1. Disi Gost, Eydis turnir je počeo...PRIDRUŽI SE! Hop

    => Pravila i prijava ~ O V Đ E ~
    => Linkovi na igre ~ O V Đ E ~
    => Pitanja i komentari ~ O V Đ E ~

    Girly~ TRENUTNI POREDAK ~Girly
    - update 20.11.2016.

Empatija

Rasprava u 'Hram Života' pokrenuta od Thaxll'ssyllia, 11. Ožujak 2007..

  1. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Sposobnost koja nam omogućuje da znamo što osjeća netko drugi, a temelji se na svijesti o vlastitoj ličnosti (što smo otvoreniji prema vlastitim emocijama, to ćemo biti vještiji u iščitavanju tuđih osjećaja), djeluje u širokom spektru životnih područja, od prodaje i rukovođenja, romantičnih veza i podizanja djece, do dubokog suosjećanja. Odsutnost empatije također je znakovita, njezin nedostatak opaža se u kriminalnom ponašanju psihopata, silovatelja i osoba koje zlostavljaju djecu. Ljudske emocije rijetko se izražavaju riječima. Ključna za intuitivno spoznavanje osjećaja neke druge osobe jest sposobnost čitanja neverbalnih kanala: tona, geste, izraza lica...
    Opće je poznato da su muškarci su u tome manje vješti nego žene. :cry: Naravno to sve ovisi od čovjeka to čovjeka.

    Koliko je vama važna empatija u životu, vezi, poslu? Jeste li se ikad našli u situaciji da ste krivo protumačili nečije osjećaje ili da su drugi vaše osjećaje pogrešno protumačili? Jeste li ikad poželjeli ili probali poboljšati svoje empatijske sposobnosti?
     
  2. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    Jeste li ikad poželjeli ili probali poboljšati svoje empatijske sposobnosti?

    Naravno, za mene je to stalan proces (koji uključuje i druge neke stvari, al doro, not important).
     
  3. Nea

    Nea curica

    :cry: znam da je to stručno mišljenje ali se ipak ne slažem da su geste i izrazi lica oni po kojima se najbolje prepoznaju osjećaji jer se mnogo toga može sakriti iza osmijeha ili ravnodušne face...

    s druge strane isto tako mislim da čitanje između redaka može pokazati puno toga...

    zapravo nisam suosjećajna koliko bih željela biti...trudim se da ne povrijedim ljude sve dok to nije zaista potrebno i uvijek ću prvo reći nešto pozitivno a negativno samo kad smatram da je za tu osobu doista važno da se izrekne...no s godinama sam nekako otvrdnula i sve manje ima prilika kada u srcu doista osjećam suosjećanje...a možda je to i zbog saznanja da kad suosjećaš postaješ ranjiv...

    ja jednostavno volim ljude i uvijek prilazim s pozitivnim stavom nepoznatima ako nisu oni koji kukaju i viču :"ja ne mogu ovo, ja ne mogu ono" tada znam biti zločesta :cry:

    zaključak: nisam empatična :cry:
     
  4. Taliesin

    Taliesin Aktivan Član

    pa ako ne reagiraš na temelju signala koje dobivaš ne znači da nisi empatična
    sposobnost da registriraš signale je empatija
     
  5. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    @Nea:
    Naravno da postoje ljudi koji savršeno sakrivaju svoje osjećaje. A ni oni ne mogu baš uvijek ber malo ne pokazivati osjećaje. Govorila sam općenito. Ja mogu sakrivati svoje osjećaje, ali većinom namjerno radim neke postupke (recimo prekidam kontakt očima kad s nekim govorim, radim malo dulje pauze među rečenicama, mjenjam boju glasa... i to samo zato jer mi je teško reći kako se osjećam riječima pa tako olakšavam sugovorniku da po mojim maloprije navedenim postupcima sam shvati što ja trenutno osjećam, a budući da neki ljudi nisu baš u tome vješti to i preneglašavam tak da i svaki n00b to shvati)
    I svaki čovjek je bar malo empatičan. Kao što je Taliesin rekao, to kaj si otvrdnula i ne suosjećaš na svaku sitnicu s drugima ne znači da nisi empatična.
     
  6. Nea

    Nea curica

    Znači empatija je prepoznavanje tuđih osjeća ili i prepoznavanje i suosjećanje s drugima?

    Da li empatija znači čitanje ljudi?

    :cocky:
     
  7. Psychaki

    Psychaki Gost

    Ne mogu reći da je previše važna , a opet . . . ne znam. Dosta znači u odnosu s prijateljima i ljudima okolo.
    Članovi moje obitelji drže da sam ja pretjerano hladna i da ne znam iskazivati osjećaje, što je gotovo istina. Naime, jedno je znati iskazivati , a drugo željeti.
    Mogu ih iskazati ako to odlučim. Ali nekako mi ne sjeda. Nisam osoba koja naglas viče, skače, ljubi sve oko sebe i pretjeruje s gestikulacijom. To me pomalo odbija. Osjećaje više iskazujem postepeno, kroz znakove pažnje , neki ustupak ili djelo. Mislim da ljudi do kojih mi je stalo to znaju.
    prema ljudima koji mi se ne sviđaju najčešće sam direktna i kažem im to u lice, jer mrzim kada ljudi rade dvosmislene stvari i nekom iza leđa podmeću i bezveze se drže hladno i bezobrazno, bez da druga osoba zna što nije u redu. To je užasno i zato izbjegavam takvo ponašanje.
    Zbog direktnog pristupa čak su mi naposljetku i neki ljudi koje nisam voljela postali dragi, jer smo rasčistili stvari i sada se možemo lijepo uzajamno provocirati :hugz: :cocky:

    Ljudi najčešće ne znaju što osjećam u pojedinoj situaciji i to mi je drago jer volim određenu "privatnost". Tuđe osjećaje uvijek pokušavam protumačiti racionalno, pogotovo ako sam ja toj osobi sklona ili nesklona, uspoređujući s reakcijama drugih u sličnom položaju.
    Uglavnom mogu prepoznati kada nekome ne odgovara moje društvo, i u tom slučaju se redovito povlačim i nikako ne inzistiram na druženju s tom osobom. Ne volim naporne ljude i ako procijenim da je moje ponašanje/pričanje nekom naporno, naravno da ću se odmaknuti.

    Od svih osjećaja najmanje volim pokazivati suosjećanje jer je tada drugima često neugodno. Problem je što me nečija situacija često može pogoditi, pogotovo ako se radi o bliskom prijatelju, ali uvijek nastojim zadržati reakcije pod kontrolom kako bih olakšala onome kome je ipak teže nego meni.

    Ponekad se ipak moja nesklonost pokazivanju osjećaja krivo tumači kao bezosjećajnost i hladnoća, što mi nekad i može odgovarati , iako najčešće nije tako dobro, jer je baš to recimo uzrok tome što nikada nisam imala dečka koji mi se zbilja sviđa i u kojega sam zaljubljena, nego baš onaj oblik veza koje najviše prezirem.
     
  8. Sin

    Sin Paladin of Eydis

    koliko ja znam empatija je sposobnost poistovjećivanja sa tuđom nesrećom, srećom ili sl. znači ne da ti možeš prepoznati kako se netko osjeća, nego osjećati kao on... po tome se najpoznatiji bili romantičari i ekspresionisti... i većinom umjetnici, no zbog toga su se većina poubijali... zato što uz empatiju dolazi i hipersenzibilnost, te ih je jednostavno pregaze vlastiti i tuđi osjećaji...
     
  9. Thaxll'ssyllia

    Thaxll'ssyllia Aktivan Član

    Empatija je oboje. Znači i prepoznavanja i poistovjećivanja. Koliko ja znam :evil2:
     
  10. Sin

    Sin Paladin of Eydis

    eto, uvijek se nađe kompromis...
     
  11. Ivanhoe

    Ivanhoe Dr. Disco

    Znači empatija je prepoznavanje tuđih osjeća ili i prepoznavanje i suosjećanje s drugima?

    Da li empatija znači čitanje ljudi?

    :onoz:
    Upravo tako, doduše daleko je do do telepatije ali svi se mi sjećamo Picardove savjetnice kojoj je to bila jedna od dimplatskih zadaća. :lol:
     
  12. Shadowh86

    Shadowh86 Novi Član

    Empatija je osjecanje tudjih osjecaja
    Ali ne samo osoba s kojima jesi u sobi vec i s nekima koje vjerojatno nikad neces vidjeti
    Na Neobjasnjenim misterijama ima jedna osoba koja je zbog toga zavrsila u bolnici

    Nepomazu ni ljekovi, sto zakljucujemo da je pravi Empat
    Ta osoba mora biti stalno u jednos sobi i nesmije se izlagati ljudima
    Sto moze biti stresno

    Ja uglavnom nisam empat
    ALi mogu zakljuciti sta tko osjeca samo pogledom u oci
    Oci su ogledalo duse i uvijek govore istinu

    To sam davno otkrio i moze pomoci u dosta toga :cool:
     
  13. Sammael

    Sammael Knjižničar

    meh, empatija mi samo stvara probleme u zadnje vrjeme-
     
  14. Seeker

    Seeker semi-retired

    Cesto intenzivno osjetim tudje osjecaje, ponekad nije ni vazno koliko dobro tu osobu poznajem.
    Svoje osjecaje ne skrivam (iako ih ne namecem drugima), ali u zadnje vrijeme sam shvatio da skoro nitko ne zna sto osjecam
     
  15. Aelis

    Aelis Pokémon trenerica

    Psychaki se toliko raspisala da bi jednostavno bilo šteta da sad ja počnem izmišljati toplu vodu. Umjesto toga, upotrijebit ću njene riječi. :smile:

    Članovi moje obitelji drže da sam ja pretjerano hladna i da ne znam iskazivati osjećaje, što je gotovo istina. Naime, jedno je znati iskazivati , a drugo željeti.
    Moja majka mi je već u nekoliko navrata izjavila da imam gard prema drugima, da sam neugodna i hladna te da kad upoznajem nove ljude, oni ne žele ostati u mojoj blizini jer "šaljem signale" koji ih odbijaju. Čak je i rekla da me zbog toga hoće poslati na tečaj komunikologije. :s

    Mogu ih iskazati ako to odlučim. Ali nekako mi ne sjeda. Nisam osoba koja naglas viče, skače, ljubi sve oko sebe i pretjeruje s gestikulacijom. To me pomalo odbija. Osjećaje više iskazujem postepeno, kroz znakove pažnje , neki ustupak ili djelo. Mislim da ljudi do kojih mi je stalo to znaju.
    Prije to nikako nisam radila, sada volim. Mislim, još uvijek to nije dostiglo toliku razinu koliko vidim kod nekih drugih, ali u principu volim zagrlit frenda ili frendicu i volim da oni zagrle mene.

    prema ljudima koji mi se ne sviđaju najčešće sam direktna i kažem im to u lice, jer mrzim kada ljudi rade dvosmislene stvari i nekom iza leđa podmeću i bezveze se drže hladno i bezobrazno, bez da druga osoba zna što nije u redu. To je užasno i zato izbjegavam takvo ponašanje.
    Najradije bih i ja tako, ali meni je to neugodno. :yeah: Osoba mi može strašno ići na živce i ja joj to nikada neću reći iz čistog obzira. Zna se desiti da puknem, ali to je stvarno rijetko. Ne znam, meni je žao reći nekome da je glup ili da mi ide na živce. :(

    Ljudi najčešće ne znaju što osjećam u pojedinoj situaciji i to mi je drago jer volim određenu "privatnost". Tuđe osjećaje uvijek pokušavam protumačiti racionalno, pogotovo ako sam ja toj osobi sklona ili nesklona, uspoređujući s reakcijama drugih u sličnom položaju.
    Ditto, nothing to add here.

    Od svih osjećaja najmanje volim pokazivati suosjećanje jer je tada drugima često neugodno. Problem je što me nečija situacija često može pogoditi, pogotovo ako se radi o bliskom prijatelju, ali uvijek nastojim zadržati reakcije pod kontrolom kako bih olakšala onome kome je ipak teže nego meni.
    Mene ništa ne pogađa. :/ Frendicu je ostavio dečko i fakat joj je bilo teško, a meni tak svejedno. Nit' iz džepa, nit' u džep, rekli bi. Mislim, tješila sam ja nju i otišla taj dan do nje jer ju ipak smatram dobrom prijateljicom pa sam osjećala da mi je to nekakva "dužnost". Samo, ne bih voljela da me se krivo shvati, nije mi bilo teško i drage volje sam otišla tamo te se nadam da joj je pomoglo. Ali ako bih bila iskrena prema sebi, napucao ju je dečko, kaj sad. Ni prvi, ni zadnji.

    Sve u svemu, moja empatija je na jako niskoj razini. Ne suosjećam s drugima i teško mi je kad vidim da je nekome od mojih prijatelja loše. Ne zato što je njima loše pa se onda to projicira ne mene, nego zato jer ne znam kako se postaviti i što im reći. Možda je to sebično, ali ja ne znam drugačije. Jesam li zbog toga zakinuta, ne znam.
     

Podijelite ovu stranicu