bodež koji je isklesan na Apru-u.
    Zahvaljujući tim mnogim intrigantnim i nadarenim individualcima, Aegnap su se sve teže približavali otoku za kojim su čeznuli. Koriz je tako, s vremenom, postao sigurno stanište smrtnika - potomaka drevnih Fraelth-a, koji su svoje pretke poštovali kao bogove.

    ..nisam htel previše nabrajati ostale junake, bogove i priče jer bi fakat toga previše bilo :lol: i ovako je :laugh: ; o Kiuu sam malo više napisal jer je po njemu nazvan glavni grad Koriza (Kiulrm), a o Friultkipu jer - jer - pa neznam zapravo, lol - on mi je zakon, o njemu sam čak i pjesmu napisal (check out Bardove Pjesni :nice:) -----uff..
     
    Posljednje uređivanje od moderatora: 19. Travanj 2015.
  5. Gost

    Gost Iluminata Ultima

    Predlažem da jednog dana uvedeš kako dvoje znastvenika nailaze na zabačenoj istočnoj strani otoka na još neistražene ruševine svojih davnih predaka. Tamo pronalaze na ime drevnoga i tajanstvenog boga, te kreću u potragu za mističnim korijenima svoga naroda. :belj:
    Kako ti se sviđa ideja? Sorry što ti upadam u priču. Neću više.
     
  6. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Predlažem da jednog dana uvedeš kako dvoje znastvenika nailaze na zabačenoj istočnoj strani otoka na još neistražene ruševine svojih davnih predaka. Tamo pronalaze na ime drevnoga i tajanstvenog boga, te kreću u potragu za mističnim korijenima svoga naroda. :respect:
    Kako ti se sviđa ideja? Sorry što ti upadam u priču. Neću više.

    Nije loša ideja. Možda je i budem uzel u ozbir dok počnem pisati baš priče - ovo je sve još uvijek samo opisno (mitologija, politika, geografija itd.)
    Za priče ne vjerujem da bum još neko vrijeme našel inspiraciju :roll:
    Ali hvala, it will probably come in handy :smile:
     
Status teme:
Nisu omogućeni daljnji odgovori.

Podijelite ovu stranicu